TDanas je uglavnom zaboravljena 90. obljetnica jednog od najznačajnijih događaja u povijesti 20. stoljeća – tragičnog vojnog i političkog razvoja događaja koji, u određenom smislu, predstavlja pravi početak Drugog svjetskog rata.
Jer na današnji dan prije točno devet desetljeća (tj. dvije godine prije nacističkog preuzimanja Čehoslovačke i tri godine prije Hitlerove invazije na Poljsku) započeo je rat u jugozapadnoj Europi u kojem su Nijemci usavršili svoje naoružanje i taktiku uoči šireg sukoba koji su aktivno planirali i pripremali.
Nacistička Njemačka je namjerno iskoristila taj sukob u jugozapadnoj Europi – Španjolski građanski rat – da razvije svoje tehnike taktičkog bombardiranja, taktiku formiranja borbenih zrakoplova i da debitiraju sa svojim ozloglašenim ronilačkim bombarderima Stuka.
Na terenu je njemačka vojska u Španjolskoj razvila topničke tehnike koje su kasnije pomogle nacistima da ostvare vojni uspjeh u prvim godinama Drugog svjetskog rata.
Njemačko ratno iskustvo u Španjolskoj također je omogućilo nacistima da uvedu velika poboljšanja u topništvu tenkova koji će kasnije biti raspoređeni u širem ratu. Nijemci su također koristili borbeno iskustvo u Španjolskoj za otkrivanje problema s oklopom u svojim tenkovima – i za ispravljanje tih problema na vrijeme za njihovu invaziju na Poljsku u rujnu 1939.
Nacisti su također iskoristili španjolski rat da tisućama svojih vojnika steknu ratno iskustvo prije službenog početka Drugog svjetskog rata. Njemačka je rasporedila do 19.000 vojnog osoblja u Španjolsku – uglavnom zrakoplovce i kopnene posade Luftwaffea, ali i tenkovske posade i instruktore pješaštva, kao i SS-ovce da obučavaju španjolsku policiju i druge u tehnikama mučenja i ispitivanja. Štoviše, njemački saveznik, fašistička Italija, isporučila je desetke tisuća vojnika kako bi pomogla Francovoj strani u ratu.
Današnja 90. obljetnica posebno je važna iz dva posebna razloga. Prvo, zato što je u srpnju 1936. tajna pomoć djelomično britanskog podrijetla dana de facto nacističkoj strani odmah na početku španjolskog rata – i drugo zato što je u srpnju 1936. također data golema njemačka pomoć toj istoj nacističkoj strani.
Rat je započeo 17. srpnja 1936. kao desničarska politička i vojna pobuna protiv demokratski izabrane španjolske vlade. Ali jedan od glavnih desničarskih pobunjenika – general Francisco Franco (koji je trebao postati vođa Španjolske nekoliko desetljeća) – nasukao se na Kanarskim otocima (gdje ga je postavila španjolska vlada kako bi ga spriječila da se poveže s drugim potencijalno buntovnim višim vojnim časnicima).
Kako bi mu pomogla da pobjegne i pridruži se drugim pobunjenicima u sjevernom Maroku pod španjolskom kontrolom, čini se da je vojna obavještajna služba Ujedinjenog Kraljevstva ‘neslužbeno’ dopustila jednoj od svojih osoba (bivšem agentu) da prati zrakoplov u vlasništvu Ujedinjenog Kraljevstva, sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu, od Londona do Kanara 11. srpnja – kako bi se zatim mogao koristiti za let Franca od tamo do španjolskog sjevernog Maroka.
Štoviše, bilo prije ili tijekom operacije, nedavna istraživanja sugeriraju da je britansko Ministarstvo vanjskih poslova bilo u potpunosti informirano o aspektima bijega, ali nije poduzelo apsolutno ništa da ga pokuša zaustaviti. Osim toga, tradicionalni britanski saveznik u regiji, Portugal, bio je potpuno svjestan – i doista je zrakoplovima stavio na raspolaganje objekte za punjenje goriva.
