Bivši haški tužitelj Geoffrey Nice kaže da nema osobito snažne misli ni emocije nakon što je pročitao vijest da je preminuo ratni zločinac Ratko Mladić, osuđen na doživotni zatvor. „Mladić danas uglavnom pripada povijesti. Čak i u dijelovima bivše Jugoslavije, osim u Srbiji, možete pronaći mlade ljude studentske dobi koji ne znaju tko je on“, kazao je Nice u intervjuu za Radio Slobodna Europa (RSE).
Nice kaže da se suđenje zapovjedniku Vojske Republike Srpske tijekom rata u Bosni i Hercegovini nije bitno razlikovalo od drugih suđenja. „To ne znači da su sva bila ispravna, nego samo da nisu bila drukčija. Suđenje prikazuje povijest događaja od 1992. godine nadalje, a zatim se, kao i mnogi drugi procesi utvrđivanja odgovornosti za događaje u bivšoj Jugoslaviji, fokusira na Srebrenicu“, rekao je Nice.
Bivši haški tužitelj koji je vodio predmet protiv Slobodana Miloševića kaže da je „na temelju utvrđenih činjenica moguće vidjeti koliko se lako neprijateljstvo među skupinama, u ovom slučaju između republika ili njihovih dijelova koji su nastojali mijenjati granice, može pretvoriti u zlu namjeru, zločinačku namjeru pa čak i genocidnu namjeru ljudi, od vrha do dna vojnog i političkog zapovjednog lanca“.
‘Kako je Mladić znao da može ući u Srebrenicu?’
„To, međutim, ne donosi ništa bitno novo međunarodnom humanitarnom pravu, koje je već bilo dobro utemeljeno“, smatra Nice. Otkrio je koje mu misli prolaze kroz glavu sada nakon smrti Ratka Mladića tijekom izdržavanja zatvorske kazne. “Moja je prva misao bila da je umro i da je priča na neki način završena, premda je zapravo završila još prije dosta vremena. Pravo je takvo kakvo jest i to je činjenica”, rekao je.
No, ističe, postoji jedan važan aspekt koji proizlazi iz Mladićeve smrti, a o kojem bi neke države trebale razmisliti: Kako je Mladić 10. i 11. srpnja 1995. znao da može ući u Srebrenicu i učiniti ono što je učinio?
“Nisam siguran da je to ikada bilo predmet konačnog i nedvosmislenog zaključka, premda postoji mnogo dokaza koji upućuju barem na dio vjerojatno relevantne pozadine događaja. Ti su dokazi javno dostupni na različitim mjestima, ali s protokom vremena nikada nisu sustavno povezani i stavljeni u središte pozornosti. Krajem svibnja 1995. francuski predsjednik Jacques Chirac i britanski premijer John Major zatražili su od američkog predsjednika Billa Clintona da pristane na to da se zračne snage ne upotrijebe za spašavanje Srebrenice”, govori tužitelj Nice.
‘Odigrao se tihi sporazum’
Dodaje, Clintonov najuži tim prihvatio je taj prijedlog u nedjelju, 28. svibnja. “Riječ je o onome što se nazivalo „tihim dogovorom“, odnosno tajnim sporazumom. Takav pristup obrani Srebrenice nije prenesen nizozemskim vojnicima koji su ondje bili raspoređeni, niti bosanskim Muslimanima. Pitanje na koje je Mladić možda mogao dati odgovor, a možda ga je već dao nekome drugome, ne znam, jest: Kako je znao da može učiniti ono što je učinio?”, pita se bivši haški tužitelj.
Kaže, moguće je više objašnjenja: obavještajni podaci, vlastita procjena situacije ili čak informacija koju mu je prenio netko sa Zapada. “Sada je vjerojatnost da će to pitanje biti u potpunosti rasvijetljeno nešto manja jer Mladića više nije moguće pitati. Ostaje nadati se da istina ipak neće biti izgubljena”, zaključuje.
