Vrag nikad ne dolazi sam! Nedaća za nedaćom u zadnje vrijeme sustizale su Europsku uniju kao malo kada u prošlosti pa joj je trebao samo još i Victor Orban u ulozi predsjedavajućeg Europskog vijeća.
Ma koliko možda i snosio dobar dio krivice za frustriranost europskih čelnika i paniku koja od početka ruske invazije na Ukrajinu dominira ovim blokom, Orban niti Mađarska nisu krivi, primjerice, za povijesni uspon radikalne desnice u Francuskoj, niti za samoubilačke izvanredne izbore na koje se francuski predsjednik Emmanuel Macron nasukao sam.
Orban i Mađarska nisu krivi ni za uskrsnuće Braće Italije predvođenih Giorgiom Meloni, niti za sve veću popularnost političkih radikala u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Grčkoj…
Orban jeste kriv što jedini krajem prošloga tjedna nije glasao za reizbor Ursule von der Leyen na čelnu poziciju Europske komisije, ali nije time mogao zaustaviti ostalu uvjerljivu većinu europskih lidera da pod krinkom „kontinuiteta u funkcioniranju institucija u vremenu kriza“ pokušaju nastaviti s politikom militarizacije, vojne rastrošnosti i konfrontacije Europske unije s Rusijom i Kinom.
Mađarska i Orban nisu krivi ni za debatni fijasko američkog predsjednika Joe Bidena u prvom predizbornom tv-duelu s glavnim konkurentom Donaldom Trumpom što, istina, marketinški povećava šanse Orbanovom miljeniku na izborima u studenom.
Orban nije kriv ni što upravo sada, kada nedaće jedna drugu prestižu, baš njegova zemlja predsjeda Europskom unijom, jer je rotiranje, kao „simbol jednakosti među članicama“, birokracija u Bruxellesu patentirala mnogo prije mađarskog ulaska u Uniju.
Sve više ljudi i medija bliskih Demokratskoj stranci dovode u pitanje sposobnost Bidena
Politika proširenja – prioritet ili iluzija
Kako god bilo, štafetna palica preuzeta od neusporedivo poslušnije europske članice, Belgije, u mađarskim rukama je od 1. srpnja do 31. prosinca. I ne samo u ulozi predsjedavajućeg Europskim vijećem kako se u javnosti obično tumači i misli.
Pod sloganom “Učinimo Europu ponovo velikom”, u idućih Orbanovih šest mjeseci za kormilom EU- broda koji tone, Mađarska će biti moderator i na sastancima svih resornih Vijeća Europske unije – za ekonomiju, financije, poljoprivredu, energetiku, unutarnje poslove i tako dalje. Također, stalni mađarski predstavnici u brojnim europskim tijelima sazivat će i koordinirati rad tih tijela u harmoniji sa svih sedam ključnih prioriteta koje je utvrdila mađarska vlada. Jedan među tim prioritetima je i „dosljedna i na zaslugama utemeljena politika proširenja“, tako da će puno posla biti i za vrlo važan ali malo poznati Komitet stalnih predstavnika iz zemalja članica (Corepere I i II ), kao i za Radnu grupu za zapadni Balkan (COWEB). Na svim ovim razinama mađarska će riječ biti dominantna.
Kada je riječ o strategiji proširenja, stav Mađarske je oduvijek bio da „Europska unija ne može biti potpuna bez zapadnog Balkana“. Podsjećajući da su institucije EU „već predugo angažirane na stvaranju europske perspektive za cijelu jugoistočnu Europu“, mađarska će u idućih šest mjeseci pokušati dokazati ostalim članicama bloka da je integracija ove regije dvosmjerna ulica koja donosi benefite objema stranama kako u ekonomskom i sigurnosnom, tako i u geopolitičkom smislu. U tom cilju mađarski ministar za europske poslove, János Bóka, planira „predložiti, i poduzeti, čitav spektar različitih aktivnosti kako bi se politika proširenja produbila“ i kako bi, umjesto iluzije, postala ponovo jedna od najvjerodostojnijih europskih politika. Jedna od takvih prilika će biti postojeći instrumentarij relativno nove Europske političke zajednice; aktiviranje takozvane međuvladine konferencije sa zemljama kandidatima (svi osim Kosova); i sazivanje novog summita na razini lidera EU i zemalja zapadnog Balkana. U osnovnom interesu EU je, smatra ministar Bóka, da se očuva stabilnost u neposrednom susjedstvu, a najbolji put do tog cilja je „da se u doglednoj budućnosti ova regija pridruži Uniji“.
Kakav će s tim u svezi biti stav Mađarske prema Ukrajini i Moldaviji veliko je pitanje imajući u vidu da su pregovori s ovim zemljama upravo ovih dana otvoreni usprkos Orbanovim tvrdnjama da ni jedna od ovih zemalja ne bi trebale biti niti kandidati za članstvo u Uniji.
