Prisutnost mikroorganizama kojima je za život neophodna svjetlost na dubinama od čak 600 metara – gdje vlada potpuni mrak – dugogodišnja je zagonetka morske mikrobiologije. Odgovor na pitanje kako fotosintetske cijanobakterije roda Synechococcus završavaju u dubinama južnog Jadrana bez dovoljno svjetla, dok se bakterije karakteristične za duboke vode istovremeno pojavljuju bliže površini, ponudile su hrvatske znanstvenice u novom preglednom radu objavljenom u prestižnom časopisu Microorganisms.
Dr. sc. Stefanija Šestanović iz Laboratorija za mikrobiologiju i dr. sc. Natalija Dunić iz Laboratorija za fiziku mora objedinile su dosadašnje spoznaje te interdisciplinarnim pristupom povezale gibanje vodenih masa s vertikalnom raspodjelom mikroorganizama, objavili su iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita.
Zimska konvekcija i miješanje slojeva
Ključni uzrok ove neobične preraspodjele leži u specifičnim fizikalnim procesima. Tijekom zimskih mjeseci dolazi do snažnog hlađenja površinskog sloja mora. Hlađenjem se povećava gustoća vode, zbog čega površinski sloj tone u dubinu i potiče intenzivno miješanje površinskih i dubljih slojeva mora.
Uz zimsku konvekciju, na sastav mikrobnih zajednica u južnom Jadranu značajno utječu i dva dodatna strujanja:
- Priljev iz istočnog Sredozemlja: Unošenje slanijih vodenih masa.
- Strujanje sa sjevera Jadrana: Prijenos iznimno hladnih i gustih voda prema jugu.
Između ovih vodenih masa različitog podrijetla zabilježene su jasne razlike u sastavu mikroorganizama, ali i u aktivnosti njihovih enzima zaduženih za razgradnju organske tvari.
Temelj za buduća istraživanja
Jedan od glavnih izazova dosadašnjih istraživanja bio je taj što mjerenja nisu mogla pouzdano razdvojiti fizički prijenos samih stanica od njihovog biološkog odgovora na promijenjene uvjete u okolišu.
Spajanjem mikrobiologije i fizike mora, dr. sc. Šestanović i dr. sc. Dunić objedinile su dosadašnje rezultate, identificirale glavne uzroke ove pojave te postavile jasne smjernice za buduća oceanografska istraživanja Jadrana.
Cjeloviti znanstveni rad dostupan je OVDJE.
D.G.
