I prije nego što je USKOK podigao optužnicu protiv Vedrana Pavleka zbog sumnje u izvlačenje oko 30 milijuna eura iz Hrvatskog skijaškog saveza, bivši je direktor pobjegao iz Hrvatske pa je preko Turske, u kojoj je kratko boravio, stigao u Kazahstan, gdje je pronašao utočište. Službeno, Pavlek u toj dalekoj zemlji boravi u središnjem istražnom zatvoru u Almatyju. Riječ je o najstarijem kazahstanskom zatvoru, sagrađenom u sovjetsko doba i prepoznatljivom po vrlo debelim zidovima i skučenim, uskim ćelijama. Iza tih debelih zidova, tvrde neki mediji, Pavlek teško preživljava jer su uvjeti rigorozni. Ipak, oni upućeni u način na koji funkcioniraju stvari u Kazahstanu kažu nam kako bogati pritvorenici s dobrim vezama kao što je Pavlek i u zatvorskom sustavu u Almatyju imaju brojne povlastice, poput kućnog zatvora i električne narukvice. Kako je Kazahstan zemlja s visokom stopom korupcije, lako je moguće da Pavlek ondje uživa VIP tretman.
Uz glasine o navodnim povlasticama, odnedavno se govori i da se bivši direktor Hrvatske skijaške reprezentacije u Kazahstanu i oženio.
Još se ljetos govorilo da dio navodnih povlastica Pavlek uživa i zahvaljujući logističkoj podršci i vezama prijatelja bivšeg predsjednika Stipe Mesića i narkodilera Filipa Romića iz Požege, kao i da su mu na adresu kazahstanskog zatvora diplomatskom poštom poslani službeni dokumenti iz Zagreba, konkretno izvadak iz matice rođenih i potvrda o slobodnom bračnom stanju, što su obvezni dokumenti za sklapanje braka u inozemstvu. Brak je Pavlek u međuvremenu navodno i sklopio, i to s kazahstanskom državljankom, pokušavajući stvoriti čvrstu obiteljsku vezu u toj zemlji, čime se otežava, a možda i blokira postupak njegova izručenja Hrvatskoj pod izlikom prava na zaštitu života.
Ipak, upućeni objašnjavaju da stupanje u brak nije jamstvo da Pavlek neće biti izručen Hrvatskoj. Najsigurniji način da bjegunac izbjegne ekstradiciju zapravo je dobivanje lokalnog državljanstva, jer Kazahstan, kao i većina država, u pravilu ne izručuje svoje građane. Zato brak s njihovom državljankom zakonski jest najbrži i najjednostavniji način da dobije boravište, a zatim i državljanstvo. Vjenčanje bi stoga moglo biti dio šireg plana njegova pravnog tima.
Razvoj skijanja
Dijelom šireg plana moglo bi biti i to što Pavlek u Kazahstanu nastoji iskoristiti svoje dugogodišnje sportskomenadžerske veze. U toj se zemlji predstavio kao utjecajna figura koja može unaprijediti tamošnji sport. Zahvaljujući tim referencama, utjecajnim prijateljima, pa i starim poznanstvima, Pavlek je navodno uspio ostvariti suradnju s krovnim savezom skijaških sportova u toj zemlji – Nacionalnim skijaškim savezom Republike Kazahstan. Riječ je o udruzi u kojoj se okupljaju pojedinačne specijalizirane federacije za zimske sportove, koja objedinjuje Nacionalnu skijašku federaciju, Federaciju za alpsko skijanje, freestyle i snowboard kao i Federaciju za skijaške skokove. Slučajno ili ne, sjedište saveza nalazi se baš u Almatyju, gradu u kojem je i istražni zatvor u kojem je Pavlek završio.
Neumorni Pavlek, prema glasinama koje kruže sportskim krugovima, ne samo da je u Kazahstanu počeo graditi novu sportskomenadžersku karijeru nego je navodno stupio u kontakt s nekoliko hrvatskih skijaških reprezentativaca, a među njima su i oni koji s njim ne smiju komunicirati zbog istrage koju USKOK još provodi, kako bi ih nagovorio da prijeđu u kazahstanski sustav obećavajući im siguran ulazak u tamošnju sportsku reprezentaciju, gdje bi im navodno osigurao status sportskih zvijezda. U tim razgovorima navodno je nudio hrvatskim skijašima, uključujući i one iz B i C selekcije, logistiku i prijelazne veze, navodeći da ima otvoren put i snažan utjecaj na razvoj skijanja u Kazahstanu.
