Država se zbog politike ograničavanja cijena energenata našla izložena ozbiljnim odštetnim zahtjevima privatnih distributera. Doznajemo da je tvrtka Butan plin od Republike Hrvatske već zatražila gotovo 1,5 milijuna eura, tvrdeći da je toliko izgubila zbog Vladina višegodišnjeg ograničavanja cijene ukapljenog naftnog plina.
Tužbu je zasad izgubila. Trgovački sud u Pazinu 12. listopada odbio je zahtjev Butan plina za 1.475.197 eura izmakle koristi, a tvrtki je naložio da državi nadoknadi još 108.066 eura troškova postupka, uz kamate. Međutim, presuda nije pravomoćna i Butan plin na nju se može žaliti Visokom trgovačkom sudu.
Spor je zanimljiv i izvan samog iznosa. U postupku su saslušani bivši ministar gospodarstva Davor Filipović te zaposlenici Agencije za ugljikovodike, a njihovi iskazi detaljno pokazuju kako je država u razdoblju energetske krize odlučivala koliko distributeri smiju naplaćivati plin, na temelju kojih kalkulacija i što se pritom uzimalo u obzir.
Butan plin tijekom postupka zastupalo je odvjetničko društvo Šavorić & partneri, široj javnosti poznato i po ulozi u priči o “lex Agrokoru”. Tvrtka je tvrdila da joj je zbog Vladinih uredbi nastala šteta u obliku izmakle koristi od ukupno 1.475.197 eura. Riječ je o uredbama kojima je Vlada od 13. rujna 2022. do 1. srpnja 2025. ograničavala najviše maloprodajne cijene određenih proizvoda od ukapljenog naftnog plina, odnosno smjese propan-butan u određenim bocama i spremnicima.
Vladine uredbe
Butan plin tvrdio je da je Vlada zakonsku mogućnost privremenog ograničavanja cijena praktično pretvorila u gotovo trogodišnji sustav reguliranih cijena. Zakon je Vladi dopuštao da, radi zaštite potrošača, regulacije tržišta ili drugih opravdanih razloga, propiše najvišu maloprodajnu cijenu pojedinih naftnih derivata za neprekinuto razdoblje do 90 dana. Vlada je, međutim, donosila mnogo novih uredbi, uglavnom na sedam ili 14 dana. Butan plin tvrdio je da je tako privremena iznimka u praksi postala gotovo trajna regulacija. Tvrtka je tijekom postupka upozoravala i da su cijene propana i butana nakon velikog skoka početkom 2022. počele padati, ali su Vladina ograničenja ostala na snazi sve do srpnja 2025. godine. Prema njihovoj argumentaciji, mjere zbog toga više nisu bile nužne ni razmjerne. Smatrali su da je država prevelik dio tereta energetske krize prebacila na distributere te da je na raspolaganju imala druga, blaža rješenja.
Među njima su navodili smanjenje trošarina, smanjenje PDV-a ili izravne pomoći određenim skupinama stanovništva. Butan plin pozvao se i na pravo Europske unije, tvrdeći da je država prekomjerno intervenirala u slobodu poslovanja i tržišno formiranje cijena. Iznos od 1.475.197 eura nije bio proizvoljan. Butan plin temeljio ga je na privatnom nalazu stalnog sudskog vještaka Andrije Garofulića iz Forvis Mazars Consultinga. Prema tom izračunu, riječ je o razlici između marži koje bi tvrtka, prema procjeni vještaka, ostvarila da nije bilo ograničenja i onoga što je stvarno zaradila dok su Vladine uredbe bile na snazi.
Tvrtka je predlagala i dodatno sudsko financijsko vještačenje. Sud ga na kraju nije proveo jer je zaključio da prije pitanja visine eventualne štete treba utvrditi je li država uopće postupala nezakonito. Budući da sud nije našao nezakonitost, zaključio je da nema potrebe dodatno utvrđivati kolika bi šteta eventualno bila.
Zakonska osnova
Tijekom procesa država nije osporavala da je Vlada gotovo tri godine donosila uredbe kojima su se ograničavale cijene pojedinih proizvoda od UNP-a. Tvrdila je, međutim, da je za to postojala izričita zakonska osnova i da je svaka uredba bila vremenski ograničena. Naglašeno je i da se pri svakoj novoj odluci ponovno procjenjivala situacija na tržištu. Prema argumentaciji države, mjere su donesene u iznimnim okolnostima nakon početka rata u Ukrajini, velikog rasta cijena energenata i ozbiljnog pritiska na životni standard građana i gospodarstvo. Ograničenja se, uz to, nisu odnosila na cjelokupnu prodaju UNP-a. Obuhvaćeni su uglavnom proizvodi koji se koriste u kućanstvima.
