Zapovjednik bosanskih Srba Ratko Mladić, zbog svojih postupaka tijekom ratova 1990-ih prozvan „Krvnikom Bosne“, preminuo je u zatvoru. Posebni dopisnik BBC-a Allan Little bio je prisutan tijekom raspada bivše Jugoslavije te je početkom rata u Bosni upoznao Mladića. U tekstu objavljenom na BBC-u opisao je detalje tog susreta.
Prisjeća se sablasnih prizora požara etničkog čišćenja koji su se noću širili krajolikom. Jednog jutra promatrao je povorku muškaraca i žena kako izlazi iz šume. Dva dana ranije bili su protjerani iz svojih domova i pobjegli su noseći sa sobom ono što su mogli ponijeti. Većina je išla pješice. Neki su bili nagurani u stražnje dijelove starih poljoprivrednih vozila koja su vukli magarci. Bilo ih je možda 40.000. Njihov je rodni grad pao nakon srpskog napredovanja koje je došlo bez upozorenja.
Među njima se jedan muškarac činio na rubu snaga. Cijeli je grad pobjegao, rekao je. Tijekom dugog puta prema sigurnosti razdvojio se od svoje supruge i sada je strahovao da ona nije uspjela stići. Njegova blijeda, gotovo prozirno bijela koža bila je razvučena preko kostiju lica poput pergamenta. Čelo mu je bilo modroljubičasto od pada. Rekao je da ima 80 godina. Little ga je pitao je li Hrvat ili musliman, na što je muškarac odgovorio: “Ja sam glazbenik”.
Opisao susret s Mladićem u Sarajevu: ‘Blizina borbi ga je uzbuđivala’
Little zatim piše kako ih je njihova praktična etnička podjela svela na Srbe, Hrvate i muslimane. Ali oni su također bili glazbenici i znanstvenici i liječnici i vodoinstalateri i poljoprivrednici i majke i očevi i braća i sestre, a vrlo često i djeca. Mladića je upoznao tijekom tog prvog vrućeg ljeta rata u Bosni.
“Bili smo u vojarni Lukavica, na južnom rubu Sarajeva. Vojarna je bila preplavljena oružjem i prijetećim držanjem paravojnih postrojbi. Kalašnjikov se mogao kupiti za 200 dolara, a ručna granata za samo jedan dolar. Ubrzo sam saznao da je toliko koštalo i svježe jaje u opkoljenom gradu. Pružio sam mu ruku, a on ju je čvrsto stisnuo, povukao me prema sebi i približio mi se. Rekao mi je da se upravo vratio s prve crte bojišnice u središtu Sarajeva i vidio sam da ga je blizina borbi ispunila uzbuđenjem. Držao me za ruku nekoliko minuta, nepomično me gledao i govorio mi da je on veliki branitelj bratstva i jedinstva u bivšoj Jugoslaviji te da sanja o svijetu u kojem neće biti oružja ni rata. Tada mi se učinio fanatičnim, i to opasno fanatičnim”.
‘Poginuo je moj snimatelj iz Zagreba, bio sam shrvan’
U godinama koje su uslijedile, snage pod njegovim zapovjedništvom počinile su najteže ratne zločine na europskom tlu od vremena nacista. Ratnom su rječniku ostavile mračan novi eufemizam: etničko čišćenje. Počinili su masovna ubojstva, istrebljenje, masovna silovanja i prisilna protjerivanja. Palili su selo za selom, sve u ime stvaranja etnički čistog srpskog teritorija u Hrvatskoj i Srbiji. Naposljetku su u Srebrenici počinili genocid.
“Moj snimatelj, Tihomir Tunuković, čovjek kojeg sam poznavao i s kojim sam radio prethodnih 18 mjeseci, poginuo je od metka srpskog topnika na grebenu iznad ceste kojom je vozio. Rastali smo se ranije tog jutra. Imao je 25 godina, bio je talentiran i ambiciozan mladi filmski snimatelj iz Zagreba. Njegovo smo tijelo odvezli natrag razrovanim planinskim putovima do Splita. Slomili smo se od tuge na njegovu sprovodu. Ta nas je bol povezala s osjećajima koje je rat izazivao, s porivom za osvetom. General Mladić nije povukao okidač, ali njegovo je zapovjedništvo stvorilo ozračje potpune dopuštenosti nasilja koje je stajalo života desetke tisuća ljudi”, napisao je novinar BBC-a.
