Prije sedam godina je ostao bez supruge koja je stradala u prometnoj nesreći i bio primoran sam brinuti o tada sedmogodišnjoj kćeri nakon čega su mu pomagale brojne javne, ali i manje javne osobe. Kao zahvalu dobrim ljudima Zdravko Jeličić već dvije godine potpuno besplatno dijeli hranu koju sam uzgaja u Muću Gornjem u koji se iz Splita preselio nedugo nakon tragedije.
Gubitak supruge ga je teško pogodio. Za cijelo to vrijeme je bio podstanar i nije mu bilo lako. Uz sve poteškoće još i brine o staroj, nepokretnoj majci, pa mu zasigurno nije bilo lako. Tada je sebi rekao da će pomagati drugima baš kako su i njemu pomagali kada mu je bilo najteže.
Sve je krenulo jednog dana kada se odlučio pobrati svu blitvu i odnijeti je na tržnicu gdje je u rekordnom roku podijelio umirovljenicima. Najčešće je to krumpir, luk, kapula, tikvice, pome, jaja, blitva, ovisno o sezoni. U dvije je godine ukupno podijelio oko 2200 jaja, više od tone blitve, te 1,3 tone krumpira.
– Jutros sam podijelio 60 jaja. I vjerujte mi ova podjela hrane mi je ljekarija. Uživam u tome i lijepo se osjećam kada nekome pomognem, pogotovo kada hranu dam umirovljenicima koji slabo žive. Kada sam jutros dolazio ovdje ispred ribarnice vidio sam dvije starije žene kako kopaju po kontejneru. Dao sam im jaja, pomidore i tikvice.
Zdravko dva puta mjesečno dolazi ispred ribarnice gdje dijeli hranu, a nekada zna otići i na Split 3. Koliko ima volje za pomoći zorno dokazuje i to što cijelu hranu nosi na rukama od kuće do autobusa koji vozi do Splita, a zatim opet na rukama od autobusne stanice do ribarnice. I nije riječ o malim težinama.
– Jutros sam dovukao punu vreću krumpira, torbu luka, 60 jaja, pun ruksak pomidora i tikvica. Danas sam od stanice do ribarnice uzeo taksi. Platio sam ga 4 eura, spasio me. Ponio sam i susjedin luk kojeg jedinog prodajem.
Kako svugdje ima različitih ljudi tako ih ima i u slučaju besplatne podjele hrane. Zdravko tvrdi da ima ljudi koji, iako je hrana besplatna, daju novac, a ima i onih koji puno zanovijetaju. I zaista koliko smo mogli vidjeti prilikom podjele hrane bilo je sugrađana koji su se “žalili” na male krumpire dok je drugima smetalo što su crni od zemlje. Neke od njih smo upitali koliko često dolaze po besplatnu hranu. Dio je njih priznao da stalno dolaze, a za Zdravka imaj usamo riječi hvale.
– Ovo što gospodin radi je stvarno humano. Prvi put sam ovdje i zahvalna sam mu što mi je dao nekoliko kilograma krumpira. Za podjelu sam saznala u facebook objavi grupe Empatija u kojoj gospodin Zdravko redovno objavljuje vrijeme i mjesto gdje će dijeliti hranu. O gospodinu mislim sve najbolje. Na njemu se vidi da je dobar. I mislim da samo plemeniti čovjek može ovako nešto raditi, kazala je Višnja K.
Zdravko je prije nekoliko godina pronašao šest tisuća eura te vlasniku vratio novac do posljednjeg centa.
I da ne bi bilo zabune Zdravku su već uručene zahvalnice gradova Split i Kaštela, općine Muć, Centra Mir iz Rudina, FB grupe Empatija, dok ga je udruga umirovljenika predložila za Ponos Hrvatske. Jedan mu je gradski vijećnik rekao i da će ga predložiti za Nagradu grada Splita. Jer Zdravko je doista zaslužio dobiti Nagradu grada Splita.
Moja reakcija na članak je…
