Parkirate automobil ili motor na označem mjestu, na gradskom parkingu, za kojega plaćate ili jednokratni parking ili PPK karticu, a kad sutradan idete ući u svoje vozilo, vidite da ga je neki ‘umjetnik‘ ukrasio strugotinom od – do, slomio mu retrovizor, brisače, far, udubio vrata, ostrugao ga… pa dobijete štetu od nekoliko tisuća eura, ni luk jeli, ni luk mirisali. Upravo to konstantno se događa na svim dubrovačkim gradskim parkinzima. I to ne na nekim mjestima gdje nema nigdje nikoga, nego na prometnim lokacijama, na parkirnim mjestima oko kojih cirkulira puno ljudi. I što sad? Plati popravak, skini s police osiguranja, jer izgleda da je to jedino što na kraju možete.
Kamera ima svugdje ali, zanimljivo, rijetko koja pokriva baš parking mjesta. Uvijek je to vidljivost taman do parkinga ili se ne vidi što se dogodilo ili… nekoliko je opcija, mi bismo rekli izgovora, zbog kojih vi na gradskom preskupom parkingu ne dobijete ništa, često nemate gdje ni parkirati, a kad parkirate, dobijete štetu koju morate pokriti sami. Jedno je vrijeme takvim spodobama koje šetaju po parkinzima i iz obijesti oštećuju tuđa vozila na piku bio parking na Buži, Tenis-Tabor. Tamo ste ostavljali auto, nakon što ste satima čekali parking, na vlastitu odgovornost. Druga lokacija gdje se to događalo često je bio Bulevar, šetalište Kralja Tomislava, koje je začudo gotovo potpuno pokriveno kamerama od objekata preko puta, no eto, baš se auti ni počinitelji ne vide, a treća je sad ulica Andrije Hebranga na koju se građani žale već danima. Upravo jedan takav post potaknuo je da ponovno potražimo odgovore na pitanja – što se može uopće učiniti?
Ako je pokriveno kamerama, počinitelju bi se moglo ući u trag. Ako bi postupak prijave trajao kraće i bio jednostavniji, a policajaca zaduženih za ove stvari bilo više. Zovete policiju, oni odmah reagiraju i dođu na mjesto događaja, naprave zapisnik, fotografiraju i onda vam kad pokrenete prijavu postane jasno da se ne trebate ničemu nadati jer toga ima puno, a njih je malo, a… I vi sami nadoknadite štetu koju je napravila neka budala. Jer snimku s kamere može nalogom zatražiti samo policija, pa ih vlasnici kamere ili obližnjeg objekta moraju dati, ali je često tako loše rezolucije da, čak i da uspijete sve, od snimke ne možete razlučiti počinitelja, registraciju i slično. Od PU dubrovačko-neretvanske smo i zatražili odgovore kako se taj postupak može ubrzati i poboljšati te što rade po pitanju oštećenja tuđe imovine na javnim mjestima, kao i koliko su takvih počinitelja uopće uspjeli uhvatiti nakon počinjene štete.
– Slučajevi oštećenja vozila su kazneno pravno regulirani kaznenim djelom „Oštećenje tuđe stvari“ opisano u čl. 235. st. 1. Kaznenog zakona. Radi se o kaznenom djelu gdje se kazneni progon počinitelja ne poduzima po službenoj dužnosti već temeljem prijedloga oštećenog. Prijedlog za progon po svom sadržaju jednak je kao i kaznena prijava, i kada se isti podnese policija započinje s kriminalističkim istraživanjem. Od početka ove godine na području Dubrovnika evidentirano je 61 prijava zbog oštećenja vozila, a za njih 16 su oštećene osobe podnijele prijedlog za kazneni progon počinitelja. Nakon zaprimljenih prijedloga, dva su slučaja rezultirala podnošenjem kaznenih prijava protiv počinitelja. Pokrivenost parkinga nadzornom kamerom ne znači nužno ispunjavanje preduvjeta za otkrivanje osobe odgovorne za oštećenje.” – pišu iz PU Dubrovačko-neretvanske.
