SUSAK / RIJEKA – Nakon hitne helikopterske intervencije zbog aritmije i naglog skoka tlaka, pacijent podijelio emotivnu priču o brizi, profesionalnosti i nevjerojatnoj ljudskosti medicinskog osoblja koje je s njim podijelilo i vlastiti obrok.
S otoka Suska javio nam se Zvonimir Boras koji je želio javno i od srca zahvaliti svojim spasiteljima koji su brzo i profesionalno reagirali u trenucima kada mu je život bio ugrožen. Drama je započela u poslijepodnevnim satima 10. srpnja, kada su se kod Zvonimira pojavili ozbiljni zdravstveni problemi s aritmijom i iznimno visokim krvnim tlakom.
Sve je krenulo u 16:20 sati kada je na otok Susak po njega stigao helikopter Helikopterske hitne medicinske službe (HHMS).
“Zahvaljujem od srca cijelom timu! Vjerujte mi, u takvim trenucima želite da upravo takvi ljudi brinu o vama”, poručuje Zvonimir.
Prije nego što su ga predali u ruke letačkog medicinskog tima, o Zvonimiru se na otoku predano brinula lokalna medicinska sestra Matea, zajedno sa svojim ukućanima te Zvonimirovom zaručnicom Nikolinom. Nakon brzog i sigurnog leta prema Rijeci, pacijenta je preuzela kopnena Hitna medicinska služba (HMS) koja ga je sanitetskim prijevozom prevezla do bolnice na Sušaku.
– U vozilu hitne ponovno sam doživio vrhunsku profesionalnost i tople riječi ohrabrenja. Veliko hvala doktoricama koje su me pratile do KBC-a Sušak. Prošao sam kroz obje smjene hitne pomoći i ono što sam vidio me duboko ganulo: briga, profesionalnost, stručnost, znanje i toplina kojom pristupaju, kako meni, tako i svim ostalim pacijentima.
Zvonimir se posebno osvrnuo na kritike s kojima se zdravstveni djelatnici ponekad suočavaju u javnosti, ističući kako oni nisu strojevi već ljudi s osjećajima koji daju sve od sebe u iznimno teškim uvjetima:
– Sram može biti svakoga tko napiše ijednu ružnu riječ o ovim ljudima. Događa se da nekada nije sve idealno, ali oni nisu strojevi, imaju osjećaje i probleme kao i svi mi. Ono što sam ja doživio izmamljuje suze od sreće.
Najemotivniji trenutak njegova boravka u bolnici dogodio se kada je osoblje saznalo da Zvonimir, zbog hitnosti situacije i pretraga, nije jeo više od 20 sati. Budući da u tom trenutku nije bilo redovnog obroka, medicinski tim je učinio nešto što Zvonimir nikada neće zaboraviti – odvojili su od svojih usta kako bi nahranili pacijenta.
– Znali su da nisam jeo 20 sati. Odvojili su od svojih usta i dali meni… Nikada to neću zaboraviti! Posebno zahvaljujem dr. Tamari, Dejanu, Nataši i tehničaru koji mi je donio sendvič i sok iz aparata, a čije ime nažalost nisam zapamtio. Prvi put u životu osjetio sam takvu toplinu, brigu i predanost poslu u hitnoj službi.
Na samom kraju svoje poruke, Zvonimir šalje tople pozdrave sa Suska i upućuje posebnu zahvalu lokalnim snagama:
– Isto tako, zahvaljujem DVD-u Susak i svojim prijateljima koji su stalno bili uz mene kao podrška i pomoć u organizaciji. Veliko hvala svima! – zaključio je Zvonimir.
D.G.
