NATO je mrtav, živio NATO, mogli bi reći Europljani nakon svih ispada američkog predsjednika u posljednje vrijeme. Kako sve više sumnjaju da bi Amerika priskočila u pomoć saveznicima, Europljanima raste ambicija da razmotre savez bez Washingtona. I to je zaista dobra vijest, jer biti u savezu s nekim tko svako malo izražava sumnju nije ni dobro ni sigurno. A Trump je dosad više puta izrazio sumnju u NATO i prijetio da će izaći iz vojnog saveza.
A i bez sadašnjih događaja NATO je, po mišljenju mnogih, zaglibio u velikoj krizi i već su se postavljala pitanja, ne tako davno, hoće li opstati. Onda je došlo do ruske agresije na Ukrajinu i NATO je opet dobio na važnosti, ali ne zadugo. “Teško je vidjeti kako će bilo koja europska zemlja sada moći i biti voljna vjerovati Sjedinjenim Državama da će je braniti“, smatra Ivo H. Daalder, bivši američki veleposlanik pri NATO-u. I zaista, sve manje Europljana vjeruje u famozni članak 5, NATO-ovu obavezu kolektivne obrane. Francuski predsjednik Emmanuel Macron jasan je: “Trump potkopava NATO svojim ponovljenim prijetnjama da će iz njega izaći.”
Tako se ponovno aktualizirala inicijativa o stvaranju europske vojske, koja je ujedinjenoj Europi potrebnija nego ikad prije. U svijetu u kojem ni Ujedinjeni narodi više ništa ne znače ne bi bila neka senzacionalna novost ni da NATO ode u prošlost. Sjedinjene Države živčani su centar i kostur saveza jer je Washington oduvijek to želio. Ali Europa nije bespomoćna i sada troši puno više novca na vojsku, dijelom zbog ruske invazije na Ukrajinu, a dijelom zbog Trumpovih zahtjeva, uključujući i prijašnje prijetnje da će napustiti Savez ako njegove članice “ne plate”.
Neizvjesna budućnost
Dvije su teorije što se može dogoditi u budućnosti. Prema jednoj, sve će ostati isto jer Trump neće zauvijek biti predsjednik Amerike. A kako sada stoje stvari, ni budućnost J. D. Vancea nije briljantna, pa se lako može dogoditi da se promijeni vlast i ponovno u prvi plan dođe partnerstvo na kojem je i stvoren NATO. Druga je kompliciranija i predviđa povlačenje oko 70.000 američkih vojnika stacioniranih u Europi, ali bez nekih većih potresa. NATO-ov zapovjedni sustav i infrastruktura ostaju, a Europljani bi mogli popuniti većinu radnih mjesta.
“Ne moramo biti dobri kao Sjedinjene Države, samo moramo biti bolji od Rusije“, stav je poljskog ministra vanjskih poslova Radoslawa Sikorskog. Ali ostaje veliki problem za Europljane: ako Amerika napusti NATO, što će biti s nuklearnim kišobranom nad Europom? Hoće li ga Trump zadržati ili ne? Britanija i Francuska, dvije nuklearne sile u Europi, zajedno s Njemačkom i Švedskom raspravljaju o tome kako proširiti svoj nuklearni kišobran barem približno američkom. Francuska je izjavila, primjećuju analitičari, da će povećati vlastiti nuklearni arsenal, a Velika Britanija da će ponovno izgraditi zračnu bazu bombardera sposobnih za nuklearno oružje kako bi ih dodala svojim nuklearnim podmornicama.
Ipak, britanski nuklearni odvraćajući sustav ovisi o američkoj tehnologiji, a francuski je osmišljen kako bi zaštitio francuske interese prema odluci predsjednika. Britanija se u sadašnjim okolnostima potpuno približila Europi pa premijer Keir Starmer kaže: “Dok svijet nastavlja ovim nestabilnim putem, naš dugoročni nacionalni interes zahtijeva bliže partnerstvo s našim saveznicima u Europi i s Europskom unijom.” Mnogo je ipak dilema i nepoznanica već na samo spominjanje mogućnosti da vojni savez ostane bez Amerike.