Prema tim pričama, jedan od ključnih kontakata koje je Pavlek ostvario navodno je onaj s Mihajlom Dimom, ocem bivšeg skijaša i skijaškog trenera Natka Zrnčića Dima, kojemu smo se obratili kako bismo provjerili te navode. “To je smiješno. Ne, nisam kontaktirao s Vedranom Pavlekom”, kratko nam je rekao Zrnčić, ne potvrđujući navode da je bivši direktor Hrvatskog skijaškog saveza kontaktirao i s njegovim ocem. Kao dugogodišnji direktor reprezentacije Pavlek je svojedobno bio šef Zrnčiću. Tijekom Zrnčićeve karijere, dok je on osvajao povijesne medalje, uključujući i broncu na Svjetskom prvenstvu i postolja u Svjetskom kupu, Pavlek mu je bio nadređeni menadžer, ali riječ je o strogo hijerarhijskom odnosu koji je pukao još 2018., kada je Pavlek osobno odlučio izbaciti Dima iz A-reprezentacije opravdavajući taj potez rezanjem proračuna i padom Zrnčićevih rezultata zbog teške ozljede koljena. S druge strane, za Dima i njegovu obitelj to je bio težak emotivno-profesionalni udarac pa je Zrnčić u javnom prostoru izjavljivao kako je ostavljen na cjedilu i bez novca za trenera i pripreme iako je smatrao da još može dati puno u brzim disciplinama. Odnosi između Zrnčića i Pavleka do danas su ostali zahlađeni.
Lista omraženih
Imaju li saznanja o ovom Pavlekovu neobičnom angažmanu, upitali smo i Hrvatski skijaški savez, u kojem su nam rekli kako s njim nemaju nikakve kontakte. “Nemamo nikakvih saznanja o njegovu angažmanu u skijaškom savezu Kazahstana. Također ne znamo i nemamo saznanja da kontaktira s bilo kim u Savezu”, rečeno nam je iz Hrvatskog skijaškog saveza. Upit o Pavlekovu angažmanu dostavili smo i kazahstanskom savezu, od kojeg odgovor do zaključenja ovog broja nismo dobili. O Pavlekovim eventualnim kontaktima razgovarali smo i s počasnim predsjednikom Hrvatskog skijaškog saveza Srećkom Ferenčakom. “Pa on to i ne može jer je u ekstradicijskom pritvoru, zar ne?” rekao nam je Ferenčak, dodajući da je na popisu USKOK-ovih svjedoka u tom predmetu pa ne smije razgovarati ni s Pavlekom ni s novinarima o ovoj temi.
Zanimljivo je, a s obzirom na Pavlekov dugogodišnji utjecaj i razumljivo, da je USKOK tom standardnom mjerom obuhvatio kompletan Hrvatski skijaški savez – od svih poznatih i manje poznatih skijaša do djelatnika. Svima su njima zabranjeni kontakti i s Pavlekom i s predstavnicima medija. Baš je zato malo vjerojatno da bi bilo tko, sve i da je Pavlek pokušao s njim stupiti u kontakt, u ovoj fazi takvo što potvrdio.
S druge strane, u skijaškim se krugovima govori da je Pavlek, otkako je pobjegao, na vrhu liste omraženih među hrvatskim skijašima zbog dugova koje je ostavio za sobom. Navodno Pavlek više stotina tisuća eura duguje reprezentativcima Samuelu Kolegi i Filipu Zubčiću. Bivši je direktor Pavlek novac namijenjen sportašima prao, a njihove isplate prolongirao unedogled smišljajući za to izgovore. Pavlek je, dakle, za sobom spalio mostove, a iz te perspektive navodni pokušaj kontaktiranja hrvatskih skijaša kojima nudi značajan financijski angažman i status zvijezde u Kazahstanu može se tumačiti kao njegov pokušaj spasa u novoj sredini, u kojoj bivši direktor Hrvatskog skijaškog saveza kuje ambiciozne planove za novi život, u što se uklapaju i priče o braku s kazahstanskom državljankom.
