Pietro Boban, magistar slikarstva s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, poznat je po svom eksperimentalnom pristupu tehnikama i materijalima. Njegov rad obilježen je fascinacijom svjetlom, prozirnošću i dubinskim slojevitim prikazima, a pleksiglas, kojeg koristi kao slikarsku podlogu, omogućuje mu inovativnu tehniku dvostranog slikanja. Boban s jedne strane materijala stvara figurativne prikaze, a s druge apstraktne prizore u bogatim tonovima mora, neba i kamenih ulica, ostvarujući tako efekt trodimenzionalnosti i interaktivnog dijaloga s prostorom.
Izložba “Iza zidina” okuplja devet slika formata 100×100 cm među kojima će biti i jedna posvećena crkvi sv. Vlaha, zaštitniku Dubrovnika. Motivi poput Minčete, Lovrijenca i crkve sv. Vlaha lebde nad podlogom satkanom od plavih, zelenih, grimiznih i oker tonova, referirajući se na more, kamen, zalazak. Slike ne nude pogled na grad izvana, već poziv da u njega uronimo iznutra. Svaki rad postaje prozor u intimni pejzaž Dubrovnika, onaj koji živi u sjećanju, tijelu i tišini između linija.
Motivacija za stvaranje ove serije radova proizašla je iz duboke povezanosti umjetnika sa svojim rodnim gradom. Pietro, inspiriran ne samo monumentalnošću dubrovačke arhitekture, već i skrivenim emocijama koje ona budi, odlučio je “zagrebati” ispod površine onoga što Dubrovnik danas predstavlja u očima svijeta. Želio je prikazati Grad kakav ga on osjeća: slojevit, ponosan, ranjiv i vječan.
Sam proces stvaranja bio je dugotrajan i zahtjevan, svako djelo prolazilo je kroz višefazni postupak oslikavanja obje strane pleksiglasa, pažljivo balansirajući jasnu figuraciju i slobodnu, emotivnu apstrakciju. Tako svaki prizor “izranja” iz podsvjesnog pejzaža, uranjajući promatrača u dinamiku svjetla, boje i sjećanja.
Izložba “Iza zidina”, koja će biti otvorena do 7. srpnja, poziva posjetitelje da zakorače iza vidljivog i urone u osobnu mapu osjećaja jednog Dubrovčanina. Ovo nije Dubrovnik kao destinacija, ovo je Dubrovnik kao unutarnji krajolik, pretočen u boje, teksture i svjetlosne odraze.