Kanonada uvreda
“Budimo jasni, uklanjanje američkih trupa iz Europe konačno bi omogućilo Rusiji da proglasi stratešku pobjedu: protjerivanje SAD-a iz Europe bio je primarni strateški cilj Kremlja, u sovjetsko vrijeme i od tada. Je li to nešto što SAD može dopustiti”, upitao je Wolfgang Ischinger, bivši njemački veleposlanik u Washingtonu. Za Nicholasa Burnsa, bivšeg američkog veleposlanika pri NATO-u, povlačenje bi bilo “katastrofalno za Ameriku kao globalnu silu”. Podsjeća da je NATO priskočio u pomoć Americi nakon 11. rujna. U Iranu i oko Irana to se nije dogodilo, što je izazvalo dodatne frustracije za Trumpa. Zapravo se vojni savez trudi izbjeći da postane žrtva događaja na Bliskom istoku.
Trump je nekoliko puta ponovio da ga je NATO razočarao i tomu dodao kanonadu uvreda u svom stilu. Vojni savez ništa ne razumije kad se na njega ne vrši pristisak, poručuje Trump, a glavni tajnik NATO-a, dugogodišnji diplomat i političar Mark Rutte, kaže da se “katkad se moramo brinuti sami za sebe, za politički domaći front”. “NATO je tu, naravno, da zaštiti Europljane, ali i da zaštiti Sjedinjene Države.” Bivši nizozemski premijer kaže da američka vojska ima koristi od svojih baza u Europi te da se, unatoč napetostima, služi njima za pripremu rata protiv Irana. Ali iranski rat za mnoge je europske političare bio prekretnica nakon koje ništa više ne može biti isto kao prije.
Došlo je do pukotina u vojnom savezu koje će biti još teže pokrpati. Više se ne vrti sve oko novca, i politički su problemi prepreka za suglasje. Friedrich Merz kaže kako je iranski rat postao transatlantski test stresa, uz želje da ne dođe do potpunog raskola. Istovremeno, kako navode mediji, Trumpov prezir prema Savezu traje desetljećima, a utemeljen je na njegovu uvjerenju da Europljani iskorištavaju američki sigurnosni kišobran.
Umirući kontinent
Najnoviji bijes predsjednika Trumpa proizlazi iz odbijanja američkih saveznika da prihvate njegovu odluku da se pridruži Izraelu u napadu na Iran i, još više, iz toga što su Velika Britanija i Španjolska ograničile Sjedinjenim Državama mogućnost da se koriste bazama na njihovu teritoriju. “Sve je počelo, ako želite znati istinu, s Grenlandom”, odgovara Trump. “Mi želimo Grenland. Oni nam ga ne žele dati.” “Trumpov povratak Grenlandu bio je zapanjujući s obzirom na to da je u siječnju rekao da su on i Rutte formirali ‘izvrstan’ okvir za budući sporazum o otoku. Trostrani razgovori između dužnosnika Grenlanda, Danske i Sjedinjenih Država nastavljeni su i nakon toga. Nema naznaka da bi ti razgovori dali kontrolu nad Grenlandom Sjedinjenim Državama, ali dužnosnik Bijele kuće rekao je da je administracija optimistična u pogledu tijeka razgovora”, piše New York Times.
Često američki komentatori bliski Trumpu ponavljaju da je Europa “umirući kontinent” i da nije pametno “ići naprijed” zajedno s njom. Što za njih znači “ići naprijed”, teško je odgonetnuti, ali sigurno to nije rezervirani stav europskih čelnika prema svemu što se sada događa i što se događalo na Bliskom istoku. Svi očekuju iduće korake Donalda Trumpa. Neki smatraju da će doći do premještanja američkih snaga i da će mnogi vojnici ići na područje istočne Europe. Posebno u Rumunjsku, ali i u Poljsku.
Neki opet misle da u doglednoj budućnosti neće biti drastičnih odluka i da će se sačuvati status quo. A taj “umirući” kontinent dugo sanja vlastitu vojsku. Postoji na europskom nivou Bijela knjiga za europsku obranu, ali riječ je o suhoparnom dokumentu koji obično ostaje mrtvo slovo na papiru. Tako je sporna i predviđena svota od 800 milijardi eura za financiranje obrane Europske unije. Događaji idu brže od suhoparnih dokumenata, a inicijative za formiranje europske vojske nisu nove.