Od tržišne konkurentnosti do demografskih izazova
Osim proširenja, prioriteti mađarskog predsjedavanja biće novi europski sporazum o konkurentnosti, jačanje mehanizama kolektivne sigurnosti i obrane, obuzdavanje ilegalnih migracija, oblikovanje budućnosti kohezijske politike i regionalnog razvoja (od čega je ponajviše ovisan gospodarski rast i same Hrvatske),zatim poljoprivredna politika orijentirana na poljoprivrednike, i početak stvarnog sučeljavanja s demografskim izazovima za cijelu Europu.
Dakle, šest ogromnih tema za samo oko 180 dana mađarskog predsjedanja Unijom. I ne samo to. Mađarska se želi nametnuti i u sferi energetske integracije zapadnog Balkana, te njegove interkonekcije s Europom u cilju što veće iskoristivosti zelenog energetskog potencijala ove regije.
U sferi telekomunikacija mađarska vlada će zagovarati što skorije pridruživanje balkanskih zemalja i Gruzije europskoj roaming zoni, a na području demokracije, ljudskih prava i sloboda prioritet će biti na jačanju prava manjina i zaštiti kulturnog naslijeđa.
Što će se sve od navedenoga naći na stolu europskih institucija, a što će morati biti možda ostavljeno za druga vremena, teško je sada suditi. Izvjesno je kako volja i želja mađarske vlade postoje.
Z. Meter: EU se pretvara u klupko bodljikave žice koje čeka rat s Rusijom
No, je li ovoliko prioriteta i tematskih zahvata ipak malo preambiciozno?
Numerički gledano, da – dnevni red je preopširan. Suštinski bi se, međutim, mogli pronaći razlozi za to. Prvo, polugodišnje predsjedavanje Europskom unijom nije ‘biti ili ne biti’ za realizaciju bilo koje ozbiljne politike. Za takve poduhvate šest mjeseci je premalo vremena. U pitanju su drugačija razmišljanja.
Rotacija na vrhu europske piramide je, moglo bi se reći, zajedničko zrcalo u kojem se pokušava odraziti pojedinačno lice svake članice. Da se vidi kako tko, i koliko diše za Europu? Osim toga, rotacija je i promocija ne samo u sjedištu Unije, već i u prijestolnicama cijelog bloka i na međunarodnoj sceni. Ne radi se samo o nacionalnom logotipu i državnim zastavama na svakom pedlju europskog teritorija, već se radi i o najklasičnijim metodama promicanja nacionalnih brendova, industrijskih proizvoda, kulturnih i drugih vrijednosti. Tko to nije doživio taj ne može znati koliko je zapravo ova vrsta rotacije draga i s koliko izazova.
Sezona užarenih tema
Iako je svakoj od 27 zemalja-članica izuzetno stalo da u toku predsjedanja ostvari svoje ambicije, to se nikad, ili gotovo nikad nije dogodilo u potpunosti, jer su događaji prestizali agende. Ono u čemu će se mađarska vlada i Orban na njenom čelu ovoga puta iznimno potruditi bit će sigurno promjena percepcije o Mađarskoj kao buntovniku.
Mađarski lider i svi niži predstavnici u europskim institucijama će se potruditi ostaviti dojam pravednog arbitra, sposobnog i spremnog na dijalog, popuštanja i kompromise, potiskujući makar prividno uskonacionalne interese.
Ono oko čega sigurno neće biti kompromisa to je Orbanova vizija da se „Europa učini ponovo velikom“. Ma što ova sladunjava fraza u svojoj etimologiji značila, moglo bi se dogoditi da upravo ovo bude glavni kamen spoticanja u idućih pola godine. Jer „velika Europa“ za Orbana je jedno, za većinu lidera posve drugo. Za Orbana „velika Europa je možda Europa bezuvjetnog mira i Europa zajedno s Rusijom, dok za mnoge trenutačne europske lidere rat u Europi je nužnost. „Velika Europa“ za Orbana je partnerstvo s mnogo većom Kinom, dok većina drugih Kinu vidi samo kroz sankcije.
Ono što je već sada više nego izvjesno je da će mađarsko predsjedništvo Europskom unijom obilježiti izbor novih čelnika europskih institucija i formiranje novog Europskog parlamenta u čijim će klupama u idućih pet godina sjediti više suverenista i radikalnih desničara neko ikada u povijesti Europske unije. Među ove druge, iako to ona nije, vladajuće strukture u Bruxellesu trpaju i Orbanovu stranku Fidesz čiji je upravo on predsjednik od 1993. godine.
Prvi krug bitke za europske fotelje završen: Pobjednik je ‘kontinuitet’
Hoće li u takvoj konstelaciji snaga i odnosa unutar EU i na globalnom planu Mađarska moći pridonijeti pobjedi razuma nasuprot preširoko zahuktale ratne pomame i militarizacije Europe, ostaje dilema s ogromnim upitnikom.
Jer nikad jedan vrag ne dolazi sam, a na europskom brodu ih je već ukrcano previše!
Autor je vanjskopolitički suradnik portala Geopolitika news. Profesionalni je novinar gotovo četiri desetljeća, stručnjak za tematiku Europske unije, s 25 godina dopisničkog staža iz Bruxellesa.
