Pravosuđe se u posljednja tri desetljeća često među građanima spominjalo kao rak-rana društva, pri čemu se ukazivalo na njegovu neučinkovitost, sporost, a periodično i na osjećaj nepravde na sudovima. Za to vrijeme u samom se vrhu sustava odvijao, i još se odvija, proces koji neodoljivo podsjeća na prijenos moći unutar zatvorenih cehova. Političke stranke u protekla su se tri desetljeća rotirale, dolazile i odlazile s vlasti, mijenjali su se i premijeri, pa i predsjednici, ali u pravosudnim foteljama od Ustavnog do Vrhovnog suda i najmoćnijih odvjetničkih ureda već tri desetljeća dominiraju ista prezimena: Crnić, Matić i Šeparović. Dodirna točka svima njima jest to što su povezani brakovima, kumstvima i zajedničkim, ličkim zavičajnim korijenima, čime su članovi ovih nekoliko obitelji formirali neprobojan sustav u kojem se profesionalni uspjeh često preklapa s obiteljskim stablom.
Priču o hrvatskom pravosuđu možda je najlakše shvatiti povratkom u devedesete godine, od kada i datira takozvana lička veza. Ključne karike koje su udarile temelj današnjem sustavu svoje su formativne godine provele baš u Gospiću i široj ličkoj regiji, o kojoj se ovih dana govori u kontekstu nezapamćene ekološke afere. U javnim, pravosudnim, pa i političkim krugovima kao svojevrsni predvodnik ovog umrežavanja spominje se prvi predsjednik Ustavnog suda Jadranko Crnić. Svojedobno se u dijelu medija i kuloarima spekuliralo da se obitelj Crnić nekoć prezivala Schwartz te da su promijenili prezime prema doslovnom prijevodu njemačke riječi schwartz na hrvatski jezik.
Tajno podrijetlo
Svjedoci vremena te će teze uzeti s rezervom navodeći da je Crnić kao prvi predsjednik Ustavnog suda bio čovjek golemog utjecaja na ustavnopravni poredak, te da su mu stoga često podmetali. U to doba plasiranje teza o nečijem navodnom tajnom podrijetlu ili “stranim, židovskim” korijenima koristilo se i za političku diskreditaciju. No, kako god da se prezivao, Jadranko Crnić dio je svoje bogate pravosudne karijere proveo u Gospiću kao sudac Kotarskog suda te kao sudac i predsjednik tamošnjeg Okružnog suda, a onda se vratio u Dugo Selo, odakle obitelj vuče korijene.
Jadranko Crnić odrastao je u Dugom Selu, gdje je pohađao osnovnu školu, nakon koje je u Zagrebu završio Klasičnu gimnaziju i Pravni fakultet, na kojem je doktorirao sredinom devedesetih s temom ustavnog prava. Karijeru je počeo graditi kao sudački pripravnik na Kotarskom sudu u Dugom Selu. Nakon položenog pravosudnog ispita završava u Lici, gdje je gradio sudačku karijeru.
Pošto se vratio u Dugo Selo, kratko je radio kao odvjetnik, a onda postaje predsjednik Općinskog suda, također u Dugom Selu. Jedno vrijeme bio je aktivan na lokalnoj političkoj razini kao prvi čovjek Skupštine općine Dugo Selo. Nakon toga Crnić postaje sudac Vrhovnog suda, a poslije i predsjednik Građanskog odjela te zamjenik predsjednika tog suda. Sucem Ustavnog suda SR Hrvatske postao je još 1984., a za njegova predsjednika izabran je 1990. U međuvremenu je vodio Republički odbor za nadzor prvih višestranačkih izbora 1990., kada je ujedno sudjelovao i u izradi prvog Ustava Republike Hrvatske, takozvanog Božićnog ustava. Na čelu Ustavnog suda bio je u dva mandata. Godinama je predsjedao Crvenim križem te radio kao autor i glavni urednik pravnih časopisa poput “Zakonitosti”. Potkraj života bio je na čelu Uprave Zaklade Adris. Nakon smrti u njegovu je čast osnovana Zaklada dr. sc. Jadranka Crnića, koja dodjeljuje prestižna priznanja za doprinos pravnoj struci.
Zdravstveni razlozi
Očevim stopama krenuo je Ivica Crnić, koji je također ostvario pravosudno-političku karijeru. Oni koji ga poznaju reći će da je njegov karijerni put izravno povezao izvršnu vlast preko Ministarstva pravosuđa sa sudbenom vlašću preko Vrhovnog suda te privatnim odvjetništvom. Crnić mlađi, nakon što je diplomirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu, karijeru je gradio kao sudac Općinskog suda u Zelini, odakle je prešao na Okružni sud u Zagrebu. Nakon toga stiže na Vrhovni sud, gdje je ostao do političkog angažmana 1992., kada je imenovan ministrom bez lisnice, a 1994. i ministrom pravosuđa. Za zamjenika ministra pravosuđa tada je postavljen Miroslav Šeparović.
