Profesor Ante Nazor, povjesničar i i voditelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata komentirao je za Dnevno.hr skandalozne interpretacije Domovinskog rata u švedskim udžbenicima i nastavnim materijalima. On ističe kako je vrlo jednostavno ući u raspravu s autorima takvih prikaza i postaviti ključna pitanja o dokumentima i ciljevima velikosrpske politike. “Pa ne znam, nisam vidio što piše, samo sam čuo sam da su napisali da je bio građanski rat, ali ljudi svašta pišu, pitanje je što i koliko znaju o svemu tome. Vrlo je jednostavno s njima ući u raspravu i postaviti pitanje jesu li gledali dokumente, znaju li koji su bili ciljevi velikosrpske politike. Neka, primjerice, pročitaju dokument od 16. svibnja 1991., čl. 3., tamo vrlo jasno piše da je cilj srpske pobune u Hrvatskoj da SAO Krajina bude sastavni dio Republike Srbije”, rekao je Nazor.
On naglašava da se radi o klasičnom ratu za teritorij i agresiji, a problem nisu interpretacije u Švedskoj, nego oni koji u Hrvatskoj i dalje ne razumiju povijesne činjenice. “Znači, to je klasični rat za teritorij, klasična agresija. Ne znam, ljudi svašta pišu, sigurno su dobili neke informacije od ljudi za koje znamo kako misle. Nije mi problem to što oni tamo pišu, meni su problem ovi koji ovdje i dalje ne znaju što je bilo i koji imaju neke svoje teze o raspoređivanju krivnje i o građanskom ratu. Na to što oni pišu tamo ne možemo utjecati. Evo, ne znam, zaista ne znam što bih rekao. Svašta se piše, ne samo o Domovinskom ratu, pa eto, netko se pravi pametan, a pojma nema o čemu zapravo piše i što je bilo”, dodaje.
‘Švedske interpretacije i problem u Hrvatskoj’
Profesora Nazora ne čudi što se ovakve interpretacije pojavljuju u Švedskoj, jer su selektivne.
“Hoću reći da me ne čudi da u Švedskoj neki ljudi tako pišu i da dobivaju takve informacije, jer da su pročitali dokumente, da su pročitali knjige u kojima se prezentiraju primarni dokumenti, posebno srpske provenijencije, onda sigurno ne bi tako pisali.”
‘Rat za teritorij, ne građanski rat’
On ponavlja da dokumenti jasno potvrđuju kako se radilo o agresiji, a ne o građanskom ratu. “Ponavljam, 16. svibnja 1991. godine skupština SAO Krajine kaže da će pripojiti dijelove teritorija Srbiji i vrlo jasno navodi koje općine, i kaže da je SAO Krajina sastavni dio Republike Srbije (!). Uopće ne moramo dalje pričati o karakteru rata. To nije rat za promjenu vlasti, to je rat za teritorij, klasični rat za teritorij, ali i u Hrvatskoj postoje oni koji tako pišu. Svakog tjedna u tisku u Hrvatskoj objavi se nešto slično, pogledajte pojedine priloge ili serijale, primjerice u Slobodnoj Dalmaciji, njihovi autori ne mogu izdržati suočavanje s primarnim dokumentima, no nemaju problema konstruirati teze po načelu “rekla-kazala”. No, sve je to demokracija, ljudi mogu pisati što žele i nametati čak i teze koje u sučeljavanju s izvorima padaju.”
Nazor ističe da ga ovakvi tekstovi više ne uzbuđuju jer ljudi koji ih pišu često nisu upućeni u problematiku. “Mene to više ne uzbuđuje, jer o temama iz povijesti često pišu diletanti. Dovoljno je samo pogledati životopis autora, koliko je pisao o tome, da se vidi koliko je upućen u problematiku. Dakle, moramo jednostavno biti svjesni da će takvih stvari i dalje biti, ali bitno je što uče naša djeca. U školama u Hrvatskoj mora biti ono što je argumentirano izvorima. S ovakvim ljudima i s ovakvim tekstovima o “građanskom ratu” lako je polemizirati, jer u našim rukama su dokumenti koji potvrđuju suprotno. I to dokumenti srpske provenijencije. Sve je jasno.”
Međunarodne presude i zaključak
Profesor podsjeća i na relevantne međunarodne presude. “Ono što sam već rekao danas za jedan drugi portal, neka autori teze o građanskom ratu pogledaju presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu, ne ovog ad hoc tribunala za bivšu Jugoslaviju, nego Međunarodnog suda pravde Članak 426. vrlo jasno kaže da su vodstva Srbije i Srba iz Hrvatske dijelila zajednički cilj stvaranja etnički homogene države. Treba li što još dodati o tome? Sve je rečeno. Pa i prije desetak godina je skupina međunarodnih autora, među kojima su bile i pojedine osobe iz Hrvatske, objavila priručnik za nastavnike povijesti o događajima na području bivše Jugoslavije, u kojem su tvrdili slično što i ovi Šveđani. Reagirali smo znanstvenim osvrtom na njihov sadržaj u Časopisu za povijest, jer se namjeravao uvaliti i nastavnicama i nastavnicima u Hrvatskoj, pa smo trebali reagirati.”
Na kraju Nazor naglašava da je argumentacija temeljna. “Dok to financira netko izvan Hrvatske, ne možemo na to utjecati. Ali možemo se vrlo jasno suprotstaviti argumentima. Ne znam treba li se više uzbuđivati na to što piše netko tko pojma nema o problematici o kojoj piše. Važno je samo da je ono što se u školama u Hrvatskoj prezentira utemeljeno na cjelovito prikazanim izvorima, a ne selektivno kao što pojedinci i neke aktivističke skupine rade. Eto, to je moj komentar,” zaključio je.