Pohvaljena inicijativa
Još 2000. godine EU je poduzeo prvi korak prema pretvaranju u vojnu silu, a ministri obrane obećali su trupe i opremu za stvaranje snaga od 60.000 pripadnika do 2003. Govorilo se tada da je taj potez, koji je predložen godinu dana prije, najvažnija europska vojna inicijativa od kraja hladnog rata. Cilj mu je bio dati europskim nacijama mogućnost rješavanja širokog spektra kriza bez Sjedinjenih Država. “EU je odlučan igrati punu ulogu u upravljanju krizama”, govorio je tada Javier Solana, visoki dužnosnik Europske unije za sigurnosnu politiku.
Vrhovni zapovjednik NATO-a u to vrijeme, američki general Joseph Ralston, pohvalio je inicijativu i podržao Europljane “koji preuzimaju veći udio u svojoj sigurnosti”. Cilj europske inicijative bio je organizirati korpus – oko 60.000 vojnika – koji bi se mogao koristiti za razdvajanje zaraćenih strana, za benignije mirovne operacije te za misije pomoći i druge krize. Prema planovima Europske unije, snage bi se mogle poslati na teren u roku od 60 dana i mogle bi ostati do godinu dana. Britanski premijer u to vrijeme, Tony Blair, podržao je taj napor kao način da pokaže svoju podršku europskim integracijama.
Francuzi su, sa svoje strane, nastojali ograničiti američki utjecaj u Europi. Europske nacije obećale su više od 100.000 vojnika, dovoljno za uspostavu snaga od 60.000, uz ostavljanje rezerve. Njemačka, Velika Britanija i Francuska obećale su najviše – 12.000 do 13.500 svaka. Europske nacije ponudile su i 400 zrakoplova i 100 brodova. Iako je u planovima sve izgledalo briljantno, u stvarnosti ništa nije funkcioniralo. Pojavio se problem dvostrukog zapovjedništva, europskoga i NATO-ova, a vojni stručnjaci komentirali su da bi se stvorila europska organizacija koja komplicira NATO-ove procedure i koheziju i koja ne proizvodi nove sposobnosti.
Vlastita vojska
Prije desetak godina opet se govorilo o europskoj vojsci “jednog dana”, a tadašnja njemačka kancelarka predlagala je “pravu europsku vojsku”. U Bijeloj kući bio je Trump, Merkel je poručivala da neće ići po novi mandat, a američka administracija snažno je kritizirala Emmanuela Macrona koji je predvodio ideju o vlastitoj vojsci. “Dani u kojima smo se bezuvjetno mogli oslanjati na druge prošli su”, vizionarski je rekla Merkel.
“To znači da bismo mi Europljani trebali više uzeti svoju sudbinu u svoje ruke želimo li preživjeti kao europska zajednica.” Govorilo se o vojsci koja neće biti protiv NATO-a i koja bi bila jamac da u Europi više nikada neće biti rata. “Poziv na formiranje europske vojske smjela je dugoročna vizija”, rekao je tada Guntram Wolff, ravnatelj istraživačkog instituta Bruegel u Bruxellesu, “ali priznajmo da je dugoročna.” Uza sve to, i Njemačka je imala dilemu treba li biti među prvima koji će ostvariti tu viziju. “U najboljem slučaju europska vojska može se smatrati težnjom. Neke europske vlade, uključujući njemačku, zahtijevaju parlamentarno odobrenje svaki put kada se njihove nacionalne vojske razmještaju u inozemstvu, a kamoli kad se bore. Kako bi se bilo koja europska vojska organizirala, vodila ili upravljala, a kamoli financirala kada toliko zemalja ne može potrošiti ni dva posto BDP-a na obranu”, govorili su eksperti za obranu.
