Dojave o podmetnutim bombama diljem Hrvatske unazad posljednjih šest dana vrsta su hibridnog ratovanja, objasnio je to poprilično precizno ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Hibridno ratovanje inače je samo po sebi moderna vojna strategija u kontekstu koje se kombinira niz različitih formi ratovanja da bi se postigao politički cilj bez nužnog proglašenja otvorenog sukoba. Umjesto tenkovima i vojskom hibridni ratnici ratuju metodama kroz koje se društvo nagriza iznutra.
Naš dobro upućeni sugovornik iz obavještajnih krugova objašnjava kako hibridni rat ne predstavlja samo jedan tip napada već kombinaciju njih više. Prije svega ni u ovom obliku ratovanja ne treba zanemariti klasični stil odnosno prijetnje vojskom pa i eventualni manji granični sukob iako se hibridni ratovi daleko više vode na online platformama odnosno kroz kibernetičke napade bilo da je riječ o hakiranjima državnih institucija i banaka ili pak elektroenergetskih mreža.
Rat preko mreža
I širenje lažnih vijesti preko društvenih mreža s ciljem izazivanja panike također se percipira kao vrsta hibridnog rata. Dezinformacijama i lažnom propagandom moguće je utjecati na izbore ili polarizirati društvo. Jednako tako, ovom vrstom rata percipira se i ekonomski pritisak čemu smo posljednjih tjedana mogli svjedočiti kada se korištenje energenata nametalo kao vrsta oružja.
Često je u ovom segmentu prisutno i spominjanje trgovačkih sankcija. Hibridni rat kojemu mi u Hrvatskoj trenutno svjedočimo naš sugovornik profilira kao psihološku operaciju. Sije se strah lažnim dojavama o bombama, a to dakako utječe i na opće stanje nacije. Ključna osobina svih ovih slojeva hibridnog rata svakako je to što se odvijaju u svojevrsnoj sivoj zoni. Napadač često nije poznat pa samim time ni obavještajcima nije jednostavno pronaći krivca i optužiti recimo drugu državu, a osim toga na ovakve vrste ratova nije lako ni pokrenuti protunapad.
Lako je zato dokučiti koji je cilj ratnika koji provode operacije ovog tipa. Njihova je namjera destabilizirati metu u ovom slučaju Hrvatsku. Države koje se nalaze pod ovakvom vrstom pritiska teško funkcioniraju, objašnjava nam sugovornik napominjući kako su ove operacije vrlo perfidne jer se provode bez ijednog ispaljenog metka pa stoga šire mase nisu ni svjesne ratišta.
U današnje vrijeme otvoreni rat među velikim silama skup je i riskantan što zbog međunarodnih osuda što zbog prijetnji nuklearnim oružjem zato se zemlje poput Kine ili Rusije nerijetko i u stranim medijima povezuju s ovakvim jeftinim i teško dokazivim metodama koje rezultiraju velikih uspjesima u slabljenu protivnika.
Stvaranje osjećaja nelagode
Te tvrdnje o Rusiji i Kini valja naravno uzeti s dozom rezerve. Ono u što naš sugovornik bezrezervno vjeruje jest to da je hibridno ratovanje baš kao i ono vojno rat koji se vodi protiv cijelog društva. U našem okruženju nisu rijetki slučajevi ovog ratovanja iako dobar dio javnosti o tome nema pojam. Unazad posljednje dvije godine naše su okruženje preplavile serije lažnih dojava o bombama u trgovačkim centrima, po sudovima i školama. Svima njima zajedničko je izazivanje panike. No, ono što se rijetko spominje jest i to da lažne dojave o bombama iscrpljuju policijske resurse stvarajući kod građana osjećaj nelagode.
Dosadašnje istrage često su otkrivale IP adrese sa stranim serverima što i naš sugovornik percipira kao pokušaj destabilizacije društva bez direktnog napada. Tijekom 2024. pa i početkom ove godine hakerske skupine koje su povezivane s Iranom izvele su napade na albanski parlament i poštanske usluge pri čemu su objavljene i privatne poruke zastupnika na Telegramu. U Hrvatskoj smo pak i ranije svjedočili napadima na KBC Zagreb te na sustav Porezne uprave, a napade ovog tipa obavještajci percipiraju kao test za državne obrambene kapacitete. U Crnoj Gori i BiH primjetan je porast orkestriranih kampanja putem društvenih mreža. Konkretno su crnogorski stručnjaci spominjali primjere uključivanja u popise stanovništva kao i izborne procese kroz medijske narative koji su stizali izvana s namjerom promjene geopolitičke orijentacije države.
