Antonio Costa portugalski je političar rođen 17. srpnja 1961. u Lisabonu, član Socijalističke stranke. Od 2015. do 2024. bio je premijer Portugala, a na vlast je došao predvodeći lijevu koaliciju u razdoblju nakon dužničke krize. Tijekom mandata uspješno je kombinirao fiskalnu stabilnost s mjerama socijalne politike, poput povećanja plaća i mirovina, čime je stekao relativno široku političku podršku i više puta pobijedio na izborima, uključujući i osvajanje parlamentarne većine.
Krajem 2023. godine podnio je ostavku na premijersku dužnost nakon pokretanja istrage o korupciji koja je obuhvatila pojedine članove njegove vlade, iako je on negirao bilo kakvu odgovornost i u tom trenutku nije bio optužen. Netko se može upitati tko je taj čovjek i zašto bi on bio važan. No mogao bi postati itekako važan jer je riječ o predsjedniku Europskog vijeća, gdje koordinira rad čelnika država članica Europske unije, predsjeda sastancima na vrhu i predstavlja Uniju na međunarodnoj razini.
A najvažnije je to što mu mandat istječe s krajem 2026. godine i da će se među premijerima i predsjednicima država članica EU-a tražiti novi predsjednik. Praksa je da se klubovi pučana, odnosno desnog centra i EPP-a čiji je član HDZ, te Socijalista i demokrata (S&D), čiji je član SDP, na polovici mandata zarotiraju i promijene čelna mjesta.
Foto: Ronald Gorsic / CROPIX
Postavlja smjer
To bi značilo da se u ovom trenutku traži novi predsjednik Europskog vijeća, a to bi mogla biti dužnost na koju će početkom 2027. godine prijeći Andrej Plenković. Ili barem tako misle u Uredu predsjednika Zorana Milanovića, gdje snažno lobiraju za to u klubu S&D-ja, koji s EPP-om pregovara o novom predsjedniku Europskog vijeća i novom predsjedniku Europskog parlamenta jer Costi istječe dvoipolgodišnji mandat, a predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola točno je na polovici petogodišnjeg mandata te se očekuje zamjena i na toj poziciji. U tom slučaju S&D bi prepustio mjesto šefa Europskog vijeća EPP-u, dok bi EPP njima prepustio dužnost predsjednika Europskog parlamenta do kraja mandata 2029. godine.
Costa je na mjesto šefa Europskog vijeća stupio 1. prosinca 2024., i mandat traje dvije i pol godine, dakle do proljeća 2027. birat će se novi šef tog tijela, koje nema snagu donošenja odluka, ali okuplja sve europske premijere i predsjednike, što znači da je faktički najvažniji dio funkcioniranja EU-a. Ne donosi zakone izravno, nego određuje glavni smjer i prioritete EU-a, rješava velike političke krize (rat, migracije, ekonomija) i donosi ključne odluke o proširenju EU-a, sankcijama i drugim velikim strateškim pitanjima. Ukratko: postavlja smjer, a druge ga institucije provode.
Kada je riječ o rotaciji između EPP-a i Socijalista i demokrata, treba znati da u institucijama EU-a postoje tzv. politički balansi između grupacija, ali oni nisu pravno obvezujući, nego rezultat pregovora. Ti pregovori upravo traju, a paradoksalno je što za Plenkovićev odlazak na mjesto predsjednika Europskog vijeća najviše navija i lobira njegov najveći politički oponent, predsjednik Zoran Milanović.
Novi ljudi
On se Plenkovića očito želi riješiti s hrvatske političke scene kako bi sebi oslobodio prostor za novu kandidaturu za premijera. Naime, ako bi Plenković otišao na to mjesto, morali bi se raspisati novi izbori i birao bi se novi premijer. Milanović misli da se u HDZ-u ne bi odlučili novog premijera u Saboru birati između postojećih ministara ili zastupnika jer bi Plenkovićevim odlaskom izbio bratoubilački rat u HDZ-u s obzirom na to da on nije pripremio nasljednika.