A ta i slična pitanja postavljala su se još od 50-ih, kada je Charles de Gaulle bezuspješno pokušao stvoriti temelje europske vojske. Većinom su se europske nacije zadovoljile sudjelovanjem u NATO-u radi kolektivne obrane, s američkim jamstvom pod američkim nuklearnim kišobranom. Čak se i Francuska vratila u zapovjednu strukturu NATO-a 2009., 43 godine nakon što se De Gaulle povukao, 1966., i poslao NATO u Belgiju.
Bolje biti sam
A onda je na scenu stupio Trump i već u prvom mandatu jasno naznačio što smjera. Tada je stvoren pojam “strateške autonomije”, a Europljani su tumačili da se to odnosi na njihovu sposobnost kolektivnog provođenja manjih vojnih operacija koje NATO ne želi provoditi. Sve su zakomplicirali Rusi kada su napali Ukrajinu. Pokazalo se da su Europljani opet nespremni i, da nije bilo Amerikanaca, tko zna kako bi sve već na početku završilo.
Onda se promijenila i retorika europskih čelnika, koji su priznali da ništa ne mogu bez SAD-a, pa tako i NATO-a. “Trebamo Europu koja se bolje brani sama, bez oslanjanja samo na Sjedinjene Države, na suvereniji način”, govorio je Macron. Europa mora biti sposobna obraniti se od Rusije, sa Sjedinjenim Državama ili bez njih, bio je stav koji je počeo prevladavati. Onda su počele i računice, od veljače 2022. američka vojna potpora Ukrajini dosegnula je 64 milijarde eura, dok je Europa, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, poslala 62 milijarde eura. U 2024. američka vojna potpora iznosila je 20 milijardi eura od ukupno 42 milijarde eura. Da bi zamijenio SAD, EU bi morao potrošiti samo dodatnih 0,12 posto svog BDP-a, što se tumačilo kao izvedivo. “Važnije je pitanje može li Europa to učiniti bez pristupa američkoj vojnoindustrijskoj bazi”, upozorili su vojni stručnjaci. A odgovor nemaju do dana današnjeg.
Mark Rutte bio je kategoričan kad su se takva pitanja postavljala: “Europa može samo sanjati da se može braniti bez SAD-a. Ne može, trebamo jedni druge.” Glavni tajnik vojnog saveza i Trump dugo su plesali na žici, pogotovo za vrijeme krize oko Grenlanda, a Rutte je svim silama pokušavao umiriti ratobornog Trumpa. Detalji o kojima su se dogovarali nikada nisu došli do javnosti, ali očito američki predsjednik nije bio posve zadovoljan.
Nuklearni štit
Europa se oslanja na Ameriku za nuklearno odvraćanje, zračnu i raketnu obranu, obavještajne sposobnosti i još mnogo toga. SAD ima najnevidljivije mlažnjake, najveće uništavače bunkera, tvrdi Katrin Bennhold, voditeljica emisije The World. S druge strane, Rusija ima 144 milijuna stanovnika i 1,1 milijun aktivnih vojnika u odnosu na 450 milijuna stanovnika i 1,5 milijuna aktivnih vojnika u Europi.
“Bez američkih sposobnosti djelovanje bi bilo znatno drugačije. To bi moglo značiti prihvaćanje većeg rizika za europske vojnike. I to bi značilo neuredniju strukturu vodstva od one na koju su se europske borbene snage navikle. Ali to bi također moglo značiti da se Europa približava strateškoj autonomiji i obrambenoj strategiji kojoj teži”, kaže Bennhold. A sve se dodatno zakompliciralo kad je buknuo požar na Bliskom istoku. Trump je s Izraelcima krenuo na Iran bez izravnog uključenja NATO-a i europskih partnera, koje je “počastio” prijekorima da su nezahvalni partner SAD-a. Rekao je da bi posljedice bile teške, kontinent bi uskoro mogao biti sam, odsječen od američke vojne zaštite i prepušten sam sebi u pogledu osiguranja opskrbe energijom i gospodarskog prosperiteta.