U tom periodu, kažu svjedoci vremena, Crnić je uspostavio temelje modernog hrvatskog notarijata Zakonom o javnom bilježništvu. Nakon što je 1995. napustio ministarstvo, navodno i zbog zdravstvenih razloga, godinama se bavio privatnim odvjetništvom, a potom je odlukom Sabora početkom svibnja 2001. imenovan predsjednikom Vrhovnog suda. Ta je fotelja označila vrhunac njegove sudačke karijere. Nakon isteka mandata na Vrhovnom sudu Crnić se vratio u privatnu odvjetničku praksu, koja djeluje u Petrovoj ulici u Zagrebu, gdje posluje kao visokospecijalizirani boutique-ured za građansko pravo, radne sporove te naknade štete. Crnić je bio glavni odvjetnik nogometaša Eduarda da Silve u pravnom sporu vezanom uz raskid “robovlasničkog ugovora” protiv Zdravka Mamića, koji je u svojem stilu brutalno izvrijeđao poznatog odvjetnika. “Što mucaš, lažove? Ti si monstrum. Nisi više tatin sin, nego običan miš”, grmio je Mamić, kojega je Crnić naknadno tužio za klevetu i uvredu te glatko dobio taj sudski spor. Oni koji prate Crnićevu karijeru kažu kako njegov ured moćnijim od drugih ne čine milijunski prihodi korporativnog ureda, nego stručni monopol.
Lički krug
On je, naime, autor kapitalnih priručnika kao što su “Parnični postupak u praksi” i “Tužbe građanskog prava”. Kada Crnić uđe u sudnicu, on u rukama drži zakone i komentare zakona koje je napisao on sam ili njegov otac Jadranko, objašnjava nam dobro upućena sugovornica, dodajući da suci koji sjede na raspravama i odlučuju o njegovim predmetima doslovno presuđuju učeći iz Crnićevih knjiga, što, razumljivo, i njegovu uredu daje neopisivu prednost i autoritet u svakom građanskom i radnom sporu u državi.
U ovaj utjecajni lički krug savršeno se uklapa i donedavni, dugogodišnji predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, čija supruga Ljerka korijene vuče iz okolice Gospića. Supružnici Šeparović s vremenom su prerasli u najutjecajniji, a ujedno i financijski najmoćniji pravosudni par u državi, čime je stvoren savršen krug: obitelji koje pišu i tumače ustavne zakone sjede na čelnim pozicijama sudova, dok njihovi partneri i rođaci pred tim istim sudovima zastupaju imućne klijente.
Miroslav Šeparović i Ivica Crnić dijele iste političko-pravosudne koridore moći od sredine 90-ih godina i od tada su bliski obiteljski prijatelji. U Crnićevu ministarskom mandatu Šeparović je postao zamjenik ministra, a poslije ga je i naslijedio na poziciji ministra, nastavljajući politiku i kadroviranja koje je trasirao njegov prethodnik. Dok se uz Crniće priča o ličkim korijenima veže zbog Jadrankove karijere u Gospiću, Šeparovićeva supruga Ljerka rodom je iz Like. Kada je Šeparović izabran za suca Ustavnog suda, pa je formalno morao napustiti odvjetnički ured koji je osnovao – Odvjetničko društvo Šeparović, Špehar i Gavranić – posao je preuzela njegova supruga Ljerka. U javnom se prostoru svojedobno problematiziralo to što je Šeparovićev obiteljski ured godinama unosno surađivao s državnim tvrtkama poput Plinacra. Dok je Miroslav Šeparović vodio Ustavni sud, ured njegove bolje polovice uprihodio je milijunske iznose od državnih poduzeća.
Punac i snaha
Zanimljiv dio ove priče svakako je i obitelj Matić, najpoznatija po aktualnoj predsjednici Vrhovnog suda Mirti Matić, koja je izabrana na prijedlog predsjednika Zorana Milanovića. No i ovdje postoji nekoliko intrigantnih slojeva koji ukazuju na moguće djelovanje tzv. ličke mreže. Kći Ivice Crnića, Jadranka Crnić, u braku je sa zagrebačkim odvjetnikom Hrvojem Matićem, bratom predsjednice Vrhovnog suda.
Svojedobno je Odvjetnički ured Hrvoja Matića poslovao na istoj adresi u Petrovoj ulici gdje je bilo i sjedište njegova punca Ivice Crnića kao odvjetnika. Snaha predsjednice Vrhovnog suda Mirte Matić koautorica je knjige “Odštetno pravo” s Ivicom Crnićem, svojim ocem, a i njezina majka, poznata stomatologinja Mirjana Crnić, rodom je iz Like. Jadranka Matić, nekoć Crnić, svojedobno je u javnosti spominjana zbog tumačenja situacije sa švicarskim frankom, a i zbog toga što je izabrana za sutkinju zagrebačkog Općinskog suda dok je njezin otac Ivica bio na Vrhovnom sudu. Osim sina Ivice, Jadranko Crnić imao je i kćer Ana-Mariju Končić, koja je nedavno preminula, a karijeru joj je obilježilo to što je svojedobno bila uhićena u policijskoj akciji u sklopu istrage o Bandićevoj hobotnici.
Kako je Ivica Crnić sredinom 90-ih postavio Miroslava Šeparovića za svog zamjenika, tako je nedavno nova predsjednica Vrhovnog suda Mirta Matić za svog zamjenika postavila još jednog Ličanina, iz istog gospićkog kruga obitelji Crnić, Darka Milkovića. U pravosudnim krugovima kažu kako Milkovića, koji je od 2018. i predsjednik Državnog sudbenog vijeća te odlučuje o karijerama i napredovanjima svih sudaca, smatraju učenikom Ivice Crnića. Poznavatelji prilika reći će kako obitelji Crnić, Matić i Šeparović tvore svojevrsno institucionalno ljepilo pravosudne arhitekture od 90-ih godina do danas. Poveznica među njima krije se u zajedničkim polugama moći, kadrovskim križaljkama i uzajamnim imenovanjima na čelo sudova. Taj zatvoreni, moćni krug osiguravao je da ni jedna značajna pravna odluka u zemlji ne prođe bez njihova pečata i odobravanja.
