Vatrenjača predstavlja ekološki rizik zbog potencijalnog negativnog utjecaja na autohtone vrste riba. Nedostatak prirodnih predatora koji bi kontrolirali njezinu populaciju također je važan čimbenik koji pridonosi uspješnosti invazije.
Ozloglašena je zbog svoje izdašne ishrane autohtonim ribljim vrstama, te brzog širenja na koloniziranim područjima Sredozemlja.
Sve bodlje na tijelu su otrovne te se kod uboda javlja izuzetno jaka bol, a mogući su i ozbiljniji simptomi pa se u slučaju uboda preporučuje posjet liječniku. Iz tog razloga ovoj ribi treba pristupiti s oprezom, a posebice u slučaju ulova tijekom ribolova. Srećom, kao što je slučaj i kod ostalih jadranskih riba s otrovnim bodljama, otrov je termolabilan, što znači da se može neutralizirati toplinom (najbolje utapljajući ubodeno mjesto neposredno nakon uboda u vodi temperature 40-45°C u trajanju 30-90 min uz pažnju da ne dođe do opeklina).
Suradnja građana i stručnjaka ključna je za učinkovito praćenje i upravljanje invazivnim vrstama, a nedavno je na Pelješcu čak organiziran i prvi “Vatrenjača kup” s ciljem izlova ove invazivne vrste, no na žalost nije urodio plodom.
Veseli eto barem ovaj jedan primjerak manje s Hvara.
– Nabijena na kolac za primjer drugima – glasio je jedan od komentara, pomalo brutalan, ali brutalna je i činjenica da se ova invazivna i po naš Jadran štetna vrsta zaista brzo širi.
J.T.