Jedan od svjedoka bio je Davor Filipović, tadašnji ministar gospodarstva i održivog razvoja. On je podsjetio da je nakon ruske invazije na Ukrajinu i naglog rasta cijena energenata Vlada donijela političku odluku o ograničavanju dijela cijena kako bi zaštitila građane i gospodarstvo. Pri tome su se koristile kalkulacije Agencije za ugljikovodike. “Cilj je bio da se distributerima i nakon ograničenja ostavi određena marža kako bi mogli nastaviti poslovati”, uvjeravao je.
Ninoslav Mandić, zaposlenik Agencije za ugljikovodike koji je od 2018. radio u sektoru za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata, objasnio je na sudu kako su se izračunavale cijene, odnosno stručne podloge i kalkulacije koje su prethodile Vladinim uredbama. Mandić je rekao da UNP u početku nije bio obuhvaćen sustavom ograničenja cijena. To se promijenilo 13. rujna 2022. godine. Naime, cijene same sirovine počele su padati, ali su premije distributera, prema njegovim riječima, nerazmjerno rasle. To je bio jedan od razloga za državnu intervenciju.
Vlada pritom nije regulirala cijenu autoplina, niti je posebno određivala cijenu propana ili butana. Ograničena je samo cijena smjese propan-butan u određenim spremnicima i bocama koji su se pretežito koristili u kućanstvima. Prema Mandićevim riječima, distributeri ni nakon ograničavanja cijena nisu ostali bez marže. U sustavu im je bila ostavljena fiksna premija, odnosno određena zarada iznad obračunate nabavne cijene.
Država pri određivanju dopuštene marže nije detaljno analizirala poslovanje svakog distributera. Na konačnu maloprodajnu cijenu ne utječe samo cijena sirovine. U nju ulaze i distributerske premije, tečaj dolara prema euru, trošarine te niz drugih troškova. Mandić je rekao da se pri određivanju jedinstvene premije nisu posebno uzimale u obzir razlike između pojedinih poslovnih modela.
Neki veliki i vertikalno integrirani distributeri mogu ostvarivati i proizvodnu i distribucijsku maržu, dok manji distributeri ostvaruju samo maržu od distribucije. Ni pojedinačni troškovi svake kompanije nisu se posebno analizirali. Sud je tu okolnost uzeo u obzir, ali nije zaključio da je zbog toga sustav bio nezakonit ili diskriminatoran. Među alternativama je bilo smanjenje PDV-a te usmjeravanje pomoći samo prema određenim skupinama stanovništva. Ipak, prema Mandićevu iskazu, u tadašnjem regulatornom okviru nije pronađeno drugo rješenje koje bi bilo prihvaćeno kao provedivo za postizanje istog cilja.
“Lex Agrokor”
Jedan od ključnih argumenata Butan plina bio je da je Vlada zaobišla zakonsko ograničenje prema kojem se najviša cijena može odrediti za razdoblje do 90 dana. Sud taj argument nije prihvatio. Zaključio je da nije bila riječ o jednoj uredbi koja bi gotovo tri godine ostala nepromijenjena. Vlada je donosila niz uredbi, najčešće na sedam ili 14 dana. Prije donošenja novih uredbi izrađivane su aktualizirane kalkulacije.
Sud je također utvrdio da je Vladina intervencija imala legitiman cilj. U presudi se navodi zaštita potrošača, životnog standarda građana, smanjivanje inflatornog udara i očuvanje stabilnosti opskrbe u okolnostima ozbiljne energetske krize. Sud je zaključio da ograničavanje cijene proizvoda koje kućanstva koriste za grijanje i osnovne potrebe može neposredno spriječiti da se veliki skokovi cijena i distributerskih premija u cijelosti prebace na građane.
Butan plin, prema ocjeni suda, nije dokazao da ta mjera nije bila sposobna ostvariti navedeni cilj. Tvrtka je isticala podatke koji su pokazivali da je cijena propana i butana u dijelovima spornog razdoblja bila niža nego početkom 2022. godine.