-Naime, svi parkirališni prostori na području Dubrovnika nisu pokriveni video-nadzorom, a kut pokrivanja je rijetko cijeli parkirališni prostor već samo njegov jedan dio, što otežava otkrivanje počinitelja i u takvim slučajevima policija mora koristiti druge mjere kriminalističkog istraživanja koje ponekad mogu potrajati, ali ključno je napomenuti kako policija provodi kriminalistička istraživanja dok god se ne pronađe osoba odgovorna za protupravno ponašanje.”- zaključuju iz policije.
Pitali smo i Sanitat mogu li i oni što učiniti obzirom da svi plaćaju parking za čiju cijenu ne dobiju gotovo ništa, a često ne mogu naći ni mjesto, te imaju li obvezu kamerama visoke rezolucije pokriti javno parkiralište. Evo što su nam odgovorili.
– Od javnih parkirališnih površina povjerenih na upravljanje, kontrolu i naplatu parkinga društvu Sanitat Dubrovnik d.o.o., zatvorena izvanulična parkirališta Pile, Žičara donji plato te Žičara gornji plato, Tenis-Tabor, dio ulice Iza Grada i parking Gradac pokrivena su video nadzorom.
Temeljem odredbi Pravilnika o korištenju sustava video nadzora regulirano je prikupljanje, obrada i čuvanje osobnih podataka korištenjem sustava video nadzora, a isti se primjenjuje na odgovarajući način sukladno zakonskim i podzakonskim aktima kojima se uređuje i regulira zaštita osobnih podataka i provedba mjera tehničke zaštite.”
A ulična parkirališta, očigledno, ne ulaze u videonadzor, pa tko vas šljivi što nemate garažu. U međuvremenu, šteta koja se ovih dana bilježi na uličnim gradskim parkiralištima dat će posla automehaničarima i autolimarima, a vama smanjiti policu osiguranja jer ćete štetu nadoknaditi sami.
Što građani mogu učiniti u ovakvim slučajevima gdje je počinitelj nepoznat, objašnjava odvjetnica kojoj su specijalnost upravo odštete Marijana Temali.
-Stranke uvijek prvo pitam imaju li kasko, često to nije slučaj jer za kasko nije lako izdvojiti novce, ali vjerujte da se isplati. Ako ga nemate, morate se ufati u to da će se počinitelj naći. Vi kad ste kupili parkirnu kartu na otvorenom parkiralištu bez videonadzora, svjesno ste se izložili riziku od nastanka štete i to je tako. Osobno imam osjećaj da živimo u eri big brothera i da ne postoji gradska prometnica koja nije pokrivena kamerama, iako rijetko nešto zahvaća neki određeni prostor, veći je problem kad netko učini štetu, a financijski stoji loše, pa se nemate od čega naplatiti. Savjetujem uvijek da se ipak pokrene taj kazneni postupak, mada, počinitelj može biti i osuđen, pa taj vam mora platiti kaznu i njega se obvezuje da vas obešteti. Postoji i mogućnost nagodbe, ali sve ako se počinitelj pronađe. Može ići tada i neka privatna tužba, ali treba biti spreman na čekanje, a vi dotad polatite odvjetnika, sudske troškove, vještačenja i sve što ide, pa kad se naplatite naplatit ćete se i imat ćete satisfakciju. S druge strane, imate ljude koji mogu platiti, ali svjesno izbjegavaju, pa tu predlažemo neke nagodbe, rate i slično, bolje to nego ništa. U svakom slučaju, uvijek dođem do toga da znam od koga bi se trebala naplatiti, pa stranka to mora procijeniti sama, želi li ići u postupak ili ne.” – objašnjava Temali.
Dodaje i zanimljiv detalj, po primjeru autocesta o kojemu bi se moglo raspravljati, a to je da, kad kupite tiket za prolaz autocestom sklopili ste s njima svojevrstan ugovor, oni će osigurati jedno, vi ste se obvezali na drugo, pa bi se sve moglo promišljati i u slučaju Sanitata.
-Kupio si kartu, sklopio si ugovor za uslugu i što si mi ti dužan pružiti slijedom takvog ugovora? Sudska praksa mogla bi tu biti na strani građana, a kad razmišljam što bi Sanitat morao učiniti, morao bi uložiti u više kamera koje pokrivaju otvorena parkirališta.”- zaključuje.
