Nakon što smo nedavno objavili teške optužbe poduzetnika Ante Žužula protiv Tomislava Debeljaka, vlasnika DIV Grupe, i HŽ Infrastrukture zbog dugova za radove na kontroverznom projektu hrvatske infrastrukture, dionici željezničke pruge Dugo Selo – Križevci, sada doznajemo za nove neisplate zbog kojih je završio na sudu. Cijeli projekt, osim dugova, prate i velika kašnjenja te pomicanje rokova. Još 2019. pisalo se da taj dio pruge kasni najmanje dvije godine, a sada je HŽ Infrastruktura objavila da su radovi na njemu i dalje “u provedbi”. Unatoč tomu, o toj se dionici u javnosti govorilo kao o važnom europskom željezničkom kraku. Prema informacijama do kojih smo došli, Žužul je na tom projektu ostao bez više od 215.000 eura.
Tomislav Debeljak i njegove tvrtke, prije svega DIV Grupa i Brodosplit, godinama imaju snažne poslovne veze s državom, koje su počele privatizacijom splitskog brodogradilišta 2013. godine. Uz upravljanje Brodosplitom, te su tvrtke koristile državna jamstva za kredite i sudjelovale u programima restrukturiranja, a redovito dobivaju i poslove na infrastrukturnim projektima, osobito u željezničkom sektoru. Prije desetak dana Hrvatske ceste raskinule su ugovor s Debeljakovom DIV Grupom o izvođenju radova na rekonstrukciji raskrižja “Širina” u Solinu. Kako su obrazložili, razlog je kašnjenje.
Brodosplit je povremeno radio i projekte za obrambeni sustav, uključujući remont i gradnju specijaliziranih plovila. Paralelno s time odnose s državom obilježavaju i sporovi zbog obveza iz privatizacije, financijskih potpora i međusobnih potraživanja. Debeljak je u više javnih istupa govorio i o financijskim problemima u sustavu DIV grupe, premda ih rijetko opisuje izravno kao krizu. Umjesto toga, spominjao je tek probleme s likvidnošću, otežanim financiranjem ili pak cijelim kontekstom u kojem posluje industrija. Upozoravao je da su banke zatvorile financijske kanale, što je dovelo do blokada računa i ozbiljnog pritiska na poslovanje cijele grupe. Isticao je i da takvi problemi nisu isključivo posljedica poslovnih odluka nego i vanjskih okolnosti poput sankcija, poremećaja na tržištu i, kako tvrdi, nedostatka pravovremene reakcije države.
Isti model
U tom okviru često je naglašavao da velike industrijske kompanije s dugim proizvodnim ciklusima i sporom naplatom teško mogu održavati stabilnu likvidnost bez dostupnog financiranja, čime je zapravo neizravno priznavao da se i DIV Grupa suočava s ozbiljnim financijskim izazovima. Nova otkrića o dugu koji je Debeljaka ponovno doveo na sud sigurno neće pridonijeti svemu tome. Naime, tužbu protiv DIV Grupe podnijela je i tvrtka Diorit gradnja, kojoj Debeljak nije platio radove, a onda im je još odbio vratiti zadužnice što su ih predali kao jamstvo. Novi je to ozbiljan sudski spor koji se vuče kao rep ovog projekta, a u njemu i drugi izvođač teško optužuje Debeljaka za financijske malverzacije.
Diorit je u tužbi tvrdio da je s DIV-om sklopio ugovor o izvođenju građevinskih radova na jednom od nadvožnjaka. Plaćanje je, prema tužbi, bilo ugovoreno putem privremenih mjesečnih situacija i okončane situacije, “na temelju evidencije stvarno izvedenih količina priznatih u građevinskoj knjizi”. Isti model plaćanja imala je i Žužulova tvrtka. Vlasnik Diorita, sarajevski poduzetnik Mario Vrdoljak, bio je na kraju prisiljen pokrenuti sudski spor. Naveli su da im je DIV isplatio predujam od 580.972 kune za mobilizaciju na gradilištu, a da je Diorit zauzvrat predao niz bjanko zadužnica za primljeni predujam, uredno izvršenje radova i kvalitetu radova. Zadužnice su bile vrijedne ukupno 1,4 milijuna kuna, odnosno nešto manje od 200.000 eura.
Potom je Diorit ispostavio prvu privremenu situaciju s fakturom na 252.653,13 kuna te drugu privremenu situaciju s fakturom na 317.049,30 kuna. Nedugo nakon toga stigla je i treća privremena situacija, no DIV ništa nije platio. Iako su iz Diorita upozoravali DIV da neće moći nastaviti radove, odgovora nije bilo.
Back-to-back
U dopisima iz ljeta 2021. jasno je bilo navedeno da DIV mora sve platiti jer se u protivnom Dioritovi radnici “neće vratiti na gradilište”. Predstavnici Diorita držali su upravo DIV Grupu odgovornom za kašnjenja. Budući da isplate nije bilo, Diorit je najprije 16. kolovoza 2021. predložio sporazumni raskid, a kad odgovor nije dobio, 30. kolovoza 2021. poslao je jednostranu izjavu o raskidu ugovora, pozivajući se na odredbe Zakona o obveznim odnosima.