Sud nije prihvatio ni argument da je jedinstveni sustav ograničenja nepravedno pogodio kompanije koje imaju drukčiju strukturu troškova. Pravilo je vrijedilo jednako za sve trgovce koji su prodavali isti regulirani proizvod. Činjenica da pojedina kompanija zbog načina nabave, vlastite proizvodnje ili drukčije strukture poslovanja ostvaruje bolji ili lošiji rezultat, prema sudu, sama po sebi ne znači da je država nekoga diskriminirala. Sud se pritom pozvao i na ranije stajalište Ustavnog suda prema kojem takve razlike pripadaju području poslovnog i investicijskog rizika.
Butan plin svoj zahtjev nije temeljio samo na hrvatskom zakonodavstvu. Tvrdio je i da je država povrijedila pravo Europske unije, uključujući slobodu poduzetništva i pravila o proporcionalnosti državnih ograničenja. Sud ni to nije prihvatio. Zaključio je da europsko pravo ne zabranjuje državi da u određenim okolnostima utvrdi najvišu cijenu UNP-a. Takva mjera mora biti opravdana, vremenski ograničena i proporcionalna. Sud je ocijenio da je hrvatski model zadovoljio te kriterije te da Republika Hrvatska nije “očito i teško” prekoračila granice svoje regulatorne slobode, što bi bilo potrebno za odštetnu odgovornost prema pravu EU-a. Zato nisu ni provjeravali je li šteta doista 1,5 milijuna eura.
Zanimljivo je da je Butan plin u postupku zastupalo Odvjetničko društvo Šavorić & partneri. Riječ je o jednom od poznatijih domaćih poslovnih odvjetničkih društava, a široj javnosti posebno je postalo poznato tijekom afere Borg i donošenja “lex Agrokora”. Odnosi Borisa Šavorića i premijera Andreja Plenkovića godinama su bili pod povećalom javnosti kao ogledni primjer isprepletenosti politike, privatnih poznanstava i krupnog kapitala.
Staro poznanstvo
Njihovo poznanstvo, koje seže još iz mladosti, postalo je predmetom oštrih političkih i medijskih kontroverzija nakon izbijanja afere Borg, kada je Šavorić angažiran u neformalnoj skupini koja je pripremala “lex Agrokor”. Oporba i kritičari kontinuirano su naglašavali i činjenicu da je Plenković snimao predizborni spot upravo u Šavorićevu uredu te da su Šavorić i partneri naknadno ostvarili višemilijunske ugovore u koncernu, što je u javnom prostoru stvorilo percepciju o klijentelističkoj mreži. Premijer je te optužbe redovito odbacivao, ustrajući u tvrdnji da je riječ o političkom podmetanju te da su ugledni pravni stručnjaci u trenucima krize pozvani isključivo kako bi u dobroj vjeri pomogli državi da spriječi gospodarski slom. Sada Šavorić zastupa tvrtku koja tuži državu.
Butan plin tvrtka je sa sjedištem u Novigradu, osnovana 2002., a bavi se trgovinom i distribucijom ukapljenog naftnog plina. Prema dostupnim poslovnim podacima, ima više od 50 zaposlenih, a prihodi se mjere u desecima milijuna eura godišnje. Trenutni joj je vlasnik talijanski Liquigas S.p.A. Liquigas je jedan od većih talijanskih distributera ukapljenog naftnog plina, a u stopostotnom je vlasništvu međunarodne energetske grupe SHV Energy.
SHV Energy posluje na brojnim tržištima i jedan je od velikih svjetskih distributera LPG-a i LNG-a. Dio je nizozemske grupacije SHV, velike privatne multinacionalne kompanije koja je i danas pod kontrolom obitelji osnivača. Butan plin je, dakle, hrvatska operativna kompanija iza koje preko talijanskog Liquigasa stoji velika međunarodna energetska grupacija. Iako je država u prvom stupnju dobila spor, njegov značaj nadilazi sam Butan plin. Gotovo tri godine država je izvanrednim mjerama aktivno intervenirala u cijene energenata i dio tereta zaštite građana prebacivala na energetske kompanije. Butan plin sada je pokušao dokazati da je država time otišla predaleko i da distributerima mora nadoknaditi izgubljenu zaradu.
Prvi sud rekao je da ne mora. No bude li presuda osporena, o zakonitosti takva modela intervencije i mogućoj odštetnoj odgovornosti države odlučivat će i Visoki trgovački sud. A već sama činjenica da jedna kompanija zbog ograničavanja samo jednog segmenta cijena traži gotovo milijun i pol eura pokazuje koliki bi financijski značaj takvi sporovi mogli imati ako bi se pojavili slični zahtjevi i drugih distributera.