Da bi podnio zahtjev za državljanstvo Kazahstana, on u toj zemlji mora imati neprekidno reguliran boravak u trajanju od najmanje tri godine. Kako je u Kazahstan ušao kao turist i odmah završio u ekstradicijskom pritvoru, zakonski je nemoguće da iz zatvorskog sustava ostvari boravišnu dozvolu. Iz toga proizlazi da bi mu svaki zahtjev za državljanstvo bio automatski odbijen. Sve i da je uspio sklopiti neki oblik ugovora s Nacionalnim skijaškim savezom Republike Kazahstan, te da se nada statusu osobe od posebnih interesa za Kazahstan, to i dalje nema nikakvu težinu pred Interpolovom tjeralicom za višemilijunski kriminal. Nijedna sportska organizacija ne može poništiti nalog glavnog državnog odvjetnika.
Iako Pavleku ni brak ni posao ne mogu donijeti legalan spas, veze prijatelja bivšeg predsjednika Mesića koji su mu se stavili na raspolaganje, kao i novac koji ima, on, po svemu sudeći, koristi za maksimalno rastezanje i opstrukciju postupka. Da se nešto na tom planu kuha, jasno je i iz toga što je Kazahstan praktički prekinuo komunikaciju s hrvatskim pravosuđem pa upućeni navode kako Pavleku kontakti koje je stekao u skijaškim krugovima, politički kontakti Mesićevih prijatelja, kao i oni iz kazahstanskog kriminalnog miljea te brak iza kulisa koriste kako bi mu kupili vrijeme. Ustrajni Pavlek koristi se svim mogućim pravnim sredstvima i žalbama kako bi odluku odgodio, i iza toga očito stoje moćni zaštitnici koji mu pomažu da postupak ekstradicijske provjere, koji inače traje vrlo kratko, potraje punih 12 mjeseci, koliko iznosi maksimalan rok njegova pritvora.
Pavlekovo izručenje zapelo je, kažu upućeni, u složenim kazahstanskim pravnim procedurama te zbog prekida komunikacije s njihove strane. Iznenadni prekid komunikacije spoj je specifičnih zakonskih procedura, taktike Pavlekovih odvjetnika i zatvorenosti kazahstanskog birokratskog sustava, objašnjavaju nam upućeni u tematiku, podsjećajući kako je glavni državni odvjetnik Kazahstana Berik Nogayuly Assylov službeno potvrdio da se nad Pavlekom provodi detaljna ekstradicijska provjera. Vlasti u Kazahstanu bjegunce ne izručuju automatski, nego po rigoroznim nacionalnim propisima kroz koje utvrđuju jesu li ispunjeni svi zakonski uvjeti za predaju drugoj zemlji. Dok ta provjera službeno traje, njihove institucije ne običavaju slati djelomične informacije niti davati odgovore na vanjske upite.
Načelo reciprociteta
Sud u Almatyju Pavleku je odredio ekstradicijski pritvor u trajanju od 12 mjeseci. Kako tamošnji zakon dopušta da se odluka rastegne na godinu dana, kazahstanskom se tužiteljstvu, pravno gledano, nikamo ne žuri, pa je to stvorilo okolnosti u kojima hrvatska strana neumorno šalje upite, dok kazahstanska drži da je u okviru svojih zakonskih rokova, te ne šalje odgovore dok postupak ne okonča.
Od početka postupka Pavlekov je pravni tim podnio niz prigovora i žalbi na kazahstanskim sudovima, što također blokira i odgađa donošenje konačne odluke u Kazahstanu, čiji je pravni sustav poznat kao vrlo centraliziran i netransparentan za strane medije i institucije. Unatoč tomu, u pravnim se krugovima može čuti kako bi kazahstanske vlasti zakonski provjeru mogle rastegnuti sve do ljeta iduće godine. Nakon toga, glavni državni odvjetnik Kazahstana donosi konačnu procesnu odluku o eventualnom izručenju.
