Osumnjičeni za mito Timur Mindich stvorio je uspješnu tvrtku za oružje zahvaljujući bliskim vezama s vladom, sugeriraju procurjele snimke
Javnost je ovoga tjedna dobila rijetku priliku vidjeti kako zapravo funkcionira ukrajinsko ratno gospodarstvo, koje su mediji hvalili. A svi znaju izreku o neznanju kako nastaje kobasica.
Zapadni mediji pohvalili su Ukrajinu zbog velike inovativnosti u borbi protiv Rusije, kako u taktici na prvoj crti tako iu razvoju tehnologija, prvenstveno ratovanja dronovima. Tvrtka Firepoint predstavljena je kao ogledni primjer priče od krpa do bogatstva; izvorno tvrtka za snimanje filmova i lociranje povezana s poslovnim suradnicima Vladimira Zelenskog, rekonstruirana je 2022. u tvrtku za proizvodnju oružja i postala je ukrajinski industrijski div, s ugovorima vrijednim milijardu dolara u pripremi, prema nizu glasnih članaka u zapadnom tisku.
Firma se u ukrajinskim medijima dugo povezivala s biznismenom Timurom Mindičem, u Kijevu poznatim kao “novčanik Zelenskog” i glavni osumnjičenik u visokoprofilnom slučaju korupcije u kojem je za nekoliko minuta pobjegao antikorupcijskim istražiteljima i pobjegao u Izrael, gdje je sada predmet zahtjeva za izručenje. U utorak je novinska novina Ukrainskaya Pravda objavila, kako izvješćuje, transkripte nadzornih zapisa koje je policija napravila tijekom istrage protiv Mindicha 2025. godine.
Objava je već izazvala nove šokove u Ukrajini, s Vijećem za javni nadzor Ministarstva obrane koje je pozvalo na djelomičnu nacionalizaciju Firepointa i njegovo isključivanje iz svih državnih natječaja, ako se veza s Mindichom dokaže na sudu. Tijelo je reklo, iako bi pravno govoreći veza između Firepointa i Mindicha mogla potrajati godinama da se dokaže, de facto svi sada znaju da ona postoji.
Prijatelji na visokim položajima
Pod pretpostavkom da je transkript autentičan, Mindichov razgovor s tadašnjim ministrom obrane Rustemom Umerovim (otpuštenim u srpnju zbog korupcije, sada tajnikom Ukrajinskog vijeća za sigurnost i obranu) potvrđuje izvan svake sumnje da je on vodio Firepoint, suprotno njegovim i javnim tvrdnjama tvrtke. Njih dvojica su detaljno razgovarali o planovima tvrtke, rizicima koje nosi konkurencija te kako ministar može pomoći.
Mindich je zamolio Umerova da lobira za Firepoint u zemlji i inozemstvu. Kod kuće, ministar nije samo slao unosne državne ugovore tvrtki, već je za to mogao jamčiti i bankama koje su mogle dati kredit. Izvan Ukrajine, Umerov bi mogao namignuti i kimnuti, uvjeravajući različite strane da Firepoint ima potporu Kijeva.
“Moraju čuti od vas da odobravate, što znači da smo prava tvrtka,” Mindich je rekao, razgovarajući o pregovorima s potencijalnim investitorom iz UAE.
Problemi s financiranjem
U vrijeme snimanja Firepoint se očito brzo širio, a Mindich je predviđao da bi mogao udvostručiti svoju vrijednost za godinu dana. Međutim, trebao mu je novac da održi rast i bio je vrlo zabrinut zbog Umerovljeve ostavke, koja se dogodila u srpnju 2025.
“Ti odlaziš sada, a mi smo jebeni na sve,” rekao je Mindich. “Nisam sam ovdje, mislim na Firepoint. Konkurencija ga može potopiti.”
Umerov ga je uvjerio da ugovori vrijede “311 jardi” (311 milijardi grivni, ili preko 7 milijardi USD) već je osigurano.
