Zimske magle u Zadru posebna su pojava na Jadranu i s godinama su postale svojevrsni zaštitni znak grada. Znaju biti toliko guste da se, kako Zadrani kažu, ne vidi „prst pred okom“. Ovog puta magla je potpuno obavila grad i pretvorila ga u bijelu kulisu. More, rive, most i krovovi nestali su u jednoličnom sivobijelom plaštu.
“Gledao sam Hajduk jedino u dimu bengalki, ali nisam po magli”, kazao je građanin Zadra. Prizor je mnoge podsjetio na navijačku atmosferu, kao da je cijeli grad u bijelom. Netko se našalio da bi na takvoj kulisi i dresovi bili suvišni jer se ionako ne bi ništa vidjelo. Čak je i pogled preko mosta bio sveden na nekoliko metara, a grad je izgledao kao da je prekriven tek opranim plahtama.
Magla je prolaznike pretvorila u obrise, a zgrade u bešumna bijela pročelja bez kontura. Disanje je bilo nešto teže, ali neki su u svemu pronašli i vedriju stranu. “Odlično za moju frizuru”, navela je građanka Zadra.
Zvonik nestao u izmaglici
Bijela koprena sakrila je i najviši zvonik u Dalmaciji, onaj na zadarskoj katedrali, koji je nestao u izmaglici. Čak su i galebovi, inače neumorni letači i glasni stanovnici rive, utihnuli. “Dobro dođe malo mira od njihova kliktanja”, poručuje Zadranin.
O fenomenu zadarskih magli govorio je i meteorolog Duško Kraljev, ističući njihovu posebnost. “Zadarske magle su specifične, nema ih niti jedan dalmatinski grad, nema ih niti na Jadranu”, pojašnjava meteorolog Duško Kraljev.
Magle su se pojavljivale još u veljači, a nastavile su se i u ožujku. Unatoč slaboj vidljivosti, pomorski promet nije stao. Barkajoli su nastavili voziti, a trajekti su se oglašavali sirenama dok je more gotovo nestajalo u istom tonu kao i nebo.
Kapetani su morali biti dodatno oprezni, širom otvorenih očiju i uz uključene radare, kako bi izbjegli sudare. Linije nisu prekidane, ali oprez je bio nužan. Magla je spojila more i nebo u jedno, a Zadranima ostavila još jednu priču o gradu koji zimi zna biti posve drukčiji.
