Kapacitet Ukrajine za proizvodnju električne energije pao je s nešto manje od 60 GW prije rata na samo 12 GW danas. Ako ruske rakete ove zime ponovno uspiju probiti obranu kao što su uspjele prošle godine, manjak bi se mogao gotovo udvostručiti. Ovo bi mogla biti “najhladnija” zima za preostale Ukrajince u svojoj domovini, piše BneIntelliNews.
Ukrajina već sada ima manjak od 5-6 GW električne energije između količine koju može proizvesti i količine koja joj je potrebna. Prošle zime stanovnici Kijeva bili su prisiljeni živjeti u domovima u kojima je unutarnja temperatura padala na ispod ništice, dok se na ekranima televizora doslovno se stvarao led. Ove bi godine situacija mogla biti mnogo gora, a mnogi veliki ukrajinski gradovi mogli bi postati nenastanjivi. Barem je to plan ruskog predsjednika Vladimira Putina, prema američkom Institute for the Study of War (ISW).
Manjak energije je velik
Ukrajinski ministar energetike procijenio je ukupni kapacitet proizvodnje električne energije u zemlji na 12 GW, što je pad s 14 GW prije nego što je prošlogodišnji raketni napad započeo u rujnu.
Dostupnih 14 GW kapaciteta već tada nije bilo dovoljno za pokrivanje približno 17 GW vršne potražnje. Manjak od 3 GW bio je dovoljno ozbiljan da je morao dovesti do hitnog zaustavljanja rada tvornica. Otkako se vratilo toplije vrijeme, ruski napadi onesposobili su dodatna 2 GW kapaciteta, čime je manjak narastao na oko 5 GW. Čak i ako Rusija uspije uništiti samo polovicu od preostalih 12 GW, manjak bi se povećao na gotovo 10 GW, što je više nego tri puta više od prošlogodišnjeg zimskog manjka.
Za usporedbu razmjera: nuklearna elektrana Zaporižja, najveća u Europi, iako je trenutačno izvan pogona i pod ruskom okupacijom, ima ukupni kapacitet od 6 GW. Pokrivanje manjka od 10 GW bilo bi ekvivalent izgradnji jedne i pol nove nuklearne elektrane, od temelja, usred rata i za manje od šest mjeseci.
Veliki gradovi bez raketne obrane
Nije stoga čudno što ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski počinje zvučati pomalo očajno. Balističke rakete spominje gotovo svakodnevno. Sada kada je Ukrajini ponestalo presretačkih projektila, jedinog sredstva koje donekle može zaustaviti ruske masovne napade tim snažnim i razornim oružjem, veliki su gradovi praktički ostali bez obrane. Pogotovo sada kada Trump signalizira da Ukrajina može zaboraviti na Patriote čijih presretača ni američka vojska nema dovoljno.
Kijev se užurbano pokušava nositi s manjkom uvođenjem distribuiranih izvora proizvodnje energije koje je teže pogoditi, dosad je raspoređeno oko 65 MW kogeneracijskih i 16 MW dizelskih kapaciteta, no to je kap u moru u usporedbi s već postojećim manjkom od 5 GW (5000 MW).
Eskalacija ‘milo za drago’
Vrijeme istječe. Prošlogodišnja ruska raketna ofenziva započela je u rujnu, ali ovogodišnja je već bila u punom zamahu krajem srpnja i od tada je brzo eskalirala. Rusija je u srpnju ispalila dvostruko više balističkih projektila nego u lipnju, a zahvaljujući ubrzanom rastu proizvodnih kapaciteta za projektile može se očekivati da će odsad tempo ponovno povećavati.
Energetska infrastruktura sada je namjerno postala meta. Obnovljena kampanja protiv ukrajinske elektroenergetske mreže intenzivirala se od 8. do 11. kolovoza, istodobno s odgovarajućom eskalacijom ukrajinskih napada na rusku energetsku infrastrukturu. Rusija je pogodila sedam objekata Naftogaza na istoku zemlje, termoelektranu u Odesi i sedam trafostanica, kao i plinsku infrastrukturu na polju Bugrovatoe u Sumskoj oblasti. ISW je zasebno upozorio na nadolazeću veliku raketnu kampanju protiv opskrbe Kijeva električnom energijom, tempiranu tako da se poklopi s ukrajinskim Danom neovisnosti 24. kolovoza.