U BIH je pak primjetno korištenje društvenih mreža za širenje etničkih tenzija. Zanimljiv je i slučaj Banjska na sjeveru Kosova kojeg dio analitičara također opisuje kao primjer hibridne operacije u sklopu koje su korištene paravojne skupine odnosno posrednici da bi se stvorila kriza dok se službena država u konkretnom slučaju Srbija distancirala od direktne odgovornosti.
To nisu teorije
Hibridno ratovanje stoga, ako se pita našeg sugovornika ni u Hrvatskoj, ni u našem okruženju nije nikakva apstrakcija ni teoretski pojam već je ono vrlo živo i opipljivo. Priča je kompleksna i utoliko što je obrana od hibridnog ratovanja vrlo kompleksna. Toga su svjesni i na razini EU pa su stoga još lani uvedeni specijalizirani timovi koji bi trebali hitro odgovarati na hibridne prijetnje koje se kuvertiraju državama članicama pod napadom. Slično razmišljaju i u NATO-u pa su shodno tome povećali nadzor nad internetskim i energetskim mrežama rabeći i podvodne dronove u te svrhe.
Na Nato samitu održanom lani u Haagu dogovoreno je izdvajanje do 5 posto BDP-a a obranu od čega je značajan dio namijenjen upravo za sigurnosne investicije. Što se pak tiče naše zemlje treba znati da je Hrvatska još lani usvojila novu Strategiju obrane koja je bazirana na povezivanju policije, vojske i privatnog IT sektora u zajednički obrambeni mehanizam. Hrvatska se po pitanju obrambene strategije kod ovog tipa ratovanja oslanja i na korištenje europskih fondova pa je stoga u fokusu i nabava sustava za ciber-obranu. Da je naša zemlja i mimo ove nabave oslonjena na suradnju s europskim zemljama naznačio je i Božinović dodajući da naša policija ostvaruje kontakte s europskim državama za koje drži da bi serveri i domene s kojih su prijetnje poslane mogle biti u njima.
Progovarajući o dojavama o bombama resorni ministar naglasio je kako one predstavljaju dio procesa koji se odvija u svim državama regije napomenuvši kako hrvatska policija na svaku dojavu reagira vrlo ozbiljno.
Policija prijetnje doživljava ozbiljno
“Sve te reakcije su naš posao da se otkloni bilo kakva sumnja da bi tu stvarno mogla biti nekakva bomba”, istaknuo je dodajući kako se radi opsežno kriminalističko istraživanje koje uključuje cijeli niz partnera budući da dojave dolaze s lažnih email adresa i servera registrirani u inozemstvu. Dojave o podmetnutim eksplozivnim napravama u školama i trgovačkim centrima u Hrvatskoj i nama susjednim zemljama primjetne su unazad nekoliko tjedana u ovom očito najnovijem hibridnom ratu. Sve dojave do sada su se pokazale kao lažnim, a sve je izgleda startalo još od konca ožujka.
Još je 30.ožujka u Banja Luci zbog dojave o bombi evakuirano nekoliko osnovnih škola. Narednog dana evakuirani su trgovački centri u Beogradu i Nišu. Prijetnje trgovačkim centrima i školama u Zagrebu, Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji počele su stizati od sredine travnja. U utorak su pak Slavonci svjedočili dojavi o bombi u trgovačkom centru Portanova, a idućeg dana sve srednje škole Primorsko-goranske županije zaprimile su e-mail s dojavom o bombama. Iako postoji mogućnost da je ovdje riječ o razigranim učenicima naš sugovornik u takvo nešto nije sklon povjerovati.
Ono što našeg sugovornika intrigira jest što su se slične aktivnosti u Hrvatskoj već događale. Gotovo u isto vrijeme kao sad, odnosno u svibnju 2023. serije koordiniranih dojava o bombama pogađale su tri trgovačka centra- Arenu, Avenue Mall i King Cross. Pita li se ovog obavještajca ta su tri slučaja školski primjer hibridne prijetnje kojom je izazvana panika, a što je posljedično na poslovanje ovih centara ostavilo i ekonomsku štetu. Dojave su te 2023. stigle u popodnevnim satima u nedjelju i to nije slučajnost.
