Najnovija ruska podmornica Habarovsk, teška 10.000 tona, tiho je i bez službenih ceremonija napustila luku Severodvinsk te isplovila na prva testiranja u Bijelom moru. Iako je porinuće proteklo bez svečanosti, zapadne obavještajne službe i vojni analitičari s velikom pažnjom prate svaki pokret ovog plovila. Podmornica je namjenski izgrađena radi nošenja do šest primjeraka autonomnog podvodnog drona Posejdon, opremljenog minijaturnim nuklearnim reaktorom.
Prema navodima ruskih medija, Posejdon ima domet veći od 10.000 kilometara i mogućnost ronjenja do 1.000 metara dubine, a njegova je namjera detonacijom pod vodom izazvati razorni, radioaktivni tsunami, piše Telegraph.
Početak testiranja poklopio se s novim valom oštre retorike iz Moskve, potaknute odobrenjem Ujedinjenog Kraljevstva da Ukrajina koristi dronove za napade duboko unutar ruskog teritorija. Ruski državni propagandisti, predvođeni televizijskim voditeljem Vladimirom Solovjovom, otvoreno su pozvali na udar Posejdonom po Britaniji, dok je iz ruske ambasade u Londonu poručeno da će Britanija “platiti to veću cijenu što više pomaže Kijevu”.
🚨 #RUSSIA’S “DOOMSDAY” WEAPON POSEIDON MOVES CLOSER
The #Khabarovsk submarine has reportedly begun sea trials, bringing Russia’s dedicated #Poseidon nuclear drone carrier closer to service
Once launched, Poseidon could be extremely difficult to detect & intercept underwater pic.twitter.com/tspcvST4pC
— InsightsofWave (@InsightsofWave) August 20, 2026
Podmornica ‘sudnjeg dana’
Novi britanski premijer Andy Burnham odlučno je odbacio prijetnje i naglasio da podrška Ukrajini ostaje neupitna.
Unatoč zastrašujućim specifikacijama na papiru, zapadni stručnjaci naglašavaju kako je vjerojatnost stvarne upotrebe Posejdona iznimno mala. Dr. Richard Connolly iz vojnog instituta RUSI ističe da je riječ o oružju za scenarij “sudnjeg dana” te navodi:
“Moramo se zapitati kome su te izjave uopće namijenjene. Kad bi Rusija zaista napravila ono što predlažu njihovi TV voditelji, suočila bi se s trenutnom odmazdom britanskog nuklearnog sustava Trident. U Moskvi to dobro znaju i sigurno ne žele platiti tu cijenu.”
Povijest projekta i trenutni ruski planovi
Ideja o ovakvom oružju datira još iz 1950-ih godina, kada su sovjetski znanstvenici tražili način za zaobilaženje američke obrane izazivanjem tsunamija u američkim lukama. Projekt je tada obustavljen zbog nemogućnosti ugradnje nuklearnog reaktora u malen prostor, što je domet ograničavalo na svega 30-ak kilometara.
Međutim, početkom 2000-ih Rusija je obnovila razvoj iz straha od američkih proturaketnih štitova. Rezultat tih nastojanja su Posejdon i krstareća raketa na nuklearni pogon Skyfall, pri čemu Moskva planira izgraditi ukupno 30 Posejdona i četiri specijalne podmornice, među kojima su nova Habarovsk i ranije preuređeni Belgorod.
Vojni analitičar William Alberque procjenjuje da je Posejdon primarno dizajniran kao oružje odmazde (“drugog udara”), no u praksi služi kao diplomatsko-psihološki alat kojim službena Moskva nastoji vršiti pritisak na Zapad.
Prisiljevanje Zapada na skupu utrku u naoružavanju
Istodobno, među stručnjacima traje rasprava o njegovoj stvarnoj neprimjetnosti, budući da bi buka i poremećaji vode pri većim brzinama mogli omogućiti NATO-ovim sonarizacijskim sustavima, fregatama i zrakoplovima lako otkrivanje drona.
Najveća opasnost ovog sustava leži u prisiljavanju Zapada na skupu utrku u naoružavanju i razvoj novih obrambenih sustava. Unatoč tome, dr. Connolly zaključuje kako ulaganje enormnih sredstava u obranu od Posejdona nema praktičnog smisla:
“Trošili biste enorman novac da se obranite od nečega što će biti upotrijebljeno tek kada opći nuklearni rat već počne, a u tom slučaju ionako više nitko od nas neće biti ovdje.”