Dostava Franca britanskim zrakoplovom u propobunjenički španjolski Maroko potom mu je omogućila da odande pošalje tajnu misiju Hitleru, tražeći zrakoplove za prijevoz trupa i opreme iz sjevernog Maroka pod kontrolom pobunjeničke Španjolske u Španjolsku. Hitler je pristao i poslao flotu transportnih zrakoplova da obave posao i lovce da ih zaštite. Vrlo je vjerojatno da je njemački čelnik shvatio geopolitičku prednost pokušaja sprječavanja Španjolske da kasnije ne bude u mogućnosti formirati bilo kakav potencijalni savez s Britanijom i Francuskom. Operacija prijevoza trupa i opreme pod vodstvom Njemačke i Italije bila je u to vrijeme najveći vojni zračni most u povijesti zrakoplovstva – i bez nje pobuna ekstremne desnice u Španjolskoj vjerojatno ne bi uspjela srušiti španjolsku demokraciju.
Ali ono što Hitler vjerojatno nije shvaćao u to vrijeme bila je vojna prednost koju će mu pobjeda ekstremne desnice u Španjolskoj uz pomoć Njemačke kasnije dati u širem ratu (tj. onome što je postalo Drugi svjetski rat) koji je predviđao. Jer Španjolska je imala značajne zalihe ultra-tvrdog i ultra-toplinski otpornog metala, volframa, koji je nacistička Njemačka mogla koristiti za ključne alatne strojeve za izradu oružja i za samo oružje, posebno od 1941. nadalje kada ruski volfram više nije bio dostupan Hitleru (zbog njegove invazije na Sovjetski Savez).
Unatoč djelomično uspješnim savezničkim mjerama za smanjenje izvoza španjolskog volframa u Njemačku, taj je španjolski volfram gotovo sigurno pomogao nacistima da održe svoje ratne napore u Drugom svjetskom ratu, posebno između 1941. i 1943. Doista, u te tri godine Njemačka je dobila trećinu svojih ključnih zaliha volframa iz Španjolske.
Pitanje kada je Drugi svjetski rat zapravo počeo je izazovno. Za mnoge Austrijance i Čehe vjerojatno je počelo 1938. s nacističkim preuzimanjem vlasti u Austriji i Čehoslovačkoj. Ali za neke španjolske povjesničare i druge, pravi početak Drugog svjetskog rata često se smatra kao da se dogodio u njihovoj zemlji. Španjolski građanski rat (s punim sudjelovanjem Njemačke i Italije) koštao je do 900.000 španjolskih života i ozlijedio još stotine tisuća. Otprilike pola milijuna kuća je uništeno – a, tijekom rata i nakon njega, 150.000 Španjolaca je pogubljeno, uglavnom od strane desničarskih snaga, posebno Francove policije i drugih, koje je često obučavao nacistički SS.
Korištenje britanskog zrakoplova za prijevoz generala Franca s Kanara u sjeverni Maroko pod kontrolom španjolskih pobunjenika bila je ključna akcija koja je Hitleru išla na ruku – jer, da Franco nije prebačen u španjolski Maroko, gotovo sigurno ne bi mogao poslati svoju misiju nacističkom vođi, a ključni zračni most ne bi bio montiran na potrebnoj razini i ne bi bio zaštićen njemačkim borbenim zrakoplovom.
Ali još uvijek postoji jedna vrlo značajna misterija koja okružuje ulogu britanskog zrakoplova (i onu bivšeg agenta britanske vojne obavještajne službe koji je neslužbeno pomagao Francu). Bio je to jedan od najkonzekventnijih poteza poduzetih u Britaniji uoči Drugog svjetskog rata – i uvijek se pretpostavljalo da britanski politički čelnici nisu bili potpuno svjesni uloge povezane s Britancima u prijevozu Franca s Kanara do vojnog stožera španjolskih pobunjenika u sjevernom Maroku.
Ali dokazi koji se pojavljuju pokazuju da su britanski diplomati i gotovo sigurno obavještajna služba Ministarstva vanjskih poslova, MI6, vjerojatno znali što se događa. Da je samo obavještajna služba Ministarstva rata znala, bilo bi vjerojatnije da ministar vanjskih poslova, Anthony Eden, ne bi bio obaviješten o neslužbenoj operaciji pomoći Francu u Velikoj Britaniji.
Međutim, ako je Ministarstvo vanjskih poslova znalo, onda postaje sve vjerojatnije da su visoki političari, uključujući Eden, bili svjesni operacije da se Franco prebaci u srce vojne pobune. A ta je operacija, koja je uključivala zrakoplov u britanskom vlasništvu i pod upravom, londonsku zračnu luku (Croydon) i britansku obavještajnu službu, tragično završila pomažući Hitleru na vrlo značajan način i može se smatrati ključnim dijelom pravog početka Drugog svjetskog rata – ili barem priprema za njega.
