Najnovije istraživanje Crobarometra za siječanj 2026. pokazuje da se politička karta Hrvatske mijenja sporije nego što bi neki očekivali. Velikih potresa nema, ali se ispod površine vidi postupno preslagivanje odnosa snaga, uz rast nepovjerenja prema dijelu političkih aktera i trajno visok udio neodlučnih birača. HDZ i dalje drži prvo mjesto s potporom od oko 28,6 posto, dok je SDP drugi s približno 21 posto. Obje stranke bilježe blagi rast u odnosu na kraj prošle godine, što upućuje na određenu stabilizaciju nakon burnog izbornog razdoblja i formiranja nove parlamentarne većine.
No, ta stabilnost ne znači i zadovoljstvo birača. Naprotiv, velik dio građana i dalje navodi da nije siguran kome bi dao glas, što pokazuje da politička lojalnost slabi, a prag tolerancije prema pogreškama vlasti i oporbe postaje sve niži. Platforma Možemo! ostaje treća politička snaga s nešto više od deset posto potpore, dok Most stagnira osjetno ispod tog praga. Domovinski pokret nastavlja pad, što dodatno komplicira odnose na desnom spektru i otvara pitanje dugoročne održivosti njihove političke pozicije.
Politički analitičar Karlo Jurak smatra da rezultati ne donose stvarna iznenađenja. “Sve po starom”, kratko ocjenjuje, dodajući da ankete prije svega potvrđuju zamor birača i izostanak novih uvjerljivih političkih ponuda. Posebno zanimljiv dio istraživanja odnosi se na popularnost pojedinih političara. Predsjednik Zoran Milanović i dalje uvjerljivo vodi, ali se na drugo mjesto probio ministar obrane Ivan Anušić.
On raste
“Anketa pokazuje da je Anušić drugi, iza Milanovića. On ima dobar PR, djeluje kao svojevrsni ‘korektiv’ premijeru, sigurno je voljen u biračkom tijelu svoje stranke, a jedan je od rijetkih HDZ-ovaca koji doista zahvaća i šire”, ističe Jurak. Takav položaj Anušića dodatno komplicira unutarnje odnose u HDZ-u jer pokazuje da stranka, uz Plenkovića, ima još barem jedno snažno prepoznatljivo lice koje ima potencijal nadilaziti stranačke granice. S druge strane, premijer Andrej Plenković ostaje među političarima s podijeljenim dojmom u javnosti – ima stabilnu jezgru potpore, ali i visok udio negativnih ocjena, što potvrđuje duboku polarizaciju biračkog tijela.
Jurak se osvrnuo i na odnose među strankama koje se bore za treće mjesto. “Što se tiče stranaka Možemo i Most, mislim da je tu razlika jasna i da Most ne može postati treća stranka. Dovoljno su daleko od rejtinga Možemo”, kaže. To znači da se, barem zasad, politička utakmica svodi na klasični dvoboj HDZ-a i SDP-a, uz Možemo! kao stabilnu, ali ograničenu treću opciju, dok ostale stranke teško prelaze granicu relevantnosti na nacionalnoj razini.
Ipak, broj neodlučnih birača – veći od 12 posto – ostaje ključna nepoznanica. Upravo ta skupina može u relativno kratkom roku promijeniti odnos snaga ako se pojavi nova tema ili politički akter koji će pogoditi njihove interese. Istraživanje pokazuje i da građane trenutno najviše muče cijene, inflacija, dostupnost stanova i osjećaj ekonomske nesigurnosti. Ideološke rasprave padaju u drugi plan, a stranke koje ne ponude konkretna rješenja teško mogu računati na snažniji rast.
Važnije od stranke
U tom kontekstu, popularnost pojedinih političara postaje važnija od same stranačke pripadnosti. Milanovićev visoki rejting i Anušićev uspon to jasno potvrđuju. Za HDZ to znači da vodeću poziciju mora stalno iznova potvrđivati konkretnim rezultatima, a ne samo inercijom vlasti. Za SDP, pak, blagi rast predstavlja priliku, ali i upozorenje da prostor za pogreške ostaje vrlo uzak. Možemo! se nalazi u svojevrsnom plafonu podrške, dok Most i Domovinski pokret traže način kako ponovno postati relevantni u očima šireg biračkog tijela.
Sve to zajedno stvara dojam političke scene koja je stabilna na površini, ali iznutra krhka i podložna naglim promjenama. A kome se trese stolica? Onima koji računaju na stare zasluge, umjesto na nove rezultatem bez obzira nalazili se u Vladi ili oporbi.