U vrijeme najvećih gužvi
Upravo suprotno, u to su vrijeme u centrima najveće gužve pa je shodno tome evakuacija morala biti složena i logistički zahtjevna. Tisuće ljudi bile su primorane napustiti Arena Centar, a ubrzo potom evakuacija je provedena u Avenue Mallu te King Crossu. Kako su pregledi provođeni gotovo u isto vrijeme resursi protueksplozijskog odjela maksimalno su se iscrpili tim više što su se morali rasporediti na tri različita dijela grada.
Prijetnje su i onda, baš kao i sada stizale s lažnih mailova iz inozemstva. I onda i sada dojave su se uspostavile kao lažne. Ono čemu sada svjedočimo sigurnosni stručnjak dr. Gordan Akrap prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti dr. Franjo Tuđman u razgovoru za Novi list nazvao je obavještajnom diverzijom i osmišljenim akcijama strane obavještajne službe. U prilog tezi o obavještajnoj diverziji ističe se to što su kao meta odabrane škole prema kojima javnost nije ravnodušna jer se u njima nalaze djeca dok se trgovački centri pikiraju kao lokacije unutar kojih se kreću tisuće ljudi različitih profila. Prema riječima našeg sugovornika ovo psihološko ratovanje kojem trenutno svjedočimo ne predstavlja opasnost samo zbog lažnih dojava o bombama već je problem i u tome što postoji mogućnost da se na ovaj način testira kada će građani prestati reagirati.
Neprestana napetost naime troši sve resurse pa i one emocionalne. Građani shodno tome kao obrambeni mehanizam često biraju ignoriranje ovakvih dojava kao da ih se ne tiču. Onog časa kada evakuacije prerastu u rutinu stvara se rupa unutar koje i stvarna prijetnja može proći ispod radara, upozorava ovaj obavještajac koji naglašava da je ovdje ključno voditi računa o policiji i operativnom pritisku kojeg dojave ovog tipa stvaraju. Svaka dojava zahtjeva angažman pirotehničara, pasa i posebne opreme.
Test izdržljivosti
Reakcija stručnjaka u ovim je situacijama od vitalnog značaja međutim problem je kada dojave postanu učestale i kada ih ima mnogo kao što je to sada slučaj. U tom scenariju mi smo i fizički ograničeni, jer stručnjaka koji se ovim provjerama bave nema previše. I zbog toga naš sugovornik navodi kako se evakuacije moraju shvatiti ozbiljno naglašavajući da to nije znak da se nečega bojite, već pokazatelj visoke građanske savjesti i discipline.
Hrvatska kako kaže naš sugovornik iz obavještajnih krugova prolazi test izdržljivosti, a da je situacija ozbiljna jasno je i iz toga što se ni sigurnosni stručnjak i kriminalist Željko Cvrtila nije mogao prisjetiti situacija u kojima smo svjedočiti dojavama ovakvih razmjera. “Ovo je možda i testiranje tih kapaciteta. Gdje ćemo ići, gdje nećemo. I to može biti slučaj. Ali objektivno, ako netko želi da nešto eksplodira, hoće li taj svoju akciju najaviti? Neće. Rijetke su te situacije”, objasnio je Cvrtila u razgovoru za Zagreb.info naglašavajući da na ovaj način postajemo ranjivi. ”Ako netko ima namjeru postaviti bombu, ići će tamo gdje se ne gleda. Treba procijeniti od objekta do objekta i tako donijeti odluku prioriteta a koji objekti mogu malo i pričekati”, zaključio je Cvrtila.
Sa zakonodavne strane gledano valja spomenuti da se lažne dojave o bombi u RH tretiraju kao kazneno djelo pa počiniteljima shodno tome prijeti kazna i do tri godine zatvora pri čemu primjerice trgovački centri često podižu i privatne tužbe za naknadu štete. Svaku dojavu treba tretirati kao stvarnu i voditi računa o protokolu postupanja što prvenstveno uključuje hitnu evakuaciju osoba, dolazak protueksplozijskog odjela i detaljan pregled prostorija. Nađete li se u objektu pod evakuacijom na vama je da slijedite upute zaštitara i policije.