Stoga on pretpostavlja da bi izabrali kandidata za premijera i s potpuno novom osobom išli na nove izbore, jer bi tako smanjili mogućnost sukoba unutar svoje stranke. Taj koji bi bio kandidat sam bi birao nove ljude, a ako bi išli na nekog od postojećih, sukobi bi vjerojatno bili veći, procjenjuje Milanović. On zna da su odnosi predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen i premijera Plenkovića već neko vrijeme relativno loši, otkako mu ona nakon izbora 2024. godine nije ponudila značajniju ulogu u europskoj nomenklaturi, i zna da bi minimum koji bi Plenković prihvatio da ode dalje bilo mjesto predsjednika Europskog vijeća.
To je utjecajno, dobro plaćeno i vidljivo mjesto, gotovo u rangu s predsjednikom Komisije, i zato je Milanović uvjeren da bi Plenković pristao otići tako visoko na ljestvici EU-a. U tom slučaju, ako bi Plenki otišao u Bruxelles, Milanović bi se još jednom kandidirao za premijera. Zna da bi tada HDZ bio u krizi, da bi se krvožedni lavovi počeli klati za vodstvo u stranci i da bi mu vlast lako pala u krilo, pogotovo uz inflaciju i krizu koja će biti posljedica rata na Bliskom istoku.
Tajni razgovori
Iako Milanovićevi suradnici posljednjih dana ne štede vrijeme i trud kako bi svima objasnili da se Milanović ne namjerava kandidirati za premijera i da mu je na Pantovčaku odlično, to, naravno, nije točno: on će se sigurno kandidirati ako Plenković ode u Bruxelles. Tada bi novi izbori, smatraju u Milanovićevu uredu, bili u rujnu ili listopadu ove godine. S druge strane, u HDZ-u malo znaju o ovim tajnim razgovorima i lobiranjima koja se vode, Plenković ispituje teren u tišini, ali ima jamstva Ursule von der Leyen da se ne bi protivila takvom scenariju.
Otkako je Viktor Orban u Mađarskoj izgubio vlast, Plenković je najdugovječniji europski premijer i zaslužuje, smatraju u EPP-u, neku višu europsku dužnost. Iako nije obavezno da predsjednik Europskog vijeća da ostavku na mjesto predsjednika stranke u svojoj zemlji, takva je praksa, dakle, HDZ bi morao birati i novog predsjednika i novog kandidata za premijera. Nema sumnje da bi tu Plenković htio igrati glavnu ulogu i iznijeti svoj prijedlog za tu osobu te time zadržati utjecaj na HDZ barem neko vrijeme, jer mu je cilj da ne dođe do većih sukoba u stranci.
U krugovima EPP-a Plenkovića procjenjuju kao “dark horse” kandidata, dakle onog koji tek može izletjeti u orbitu i nije danas prvi izbor svima, nego je favorit Manfred Weber, šef EPP-a. No njegova je mana što nije predsjednik ili premijer niti jedne zemlje, odnosno on je prvi čovjek EPP-a u Parlamentu, ali ne dolazi s izvršne funkcije, a Europsko vijeće okuplja operativce iz vrha država.
Novi izbori
Jak je kandidat i Plenkovićev prijatelj, Grk Kiriakos Micotakis, ali njegova je mana što je grčko gospodarstvo u velikoj krizi i na dnu je ljestvice pa ne bi bio dobra “reklama” za EU. To je šansa za Plenkovića kao “dark horse” kandidata čiji su pokazatelji rasta bolji od grčkih.
Uz to, odluke se u Europskom vijeću donose konsenzusom, a Plenković je majstor pregovaranja i diplomacije pa mnogi misle da je i to razlog da se ovo mjesto ponudi baš njemu.
Gotovo nevjerojatno, ali glavni zagovornik da to bude Plenković trenutačno je baš Milanović, kojemu bi si tako oslobodio teren za kandidaturu. Nije upitno da bi Siniša Hajdaš Dončić tada morao, kao i Peđa Grbin ranije, prepustiti to mjesto Milanoviću, koji bi ovaj put bio spreman odmah dati ostavku i potpuno se posvetiti kandidaturi.
Milanović je uvjeren da će novi izbori biti u rujnu ili listopadu pa se počeo pripremati za to, čak i raditi na sebi u smislu vježbanja u teretani i dijete, prestao je jesti slatko i gotovo uopće ne pije, čak ni čašu vina uz ručak. Spreman je za nove izbore.
