To je prije nekoliko desetljeća bilo nezamislivo. Ovogodišnji „Omiš“ završio je bez nastupa jedne, jedine klape iz šibenskog kraja. Ne samo u doba slavne klape Šibenik, već i prije dvadesetak godina, kad je Šibensko-kninska županija na Omiškom festivalu klapa znala biti zastupljena iste godine sa čak 8 klapa. Teuta, Fortica, Bilice i More u muškoj, a Skradinke, Rećina, vodičke Oršulice i rogozničke Bile vile u ženskoj konkurenciji.
A razlozi za šibensku apstinenciju su dvojaki. Omiški žiri nije, ruku na srce, bio nikad posebno sklon šibenskom načinu pjevanja, koji je, za razliku od serenadnog, splitskog, pomalo junački, pa i opor. Točnije, svojim ocjenama, s nekim rijetkim izuzecima, glazbeni stručnjaci nisu stimulirali Šibenčane.
Istodobno, šibenske klape su teško odoljele nemaloj komercijalizaciji ili „gažiranju“ na svadbama, sprovodima… Ne samo ljetnim koncertima.
Možda bi, kad je riječ o gradu Šibeniku, sve bilo drugačije da klape imaju svoje mjesto u gradskom proračunu. Od pojave već spomenute legendarne klape Šibenik do danas nikad nijedna šibenska klapa nije našla svoje mjesto u sredstvima, namijenjenim kulturi. A ako načinimo samo petnaestak kilometara prema sjeveru ili jugu detektirat ćemo potpuno drugačiji (financijski) tretman klapa. U drevnom Skradinu i sve većim i suvremenijim Vodicama. Stoga nije ni čudo da su vodički Bunari dobitnici prestižne turističke nagrade za klapske promenade ulicama svoga grada.