Prijetio je: “Zapamtit će!” NATO je nazvao tigrom od papira. “Nije prvi put da je to učinio, a s obzirom na to da je riječ o ponavljajućoj pojavi, vjerojatno sami možete procijeniti posljedice”, rekao je novinarima u Berlinu Stefan Kornelius, glasnogovornik njemačkog kancelara Friedricha Merza. “Nije moje ovdje komentirati riječi američkog predsjednika. Jednostavno želim u ime njemačke vlade izjaviti da smo, naravno, predani NATO-u.” Trump je komentirao: “I Putin zna da je NATO slab.” Trumpu su se pridružili J. D. Vance i državni tajnik Marco Rubio, a čelnici NATO-a kao da su ostali po strani. Ioanko su u zapovjednim strukturama Amerikanci glavni.
Nestabilan put
S obzirom na to da su Sjedinjene Države i Izrael započeli intenzivan sukob s Iranom te da Rusija petu godinu ratuje u Ukrajini, potencijalno povlačenje Donalda Trumpa iz europske sigurnosti ima široke implikacije na način na koji će čelnici kontinenta okupiti koaliciju za obranu svojih demokracija. Pod Trumpovim pritiskom zemlje NATO-a povećale su vojnu potrošnju, ali ne dovoljno da bi se same mogle suprotstaviti ogromnoj prijetnji, tvrde analitičari.
“NATO je najučinkovitiji vojni savez koji je svijet ikada vidio, čuvao nas je sigurnima dugi niz desetljeća i potpuno smo mu predani”, pomirljivo je komentirao britanski premijer Starmer, ali i nagovijestio da se Britanija više neće moći oslanjati samo na Ameriku. “Sve je jasnije da, kako svijet nastavlja ovim nestabilnim putem, naš dugoročni nacionalni interes zahtijeva bliže partnerstvo s našim saveznicima u Europi i s Europskom unijom.”
[darkbox]
Njemačka će u obranu uložiti više nego Francuska i Britanija zajedno
Macron i dalje razrađuje svoju tezu izrečenu prije točno deset godina o potrebi europske strateške autonomije. Za razliku od tog vremena, Njemačka se probudila kad je riječ o obrani, pa će Berlin na vojsku potrošiti više nego dvije nuklearne sile, Francuska i Britanija. “Njemački kancelar Friedrich Merz obećao je stvoriti najveću i najbolju europsku vojsku, kao odgovor na rusku agresiju i američku nezainteresiranost.
Iako europski čelnici pozdravljaju tu predanost nakon godina njemačkog pacifizma, također su svjesni da je krajnje desna Alternativa za Njemačku najveća oporbena stranka i da bi jednog dana mogla dijeliti vlast”, upozorava Steven Erlanger, stručnjak za europsku sigurnost i diplomaciju. I opet se sve vrti od početka. Europska vojska da, NATO da, suradnja s Amerikancima da, ali Bog zna kako sve to pomiriti. [/darkbox]
[darkbox]
Europljani se nisu dali slomiti
Mnogi se slažu da je i na polju obrane ipak postignut napredak za Europu jer je konačno završila s udobrovoljavanjem Trumpa. Bez obzira na to što nikomu nije potpuno jasno je li američki predsjednik samo prost i nekulturan čovjek ili provodi Nixonovu strategiju i “teoriju luđaka” kako bi uvjerio suparnike da je opasno nepredvidljiv. Ovaj put Europljani se nisu dali slomiti. “To nije naš rat”, rekao je njemački ministar obrane Boris Pistorius, ne mareći što je Trump Europljane nazvao kukavicama. Čak se i talijanska premijerka Giorgia Meloni povukla i distancirala od “prijatelja Trumpa”.
Ostao je Rutte, kojeg nazivaju “šaptačem Trumpu” i zamjeraju mu laskanje predsjedniku, ali to valjda ide uz njegovo radno mjesto. Rat ipak ostavlja posljedice na europske ekonomije i to je sada i najveća prepreka, uz političke razloge, da Europa formira vlastitu vojsku. Postoji i strah od nove izbjegličke krize koja bi uništila samu ideju EU-a. Sve je više onih koji sumnjaju i u europsko jedinstvo, a bivši talijanski premijer Mario Draghi pesimistički je opisao Europu. “Pojedinačno, većina zemalja EU-a nisu čak ni srednje sile sposobne za snalaženje u ovom novom poretku formiranjem koalicija.” Predlaže i da se prijeđe u federaciju, ali to je nerealno. [/darkbox]
