Ako kriza s Hormuškim tjesnacem i cijenama nafte kulminira i potraje, u vrhu HDZ-a i Vlade, osim o mogućim prijevremenim parlamentarnim izborima, razmislit će o još jednoj, potpuno novoj opciji, a to je poziv oporbi da se pridruži i podrži Vladine mjere. Poanta je u tome da bi te mjere, s nastavkom krize, mogle poslati radikalne: ne razmišlja se samo o snižavanju trošarina na goriva nego i snižavanju stope PDV-a, potom o pregovorima s bankama o moratorijima na otplatu kredita za obične građane, o uvođenju radne obveze za djelatnosti koje će morati funkcionirati i ako proizvodnja u nekim sektorima stane zbog problema u opskrbi energentima itd.
U takvim okolnostima, zna se, i državni proračun naći će se u ogromnim problemima – povećanje plaća u javnom sektoru ostat će tek lijepa uspomena, rezat će se investicije i kapitalna ulaganja, a neće biti ni novog nadstandarda u socijalnoj sferi, nego će se mjere targetirati samo za one najugroženije. Koliko će takvih biti ako se rat nastavi nesmiljeno i ako dođe do nestašica goriva, redukcija struje, nedostatka plina za grijanje i industriju – danas možemo samo nagađati.
Ali u Vladi se već intenzivno radi na prvom rebalansu proračuna u ovoj godini, jer se 450 milijuna eura za nove mjere mora hitno zakrpati uštedama u drugim dijelovima budžeta. Već je prošle godine hrvatski proračun bio na 2,99 posto deficita, a Europska unija tolerira maksimalno tri posto. Andrej Plenković jedva je zadržavao taj deficit na rubu, zato su mu toliko važne procjene Standards&Poor’sa i Fitcha, svjestan je da već neko vrijeme pleše po rubu. Još prošle nedjelje, čim se Vlada sastala na neradni dan da pripremi mjere, ministar financija Tomislav Ćorić dobio je zadatak da sve okupi i zapovjedi rezanje u svim resorima.
Radikalne mjere
Procjenjuje se da bi idući paket mjera, nastavi li se kriza ovim intenzitetom, odmah mogao porasti na milijardu eura, a to je već novac koji je teško nadomjestiti. Ako inflacija prijeđe 10 posto, bit će trenutak za radikalne prijedloge. U takvom stanju šoka i krize, gdje proračun može postati jedva održiv, Plenkoviću će trebati sva moguća podrška. U ovom trenutku on pokušava svoju većinu u Saboru pojačati nezavisnim ili liberalnim zastupnicima, želi zadržati i Domovinski pokret i HSLS i uz to Bošku Ban, Darija Zurovca, HSS, vodi razgovore s Matijom Posavcem, odnosno njegovim zastupnikom Ivicom Baksom, a u kontaktu je i s ljudima iz IDS-a. Posljednjih dana čuo se i s Miloradom Pupovcem, koji je sa SDSS-om na stand by aranžmanu i spreman je aktivirati se za podršku Vladi ako bude trebalo donositi radikalne nove mjere.
Ali to nije sve: Plenković je obavijestio svoje najbliže suradnike da, u slučaju da rat Sjedinjenih Država i Izraela s Iranom ne stane u sljedećih mjesec dana, planira na razgovore pozvati cijelu oporbu, pa čak i SDP i Možemo. Analitičari koji detaljno prate politiku znaju da je on na početku prošlog, drugog, mandata pozvao oporbu na razgovor, ali oni su ga odbili, i to dosta brutalno. Plenković smatra da i u vremenima kad nema krize ima prostora za razgovore svih koji sudjeluju u radu Sabora, a pogotovo u krizama.
Budući da bi eskalacija rata na Bliskom istoku mogla otvoriti ne samo ekonomska nego i vojna pitanja, spreman je za stol pozvati kompletnu oporbu, uključujući i Sinišu Hajdaša Dončića te Sandru Benčić i Tomislava Tomaševića iz Možemo. S Tomaševićem kao gradonačelnikom Zagreba ionako silom prilika surađuje sve vrijeme, a oštricu opozicije planira otupiti takvim izravnim pozivom na konzultacije. Teme bi trebale biti energetska kriza i stanje HV-a, isto ono što pokušava raspraviti i s predsjednikom Zoranom Milanovićem.
Potpuno neodgovorni
“Slažem se s premijerom da ovakva vremena traže konsenzus svih. Mjere će u cijeloj Europskoj uniji biti srodne, kao što su bile i u ranijim krizama, i nema ni u oporbi takvih veleumova koji bi mogli osmisliti bilo što pametnije od onoga što će činiti i Francuska, Njemačka i drugi u Europi. Ali za radikalna rješenja bolje je iza sebe imati što veću podršku parlamentarnih stranaka. Hoće li sve završiti velikom koalicijom? Ovisi o ratu. Ako se nastavi, zašto ne? Time bi se Plenković vratio na postavke prvog predsjednika Franje Tuđmana, da svi moraju biti zajedno za stolom u ratnim vremenima”, kaže naš sugovornik, jedan njegov sasvim blizak suradnik iz Vlade.
