Nikola je rođen 2000. godine u Zemunu, nedaleko od Beograda. Iako mu u Srbiji, kako kaže, nije nedostajalo ništa što se obično smatra preduvjetom za dobar život, istinsko zadovoljstvo pronašao je na djedovini.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
U selo svojega djeda prvotno je stigao kako bi pomogao ocu u radu oko maslinika. No, ubrzo je odlučio ostati, posvetiti se životu na selu i izgraditi budućnost daleko od gradske svakodnevice. Nabavio je stoku, okrenuo se poljoprivredi i potpuno promijenio životni smjer.
– Ovdje živim već tri godine i nikada nisam bio sretniji. U Srbiji sam imao sve što se na papiru smatra potrebnim za sreću, ali ovdje sam pronašao ono što mi je nedostajalo. Krenuli smo s četiri krave, a danas ih imamo više od dvadeset. Nabavio sam i magarce, imam dobar posao i djevojku. Sve ide bolje nego što sam mogao zamisliti – ispričao je Nikola.
Osim što se bavi poljoprivredom i stočarstvom, zaposlen je i kao gerontopomoćnik u projektu „Zaželi“, kroz koji pomaže starijim i nemoćnim osobama.
Razvoj njegova gospodarstva prate i suvremena tehnološka rješenja. Stado krava pasmine buša, koje je u samo nekoliko godina naraslo s četiri na više od dvadeset grla, nadzire uz pomoć tehnologije koja mu omogućuje da u svakom trenutku preko mobitela prati gdje se životinje nalaze na ispaši.
Iako priznaje da život na selu nije za svakoga, smatra da upravo takav način života nudi kvalitetniju budućnost.
– Na selu je život posao, dok je u gradu posao postao život. Po mom mišljenju, ljudi u gradovima nisu sretni – poručio je Nikola.
Moja reakcija na članak je…