Kasnije je, u studenome 2021., odgovarajući na dopis DIV-a, Diorit naveo da ugovor smatra raskinutim te je zatražio isplatu 313.464 kune, što je iznos koji je, prema njegovu obračunu, predstavljao vrijednost izvedenih radova umanjenu za primljeni predujam, neizvršenu montažu i zadržani iznos. Diorit je na kraju ispostavio i okončanu situaciju te tvrdio da mu DIV mora vratiti sve zadužnice jer je ugovor raskinut. DIV grupa tijekom procesa negirala je svoju odgovornost i odbijala vratiti zadužnice. Nije osporavala da je ugovor sklopljen niti da je posao bio dio velikog projekta koji je konzorcij DIV-a, Dalekovoda i Zagreb-montaže imao prema HŽ Infrastrukturi. No tvrdila je da je ugovor s Dioritom sklopljen po tzv. back-to-back principu. Prema toj tezi, prava i obveze DIV-a prema glavnom naručitelju preslikavaju se na odnos DIV-a i Diorita, odnosno plaćanje je bilo ugovoreno tako da DIV plaća Dioritu tek kada glavni naručitelj prihvati radove i plati ih DIV-u.
Tvrdili su čak da Diorit nije završio posao. “Izradili su samo 13 od ugovorenih 35 nosača, a nisu napregnuli ni montirali niti jedan nosač”, ukazivali su u odgovoru na tužbu. “Glavni naručitelj nije ovjerio ništa od izvedenog niti će to učiniti dok se nosači ne postave”, tvrdio je DIV. Dodao je da je Diorit pokušao kroz situacije naplatiti postotni dio posla, ali da je nadzorni inženjer sve prekrižio, zbog čega ni DIV nije naplatio ništa od HŽ infrastrukture kao glavnog naručitelja.
Dospijeće plaćanja
Zbog toga je DIV smatrao da Diorit nije imao zakonsku osnovu za raskid ugovora, te je obustavom radova upravo oštetio DIV zbog kašnjenja i aktiviranja dodatnih resursa.
Nakon što se Diorit odlučio za raskid, DIV mu je i dalje slao dopise u kojima je izražavao nezadovoljstvo dinamikom i kvalitetom izvedbe, prijetio raskidom ugovora krivnjom izvođača i tražio nastavak radova. Sud je u presudi naveo da su se ti dopisi uglavnom odnosili na tvrdnje DIV-a da ima pravo “oduzeti dio radova i uvesti novog izvođača”, odnosno da će raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete i ugovornu kaznu.
U jednome od tih dopisa DIV je čak naveo da je jednostrani raskid Diorita “neopravdan” jer nadzorni inženjer glavnog naručitelja nije prihvatio radove, čime oni, po njegovu tumačenju, nisu dospjeli na plaćanje. No sud je poslije upravo to tumačenje ocijenio pogrešnim te je prihvatio tužbu Diorita. Da je doista sve trebalo funkcionirati onako kako je DIV tvrdio, to bi, smatra sud, i stajalo u ugovoru.
“Da je stvarna volja ugovaratelja bila da se dospijeće plaćanja potraživanja Diorita prema DIV Grupi veže uz plaćanje radova koje je platio glavni naručitelj, stranke ne bi ugovorom izrijekom ugovorile obračun i plaćanje po ispostavljenim privremenim situacijama niti bi ugovorile rok za ovjeru svake pojedine situacije i rok za plaćanje prema njoj”, navela je sutkinja u obrazloženju. Sud je naglasio i da je DIV postupao kao da radove prihvaća jer je njegov inženjer gradilišta ovjerio privremene situacije koje je Diorit ispostavio. “To znači da su time potvrđeni vrsta i količina dotad obavljenih radova”, stoji u presudi.
Dinamika radova
Za nepravomoćnu presudu u korist Diorita ključan je bio i iskaz Marijana Anića, voditelja gradilišta te tvrtke. On je na sudu izjavio da su u ožujku 2021. dogovorili plan i dinamiku radova, ali da im nije bio osiguran plato za izradu nosača, zbog čega su ih radili “na izdvojenim lokacijama”. Dodao je i da nikad nisu dobili kompletnu izvedbenu dokumentaciju, da armatura nije dolazila na vrijeme i da nije bila kompletna. Naglasio je da su radovi naplaćivani po mjesečnim situacijama, ali da te situacije nisu plaćene. “Dobili smo 15 posto avansa od DIV-a, a ostalo smo trebali naplaćivati kroz mjesečne situacije, ali se nismo naplatili”, rekao je.
I vlasnik tvrtke Diorit Vrdoljak ispitan je na sudu. On je izjavio da mu “ni u jednom trenutku nije rečeno da bi Diorit trebao završiti posao da bi se mogao naplatiti”. Na kraju im ionako nije plaćeno ništa. Po njegovim riječima, DIV je tada već financijski loše stajao i završio je u predstečaju, a Diorit nije imao nikakvo jamstvo da će biti plaćen. Prema stavu suda, zbog svega toga imali su pravo raskinuti ugovor. “U konkretnom je slučaju do raskida ugovora došlo jednostranom izjavom Diorita na temelju zakonskih pretpostavki za koje je sud utvrdio da su bile ispunjene u trenutku davanja takve izjave pa su bilo kakvi navodi DIV Grupe istaknuti nakon toga, da će se ugovor smatrati raskinutim krivnjom Diorita ako ne nastavi s izvođenjem radova, bez pravnog učinka”, navodi se u presudi.
Nakon što je utvrdio da je ugovor raskinut, sud je zaključio i da DIV više nema osnovu zadržavati bjanko zadužnice koje je Diorit predao kao osiguranje. Sud je zaključio da je osnovni uzrok raskida bilo neplaćanje uredno ispostavljenih i ovjerenih situacija, a ne sporovi oko dinamike radova ili odnosa s glavnim naručiteljem. DIV Grupa se na ovu nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu žalila. Žalbeni postupak ovih je dana počeo na Visokom trgovačkom sudu.