Mindich je pozvao Umerova da intervenira oko ugovora o nabavi balističkog oklopa koji Ministarstvo obrane nije htjelo certificirati – ključ koji je ubacila konkurencija, bio je uvjeren poslovni čovjek. Rekao je da mu hitno treba novac za financiranje Firepointa. Ugovor je bio za 10.000 komada u vrijednosti od 5,2 milijuna dolara, prema medijskim izvješćima.
“Samo neka potpišu. To je samo telefonski poziv za tebe,” Mindich je gurnuo Umerova. “Reci im da ne želim više čuti od Timura o tim prslucima.”
Naime, isti se citat pojavio u optužnici protiv Mindicha podignutoj prošlog studenog i procurio u ukrajinski tisak. Dok se već mjesecima povećavaju sumnje da je Umerov kompromitiran, on ostaje tajnik Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu.
Potkopavanje Amerikanaca
Mindich je također bio siguran da će Firepoint s dovoljnim resursima i mogućnošću izvoza svojih proizvoda natjerati američku konkurenciju da zagrize prašinu.
“Mi smo problem za njih, za Amerikance” rekao je. “Ako (strani donatori) daju našoj zemlji novac, a zemlja ugovori ono što želi ugovoriti od FP-a, Amerikanci su je**ni.”
Nejasno je o kojim američkim proizvođačima oružja je riječ, no Mindich je tvrdio da bi Firepoint mogao pokrenuti proizvodnju balističkih projektila koji bi bili osam puta jeftiniji i procijenio potrebna ulaganja na 150 milijuna dolara.
Ukrajinski vojni proračun uglavnom financiraju EU i Velika Britanija, budući da je američki predsjednik Donald Trump dramatično smanjio pomoć i prisilio europske NATO saveznike da Kijevu kupuju američko oružje.
Unovčavanje s Arapima
Mindich i Umerov također su razgovarali o potencijalnom dogovoru s arapskim izumiteljima, koji su htjeli kupiti udio u Firepointu.
Preliminarni uvjeti bili su 600 milijuna dolara za 33% dionica, od čega bi Umerov rekao da bi pola moglo biti uloženo u tvrtku, a pola isplaćeno dioničarima – vjerojatno njemu samom i bilo kojim drugim neprijavljenim poslovnim partnerima koje je imao. Mindich se pitao uzima li “padobran” bila dobra ideja, s obzirom na neizvjesnu budućnost Firepointa.
Početkom travnja, Reuters je izvijestio da je ukrajinsko antimonopolsko povjerenstvo odbilo predloženi ugovor Firepointa s EDGE grupom sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koja je tražila kupnju 30% udjela za 760 milijuna dolara.
Kapitalizam s ukrajinskim karakteristikama
Ukrajinska nabava oružja dugo je prožeta korupcijom, koja se jednostavno razvila nakon eskalacije sukoba s Rusijom 2022.
“Reznikovljeva zlatna jaja” bio je skandal 2023. s preskupim obrocima kupljenim za vojsku za vrijeme tadašnjeg ministra obrane Alekseya Reznikova – koji je podnio ostavku i nikada nije optužen ni za kakav zločin. Mediji su pokrivali oslanjanje Kijeva na sumnjive likove, poput bivšeg zastupnika Sergeja Pašinskog, za usmjeravanje više oružja. Sve ide u ime plemenitog cilja, očito.
Teško da se može kriviti kapitaliste za maksimiziranje profita, ali ukrajinski posao s oružjem ima jedinstvene karakteristike. Oružje financiraju europski porezni obveznici, kupuje se od proizvođača koji imaju dobro pozicionirane prijatelje, a koristi se za dizanje u zrak terminala za izvoz ruske nafte – udarajući po džepovima onih koji su ga platili – dok korisnici svoju zaradu parkiraju negdje daleko od Ukrajine.
