NATO ovog mjeseca započinje pregovore o vojnim snagama i naoružanju koje bi saveznicima bilo potrebno za obranu od ruskog napada, kao i o načinu financiranja tih potreba. Pregovorima će se utvrditi ciljevi u pogledu vojnih sposobnosti za 2029. godinu, pri čemu će svaka od 32 članice NATO-a morati osigurati određene vojne snage i opremu.
Europski dužnosnici upozoravaju da bi Rusija do tada mogla biti spremna napasti neku članicu NATO-a, dok administracija Donalda Trumpa razmatra znatno smanjenje američkih vojnih snaga u Europi, što bi Savez moglo ostaviti s nedovoljnim brojem vojnika i manjkom ključnih sposobnosti, poput zrakoplova za dopunu goriva u letu, projektila velikog dometa te sredstava za obavještajno djelovanje, nadzor i izviđanje.
Pregovorima će se provjeriti koliko je svaka država spremna izdvajati za obranu, koliko Europa može učiniti bez SAD-a te bi li NATO-ovi vojni planovi trebali u većoj mjeri uključivati tehnologije poput robotike i umjetne inteligencije. „Bit će teško”, rekao je jedan visoki NATO-ov diplomat za Politico, koji je, kao i ostali sugovornici, želio ostati anoniman kako bi mogao otvoreno govoriti o osjetljivoj temi. „Raspodjela tereta, SAD, usklađivanje razine ambicija s političkim prioritetima. To je golemo pitanje.”
Pet ključnih pitanja
Saveznici NATO-a sljedećih će dana početi raspravljati o općim smjernicama za nove ciljeve, poznatima pod nazivom Političke smjernice (Political Guidance). To je prvi korak u petodijelnom procesu pod nazivom NATO-ov proces obrambenog planiranja (NATO Defence Planning Process – NDPP). „Cilj je da ovo bude ciklus transformacije, a ne samo nešto preuzeto s gotovih polica”, rekao je francuski admiral Pierre Vandier, vrhovni saveznički zapovjednik NATO-a za transformaciju i glavni čovjek Saveza zadužen za buduće načine ratovanja.
Politico je razgovarao s 15 sadašnjih i bivših dužnosnika NATO-a i diplomata kako bi utvrdio kojih bi pet ključnih pitanja moglo obilježiti pregovore. Ovo su zaključci do kojih su došli.
1. Određivanje razine ambicija: Najvažnije pitanje bit će odluka o tome koliko točno vojnika i vojnih sposobnosti saveznici žele osigurati. Povijesno gledano, saveznici NATO-a dogovorili su se da bi, uz snage potrebne za velike vojne operacije, trebali imati i 18 pričuvnih brigada — od kojih svaka broji oko 5000 vojnika — za provođenje manjih misija upravljanja krizama izvan teritorija Saveza, poput onih u Afganistanu ili na Kosovu.
Vojni manjak
Međutim, američki pritisak da europski saveznici preuzmu veći dio odgovornosti za vlastitu sigurnost, u okviru pristupa nazvanog NATO 3.0, mogao bi ih navesti da smanje ili čak potpuno ukinu zahtjeve za sudjelovanjem u manjim operacijama. Raspravljat će se i o mogućnosti ubrzavanja samog procesa planiranja u budućnosti, kao odgovoru na iznimno brz razvoj inovacija na bojištu, od umjetne inteligencije do kopnenih robota. Saveznici će vjerojatno razmotriti i pitanje pružanja konvencionalne vojne potpore, primjerice kopnenih snaga ili zrakoplova, državama koje posjeduju nuklearno oružje, poput Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a.
„Konvencionalna potpora i pripadajuće sposobnosti svakako su dio procesa NDPP-a”, rekla je Nassima Barrows, direktorica NATO-a za nuklearnu politiku. „To je jedna od ključnih poruka koju ističemo u sklopu sljedećeg kruga pregovora.”
2. Popunjavanje američkog vojnog manjka: Nad pregovorima se nadvija predstojeća revizija američkih vojnih snaga u Europi koju provodi Pentagon. Washington je već ranije ove godine povukao određene kapacitete iz skupa snaga na koje NATO može računati, uključujući strateške bombardere, borbene zrakoplove, bespilotne letjelice, podmornice i ratne brodove. Rezultati revizije očekuju se u prosincu, usred pregovora u NATO-u, što izaziva zabrinutost da bi njihov tijek mogao biti usporen. Postoji bojazan da bi SAD mogao povući sredstva koja su Europi potrebna, poput teških transportnih zrakoplova.