Međutim, Pavlekovi odvjetnici i nakon toga mogu kupiti vrijeme jer, prema kazahstanskom zakonu, osoba koja se protivi izručenju ima mogućnost žalbe na odluku tužiteljstva u roku od deset dana. Podnese li Pavlek žalbu, cijeli predmet ide pred Vrhovni sud Republike Kazahstan. Taj sud opet uzima predmet u razmatranje, što cijelu proceduru produžuje. Ako Vrhovni sud odbaci Pavlekovu žalbu i potvrdi opravdanost izručenja, postupak se s pravnog seli na politički, pa izvršni nalog za izručenje stranca potpisuje ili ministar pravosuđa ili visoki politički dužnosnik Kazahstana. Tek tim potpisom odluka postaje pravomoćna. Ako Vrhovni sud prihvati Pavlekovu žalbu, cijeli se postupak izručenja Hrvatskoj zaustavlja, a on se odmah pušta na slobodu. Pavlekovi kazahstanski odvjetnici Bakhytzhan Zhanarbayev i Askhat Niyazov potvrdili su da aktivno rade na tom scenariju, koji smatraju veoma realnim prije svega zato što između RH i Kazahstana ne postoji službeni bilateralni ugovor o izručenju bjegunca. U takvim se okolnostima primjenjuje takozvano načelo reciprociteta, odnosno uzajamnosti u međunarodnom pravu, pa će na temelju toga odvjetnici pred Vrhovnim sudom dokazivati da je reciprocitet pravo i politička mogućnost države, ali ne i njezina zakonska obveza. Ako sud to tumačenje prihvati, to bi mogao biti i najbrži put do odbijanja izručenja.
Ozbiljna logistika
Pravni tim Vedrana Pavleka najavio je da će obranu graditi i na tvrdnji da se ne smije vratiti u Hrvatsku jer strahuje za vlastiti život. Prema toj teoriji, Pavlek je uvjeren da mu u domovini prijeti izravna opasnost zbog informacija i dokumenata koje posjeduje. Teorija je to koja Pavleku ide u prilog utoliko što prema međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima država ne smije izručiti osobu u slučaju postojanja osnovane sumnje da joj u matičnoj zemlji prijeti opasnost za život ili da neće imati pravično suđenje.
Bilo kako bilo, kada bi Pavlek na Vrhovnom sudu dobio spor, istog bi dana prestala obveza zatvorskog nadzora u Almatyju. U tom scenariju njegovi potezi s vjenčanjem, pa i ostvarivanjem kontakata s kazahstanskim Skijaškim savezom, dobili bi puni smisao. Kao slobodan čovjek s legalnim biznisom i tvrtkom koju bi eventualno ondje osnovao te uz suprugu koja je kazahstanska državljanka, mogao bi bez zapreke zatražiti regulirani višegodišnji boravak, a potom i njihovo državljanstvo. Interpolova tjeralica u granicama Kazahstana za njega više ne bi vrijedila, a USKOK bi mu u Zagrebu mogao suditi samo u odsutnosti, dok bi on ostao trajno nedostupan hrvatskom pravosuđu sve dok fizički ne napusti teritorij Kazahstana.
Da takvo što nije nemoguće, objašnjava nam upućeni sugovornik, navodeći da tijek ovog slučaja jasno pokazuje da Pavlek iza sebe ima ogroman novac i utjecajne zaštitnike. Riječ je o bjeguncu dubokih džepova i jakih veza, jer da nije tako, on bi odavno bio prebačen u Zagreb, kaže, naglašavajući da je Pavlek u Kazahstanu angažirao vrhunski pravni tim, odnosno vrlo skupe odvjetnike koji neumorno podnose prigovore, žalbe i pronalaze pravne proceduralne rupe u kazahstanskom zakonu. Činjenica da je čovjek koji je u Hrvatskoj slovio kao okorjeli neženja u Kazahstanu u roku od par mjeseci uspio realizirati brak ukazuje na ozbiljnu logistiku. Kada bi do zime uspio formirati novu kazahstansku skijašku reprezentaciju i kada bi neki skijaš iz te reprezentacije postigao neki uspjeh, Pavlek bi se još čvršće nadao i statusu osobe od posebne važnosti za Kazahstan, jer bi tada to odradili njegovi zaštitnici iz Mesićeva kruga.