Plenkovićeva je mantra stabilnost i on istinski vjeruje da bi široka suradnja imala smisla u ovakvim vremenima, objašnjava nam njegov suradnik. Kaže i kako bi Siniša Hajdaš Dončić i “možemosi” bili potpuno neodgovorni kad razgovore ne bi prihvatili u današnjim okolnostima. “Ako do 1. svibnja rat ne stane, i ako dođe do nestašica goriva ili se rat proširi tako da cjelokupni NATO pristane sudjelovati uz Donalda Trumpa, oporba može očekivati premijerov javni poziv na razgovore. Ako su mudri, prihvatit će ga i sudjelovati u projektu spašavanja Hrvatske”, govori nam naš izvor.
“Privremeno smanjenje trošarina i poreza na naftne derivate, plin i električnu energiju omogućuje izravno smanjenje inflacijskih pritisaka. Rabati smanjuju trošak energije za poduzeća i građane. Posebnu ulogu ima politika cijena električne energije, koja mora biti usmjerena na održavanje cijena u okvirima koji neće generirati dodatne inflacijske pritiske. To podrazumijeva zadržavanje određenog stupnja regulacije cijena za kućanstva. Kontrola formiranja maloprodajnih cijena naftnih derivata još je jedan važan instrument. Da bi se očuvala međunarodna konkurentnost, nužno je provoditi ciljane mjere potpore industriji i turizmu. Koordinirana komunikacija Vlade i nadležnih institucija mora jasno signalizirati opredijeljenost za održavanje inflacije na razini nižoj od prosjeka europodručja.” Ovo nije predložio HDZ ili Plenkovićeva vlada, nego SDP i Hajdaš Dončić prvog dana kad je cijena nafte prešla 100 dolara po barelu.
Spremni surađivati
Dakle, riječ je o gotovo istovjetnim mjerama. Uostalom, kad se pogledaju izjave SDP-ova bivšeg ministra financija, koji bi to bio i u budućoj lijevoj vladi, Borisa Lalovca, jasno je da razlika nema: Lalovac je podržao Plenkovićeve mjere, jasno je to rekao i potvrdio da u ovakvim masivnim krizama i nema originalnijih rješenja. U ovom trenutku retorika HDZ-a još je drugačija, oni javno prozivaju opoziciju da je htjela ukinuti zaštićene cijene za 100 proizvoda, da rade za interese krupnog kapitala, da straše Hrvate praznim policama i nestašicama hrane, pa im poručuju da su “antisocijalna ljevica”. No zapravo bi bili spremni surađivati.
Ne treba smetnuti s uma da bi se time, taktički gledajući, otupila i oštrica predsjednika Milanovića, koji bi ostao osamljen u svojoj “oporbenoj situaciji”. Tako bi Plenković zapravo doveo do toga da Milanović nema drugog izbora nego pridružiti se ostatku političke scene u spašavanju Hrvatske od velike krize i rata. On vjeruje, govori nam njegov suradnik, da Hajdaš Dončić nema toliko drukčija uvjerenja nespojiva s njegovima u smislu vođenja ekonomske politike. Smatra ga, faktički, neoliberalnim političarom koji je u svom mandatu ministra prometa prije desetak godina predlagao monetizaciju autocesta i vodio druge liberalne politike. Ne misli ni da je Hajdaš Dončić neki ekstremno lijevi političar u ideološkom smislu, jer on to i nije. Uostalom, bio je u mladosti član HDZ-a, pa ako je mogao jednom, može i sada surađivati u toj varijanti “velike koalicije”.
U ovom trenutku Plenkoviću je više stalo do stabilnosti nego do novih izbora (iako je to uvijek opcija i mnogi vjeruju da paralelno ima i tog džokera u rukavu). No htio bi se pokazati velikim liderom koji okuplja, jer bi mu to bila ulaznica za više europske dužnosti u budućnosti, a i način da zaobiđe Milanovićev utjecaj.
Održivo rješenje
Kakav bi oblik imala ta suradnja s oporbom, to je pitanje za milijun dolara i vjerojatno ni sam predsjednik Vlade nema odgovor na njega jer bi to ovisilo o volji za suradnju. Ali ako bi odgovor bio pozitivan, u kontekstu da su vremena toliko teška da prostora za dnevnopolitičke svađe sada nema, tada bi se moglo govoriti čak i o sudjelovanju nekih ljudi iz oporbe u takvoj osnaženoj, ali i povećanoj Vladi.
Hajdaš Dončić kao potpredsjednik Vlade s jedne, a Sandra Benčić s druge strane – danas nezamislivo, a za mjesec ili dva dana možda jedino održivo rješenje za Hrvatsku. Riječ je o radikalnim vremenima, pa bi i nova rješenja mogla biti radikalna. Kako god bilo, u Plenkovićevu timu razmatraju i te opcije jer smatraju da je važno zadržati stabilnost, i zato će zaigrati na kartu odgovornosti opozicije. Taktički, time bi Plenković odmaknuo SDP i Možemo od Milanovićeva utjecaja i potpuno presložio karte na političkoj sceni. A sebi bi zajamčio mir do kraja mandata.
Alternativa je, kažu naši izvori, da se raspišu novi izbori, o kojima smo već pisali, i to za sredinu lipnja. Tada bi Plenković vjerojatno dobio nove četiri godine podrške i bio na vlasti do 2030., kad i Milanoviću istječe mandat. Ali do tada valja preživjeti novi veliki rat.
