Informacije o nedostatku citostatika u zdravstvenim ustanovama, poput Kliničkog centra u Sarajevu i Univerzitetskog kliničkog centra, posljednjih godina sve su češće u javnosti. Takva situacija dovodi do prekida terapija i izravno ugrožava živote pacijenata.
Nedžadu Gavranoviću karcinom debelog crijeva dijagnosticiran je prije dvije godine tijekom rutinskih pretraga, nakon čega je započela njegova teška borba za liječenje.
“Nažalost, čim sam krenuo s terapijama, na vrijeme su me obavijestili da nemaju glavni lijek koji se koristi u mojoj kemoterapiji i da ga moram sam nabaviti”, kaže Gavranović za BHRT.
Nakon što je uspio osigurati taj lijek, suočio se s novim problemom.
“Na drugoj kemoterapiji rekli su mi da, uz Fluorouracil, moram nabaviti još jedan lijek koji također nemaju i koji neće biti dostupan narednih mjesec dana”, navodi.
S obzirom na to da osobna nabava lijekova iz Srbije traje dulje, terapije se dodatno odgađaju.
Na upit o nestašici lijekova iz Federalnog zavoda zdravstvenog osiguranja odgovoreno je kako su pojedini lijekovi trenutno dostupni, ali bez pojašnjenja o nedostatku ostalih citostatika. Gavranović bi trebao primiti i takozvani “pametni lijek“, čija cijena iznosi oko 1.600 KM.
“Iako je Konzilij prije dva mjeseca uputio zahtjev za odobrenje tog lijeka, ja ga još nisam dobio. A i kada ga dobijem, ako ga dobijem, morat ću ga sam nabaviti. Nisam siguran hoću li to moći financijski, jer sam dosad trebao primiti četiri doze, a nisam nijednu”, ističe.
Iz Zavoda nije stigao odgovor na upit o dostupnosti takozvanog “pametnog lijeka”.
Iz Javne zdravstvene ustanove “Gradske apoteke” Tuzla navode kako redovito kontaktiraju veledrogerije u potrazi za citostaticima, no potvrđuju da se sve više pacijenata javlja s receptima za ove lijekove.
“Mi nismo prvi izbor za nabavu citostatika, ali u posljednje vrijeme primjećujemo sve češće dolaske pacijenata koji ih pokušavaju nabaviti na ovaj način”, kaže Nermin Bektić.
Iako pacijenti imaju pravo na refundaciju troškova, i taj proces traje. Iz Zavoda navode kako su dužni donijeti rješenje u najkraćem roku ako nije potreban dodatni postupak.
Gavranović na prvu refundaciju čeka više od mjesec i pol dana, a u međuvremenu je već morao nabaviti dodatne lijekove. Ističe kako se, uz borbu s bolešću, pacijenti suočavaju i s neadekvatnim uvjetima u bolnicama, dodajući da je jedina svijetla točka predan rad medicinskog osoblja.
Upit za očitovanje ranije je upućen i Univerzitetskom kliničkom centru, no odgovor do zaključenja teksta nije zaprimljen.