Moguće nesuglasice
Američka nastojanja da ograniči svoju vojnu prisutnost u Europi potaknut će saveznike na ubrzanu potragu za načinima nadoknađivanja izgubljenih sposobnosti. Otvorit će se i pitanje pravedne raspodjele tereta, što će vjerojatno biti vrlo teško s obzirom na sve veća ograničenja nacionalnih proračuna. „Donedavno se cijeli proces u NATO-u odvijao ovako: izračunate što je NATO-u potrebno, a zatim, kada ustanovite da nemate sve što vam treba, SAD popunjava praznine”, rekao je Camille Grand, čelnik lobističke organizacije ASD koja zastupa interese obrambene industrije i bivši visoki dužnosnik NATO-a. „Danas to više nije slučaj.”
Jedan od načina rješavanja problema mogao bi biti odmak od zahtjeva za konkretnim vrstama naoružanja i prelazak na dodjeljivanje operativnih ciljeva pojedinim državama. Primjerice, od njih bi se moglo zahtijevati da svojim snagama unište ruska zapovjedna središta. Takav bi pristup europskim saveznicima omogućio veću fleksibilnost, osobito onima koji nemaju pristup američkom naoružanju, poput krstarećih projektila Tomahawk. „Ne moramo imati tisuće projektila Tomahawk… možemo imati tisuće jeftinijih alternativa”, rekao je Fabrice Pothier, bivši direktor NATO-a za planiranje politika, a danas izvršni direktor konzultantske tvrtke Rasmussen Global.
3. Regionalne podjele: Usmjerenost na Rusiju vjerojatno će izazvati nesuglasice sa saveznicima koji su zabrinuti zbog drugih prijetnji. NATO se službeno zalaže za pristup sigurnosti iz svih smjerova, poznat kao pristup od 360 stupnjeva. U praksi se, međutim, težište Saveza pomaknulo prema istoku nakon ruske invazije punog opsega na Ukrajinu 2022. godine, a tijekom posljednjih godinu dana i prema sjeveru, gdje je pokrenuta arktička misija, uglavnom kao odgovor na pritisak Donalda Trumpa povezan s Grenlandom.
‘Prilično radikalan napor’
Neke članice žele da se veća pozornost posveti južnom i jugoistočnom krilu Saveza. Među problemima su prisutnost ruskih plaćenika u Libiji, mogućnost korištenja migracija kao oružja pritiska, pojačana aktivnost podmornica te napadi bespilotnim letjelicama na plovila u Crnom moru. „Previše smo usmjereni na sjever”, rekao je Politicu jedan NATO-ov diplomat. „Trebali bismo ponovno postaviti prioritete.”
4. Više dronova ili više tenkova? Ratovanje bespilotnim letjelicama, koje dominira bojišnicama u Ukrajini, vjerojatno će potaknuti raspravu o ravnoteži između ulaganja u besposadne sustave i nastavka izgradnje konvencionalnih vojnih kapaciteta, poput tenkova i topništva. Većina saveznika planira povećati uporabu besposadnih sustava. Ujedinjeno Kraljevstvo ove je godine najavilo razvoj „hibridne flote” koja će se oslanjati na autonomna plovila, uključujući podvodna besposadna vozila tipa 93. Francuska je za dronove i lutajuće streljivo namijenila približno 8,4 milijarde eura, dok Njemačka sljedeće godine osniva svoju prvu specijaliziranu pukovniju za bespilotne letjelice.
Poteškoće europskih zemalja s novačenjem vojnika također utječu na raspravu, rekao je Grand. „Jedan od razloga zbog kojih se svi okreću većoj uporabi besposadnih sustava jest to što imamo sve starije stanovništvo i suočavamo se s nedostatkom ljudstva.”
Države će morati pronaći i način kako pratiti ruski tehnološki razvoj, a da pritom ne prekorače mogućnosti svojih obrambenih proračuna. Vandier je izjavio da Rusija godišnje proizvodi devet milijuna dronova, što od Saveza zahtijeva „prilično radikalan napor”. Kao jedno od mogućih rješenja predložio je model pretplate za nadogradnju hardvera, kojim bi se spriječilo da oružani sustavi zastare.
Pozivanje na oprez
5. Učenje iz Ukrajine: Većina članica NATO-a slaže se da Ukrajina pridonosi njihovoj sigurnosti zahvaljujući velikoj vojsci s bogatim borbenim iskustvom te brzom tehnološkom napretku u području bespilotnih sustava za djelovanje u zraku, na moru i na kopnu, protuzračne obrane, projektila i naprednog sustava Delta za upravljanje bojištem.
Zbog toga neke države pozivaju na tješnju vojnu i industrijsku suradnju s Ukrajinom, dok druge upozoravaju na potrebu za oprezom. Rat u Ukrajini, naime, razlikuje se od NATO-ove vojne doktrine, koja predviđa brzo manevriranje, prevlast u zraku i precizne udare s udaljenosti.
„Iz ovog sukoba možemo izvući goleme pouke koje moramo usvojiti”, rekao je početkom ovog mjeseca američki general Alexus Grynkewich, vrhovni zapovjednik savezničkih snaga NATO-a u Europi, obraćajući se Europskom parlamentu. Međutim, dodao je, „ne želimo ratovati na takav način”.
