Prošlo je umalo šest godina od pressice koju su održale bivša državna odvjetnica i bivša šefica Uskoka, na temu Žalac. Pressica na kojoj su jedna drugu u čudu gledale, posve zbunjene vlastitim lažima koje nisu uskladile. Uglavnom, Uskok je već tada kompletirao sve dokaze protiv Žalac, koji je nakon nekoliko godina morao proslijediti u EPPO, iako su za taj predmet tvrdile kako je više mrtav nego živ. Pa je vražji EPPO dao umjetno disanje i oživio slučaj naše sposobne i vrijedne Gabi, koju Plenki nije prežalio.
Odmah se vidi kako je to jedna draga, prpošna i sposobna gospođa koja će donijeti malo životne radosti u prostore kaznionice u kojoj će završiti. Što se Plenkija tiče, to je sad ad acta i dokaz da institucije rade svoj posao. Poglavito Državno odvjetništvo. S druge strane, nadajmo se, kako u kaznionici neće trebati usluge našeg, isto tako vrlo ‘sposobnog’ liječnika i neurokirurga iz Vinogradske bolnice, dobrog doktora Vilija. Njegov predmet je Turudić odbio predati omraženom EPPO-u. Čime je potvrdio kako Hrvatska nije neka umba- lumba zemlja, nego zemlja koja drži do svog suvereniteta. Tako se brani Domovina!
Saborski ‘aktualac’ opet je bio u znaku i na temu ZDS-a, pa se čini kako je sve drugo ‘cvjetna livada’. I jedni i drugi ispaljivali su strelice i nakon toga sjedali s ponosnim izrazom lica: ‘Jesam mu ga!’. Tako da su svi zadovoljni. Maskirani dečki u crnom koji marširaju ostali su, manje više, jedina tema koja, nažalost, nije dovela do bilo kakve suglasnosti među zastupnicima i nekog stava koji bi bio univerzalan. Osim što ispada kako je sve o čemu se govori u Saboru, zbog potkapacitiranosti velikog dijela zastupnika, kao i dijela ministara, unaprijed izgubljeno vrijeme. Dobro, možda je postavljanje pitanja o tome ministru poljoprivrede razumljivo, jer svako pitanje o poljoprivredi moglo bi mu biti nerazumljivo. Plenki je jako zadovoljan otišao nakon završetka ‘aktualca’, jer nije bilo ‘žestoko’ kako je očekivao. Odmah je novinarima pojasnio kako je i nakon ovog ‘aktualca’ jasno kako je njegova vlada jedina stvarna brana, koja drži Hrvatsku ‘normalnom’. Pa nek sad netko drugačije kaže! To nam je potvrda i dokaz s visokog mjesta da smo normalni. Hvala mu na tome.
U zagrebačkom ‘Srpskom kulturnom centru’, za razliku od Splita i Rijeke, otvorena je izložba Deana Medakovića, bivšeg predsjednika SANU-a iz vremena Ćosićevog Memoranduma, i to definitivno jest provokacija. S druge strane, zanimljivo je kako je izložbu trebao otvoriti Tomaševićev zamjenik Korlaet, uz prisustvo nekoliko predstavnika ‘Možemo’, ali su zadnji čas odustali jer im je netko dojavio tko je Medaković. Srećom, iako sami nemaju pojma, imali su nekog koji nešto zna pa im je javio. Maloj Ćićovoj koja je to financirala, nitko ništa nije dojavio pa možemo zaključiti kako joj je Ministarstvo definitivno potkapacitirano i neobrazovano. Vrag ga odnio, ne treba se nervati. To je ipak Ministarstvo kulture, a ne obrazovanja. ‘Izložba kažete, odlično, mi jesmo tu za financiranje i njegovanje kulture, dakle, i tu vašu izložbu’. Pa da, možda su Medakovića pobrkali s Medovićem. Što sad, događa se. Isto to Ministarstvo, na čelu s Plenkijevim ‘suhim zlatom’, odgovorno je što više nećemo na kioscima imati strane novine. Jedini u Europi i šire.To smo mogli čitati čak i u Titovom režimu. A što se stranih gostiju i turista od kojih živimo tiče, nek čitaju naše novine.
Ministar Anušić malo je izgubio živce jer su mu dokokotala pitanja o tome je li dizao ruku na hipodromskom koncertu, pa je rekao kako mu je dosta tih tema ‘za dom spremni’ jer će bez toga sve lakše i bolje funkcionirati u državi. To je nebitna tema za budućnost Hrvatske, pa je na kraju malo ‘puko’ i poručio: “Pustite to više nek ide tamo gdje joj je mjesto, u muzeje, u vražju mater“! Za razliku od njega, naš je Mato sasvim smireno i jasno rekao kako nije dobro da ulica rješava stvari jer to znači da institucije ne postoje. Uglavnom, imao je vrlo suvislu, dobro odmjerenu izjavu na tu temu, kao i na temu eventualnog odvijanja srpskih kulturnih sadržaja u Gradu. Bila je to jedna jasna, dobro i promišljeno formulirana, gotovo državnička izjava. I tako dobar dojam je na kraju zbrčkao svojim piskaranjem po Facebooku. Je li ga netko ‘nazvao’ ili je sam imao potrebu svima se svidjeti? Radi li se samo o napadu skribomanije, nemam pojma. Vrag su te društvene mreže. Ne možeš im odoljeti. Tako da je ovaj naš povremeni ‘enfant terrible’ u odnosu na Vladu, postao opet ‘dobri i poslušni dečko’. Eto vas.