Ukrajinska vlastita kampanja dubokih udara na ruske rafinerije nafte istodobno se nastavila. Pogođena je rafinerija Rosnjefta u Sizranu u Samarskoj oblasti te rafinerija Ilski u Krasnodarskom kraju, gdje je potvrđeno oštećenje glavne jedinice za atmosfersku vakuumsku destilaciju sirove nafte AVT-6, prije nego što je napad dosegnuo petrokemijsko postrojenje udaljeno više od 2.000 km od granice. Dana 11. kolovoza napadnuta je i rafinerija nafte udaljena više od 6000 km, na ruskom Dalekom istoku, što je predsjednik Volodimir Zelenski nazvao “vrlo značajnim postignućem”.
Raketama uzvraćaju na dronove
No te dvije kampanje nisu simetrične jer se radi o razmjeni ukrajinskih dronova za ruske projektile. Ukrajinski dronovi mogu oštetiti rafineriju, prisiliti je na popravke i smanjiti proizvodnju, ali je ne mogu potpuno uništiti. Ruski balistički projektil može jednim izravnim pogotkom uništiti cijelu elektranu.
Tijekom posljednjeg mjeseca Kijev je pokušavao nadoknaditi taj nedostatak tako što je iznova slao velike valove dronova prema istim ciljevima. No to je skupo, pa se neki analitičari pitaju može li si Kijev dugoročno priuštiti takvu strategiju. Prema nekim procjenama, rojevi dronova koštaju Kijev milijardu dolara mjesečno, a bez presretačkih projektila najvrjednija ukrajinska gospodarska imovina ostaje potpuno izložena napadima.
Ruska kampanja već je uvelike odmakla. Ministar energetike Denis Šmihal rekao je u intervjuu za Politico 3. kolovoza da je Rusija od 2022. uništila ili oštetila više od 80 % ukrajinskih proizvodnih kapaciteta električne energije. Pritom je kao prijeratnu osnovu naveo 54,5 GW. Kijev je istodobno zatražio dodatnih 650 milijuna eura kako bi zatvorio sve veći jaz u financiranju opskrbe energijom tijekom zime.
Ni europska računica s plinom ne štima
Ukrajinska elektroenergetska mreža nije jedini europski energetski problem uoči zime. Referentne nizozemske cijene plina TTF iznose sada oko 60 €/MWh, dvostruko više nego godinu ranije i četiri puta više nego prije rata, dok su europska skladišta plina bila blizu najnižih razina za početak kolovoza otkako postoje evidencije, s prosječnom popunjenošću na razini EU-a od 58 %. Kako je izvijestio BneIntelliNews, još se ne radi o energetskoj krizi, ali situacija nije dobra.
Razina popunjenosti skladišta plina u cijeloj EU vrlo je niska, no kada se pogledaju rezerve pojedinačnih država, slika je nešto složenija. Poljska i Italija već su blizu obveznog cilja od 90 % popunjenosti do 1. studenoga, a većina ostalih država članica prati vlastiti sezonski prosjek za posljednjih 15 godina. Nizozemska, s popunjenošću od 38 %, i Njemačka, s 47 %, predstavljaju iznimke. Gotovo da nemaju realne šanse dosegnuti 90% na vrijeme, a njihova skladišta zajedno čine dvije petine ukupnih europskih skladišnih kapaciteta- oko 40 % ukupnog kapaciteta Europe.
Ta neujednačena situacija prilično je neugodna u kontekstu retorike Bruxellesa. Europa istodobno pokušava potpuno zabraniti uvoz ruskog plina do 1. siječnja, a u isto vrijeme kupuje svaki kubični metar ruskog ukapljenog prirodnog plina (LNG) do kojeg može doći.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i visoka predstavnica EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaja Kallas i dalje zagovaraju potpunu zabranu uvoza ruskog plina, čak i dok su države članice EU-a postale najbolji ruski kupci i za taj plin plaćaju u rubljima.
Pet najvećih kupaca: Mađarska, Francuska, Belgija, Španjolska i Slovačka -zajedno su, prema procjenama, trošili oko 1,4 milijarde eura mjesečno na ruski plin po referentnoj cijeni iz prosinca. Ruski plin sada čini oko 13 % ukupne europske potrošnje plina, što je pad s približno 35 % na vrhuncu, ali i dalje predstavlja značajan udio u opskrbi EU-a, kao i u prihodima koji se vraćaju Moskvi zajedno s prihodima od izvoza nafte. Grčka je izuzeta iz najnovijeg paketa sankcija.
Ništa od ovoga ne ukazuje na ponavljanje potpune plinske krize iz 2022. godine. No između ukrajinske elektroenergetske mreže koja ostaje s vrlo malo rezervnog kapaciteta i Europske unije koja istodobno pokušava zabraniti i kupovati ruski plin, regija ponovno ulazi u zimu s manjom sigurnosnom rezervom nego što bi željela.
EU značajno povećava uvoz ruskog LNG plina: iznenadit će vas tko prednjači u kupnji
