Imenovanju Ante Žigmana za novog guvernera Hrvatske narodne banke prethodila je intenzivna kako politička, tako i unutarstranačka borba koja se vodila daleko od očiju javnosti. Nije tajna da je do smjene na čelu središnje banke došlo nakon što je višegodišnji guverner Boris Vujčić donio odluku da odlazi na poziciju potpredsjednika Europske središnje banke zbog čega odlazi u Frankfurt.
Otkako je Vujčić najavio odlazak unutar HDZ-a i u financijskim krugovima otvorio se prostor za žestoke pozadinske dogovore i lobiranja unutar vladajuće koalicije. Istini za volju, Žigmanovo ime se dugo spominjalo u financijskim krugovima međutim rijetki su vjerovali da će on sjesti u guvernersku fotelju.
Razgranata mreža
Sve druge spominjane opcije otpale su međutim tijekom završnih pregovora na sastanku parlamentarne većine kada je premijer Andrej Plenković prelomio i odlučio dati povjerenje Žigmanu koji u vladajućim redovima ima razgranatu i snažnu mrežu. Prije svega, riječ je o suprugu ministrice regionalnog razvoja Nataše Mikuš Žigman, a zatim i o dugogodišnjem bliskom prijatelju i suradniku predsjednice Uprave Podravke Martine Dalić čije savjete premijer Plenković nerijetko traži i mimo ovog imenovanja.
Kako je zanemario ostale kandidate tako je Plenković zanemario i moguće kritike koje su uslijedile nakon Žigmanova imenovanja pa se tako u javnom prostoru već problematizira trgovanje obveznicama. U vrijeme dok je bio Vujčićev savjetnik u HNB-u Žigman je privatno trgovao državnim obveznicama neposredno prije nego je to činio sami HNB što u načelu podiže cijenu obveznica. Pri tome sporne transakcije nije prijavio kako domaćim, tako ni europskim regulatorima.
Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa izreklo je pak kaznu njemu i supruzi zbog preko 40 nesrazmjera u imovinskim karticama. Dio je to razloga zbog kojih su se pojedine struje unutar vladajuće stranke opirale Žigmanovom imenovanju. On je međutim za Plenkovića bio sigurna karta. U premijerovom krugu kao argument za Žigmanovo imenovanje na čelo HNB-a ističe se prije svega besprijekoran tehnički životopis i karijera koju je gradio u javnom te međunarodnom financijskom sektoru.
Bogata karijera
Žigman je kao što je poznato karijerni put započeo baš u HNB-u kao pripravnik. Bio je državni tajnik i viceguvernerov savjetnik, a iza njega su i visoke funkcije u europskim regulatornim tijelima. Imajući sve to u vidu u Plenkovićevom krugu objašnjavaju nam kako je Žigman imenovan kao svojevrstan kompromis koji zadovoljava unutarstranačke apetite, a u isti mah zadovoljava stroge europske kriterije. Zbog tih kriterija koje je Žigman zadovoljio kod Plenkovića iz igre su ispali Sandra Švaljek i Michael Faulend pa novi guverner stiže na čelo HNB-a kao poznavatelj sustava s ogromnom političkom podrškom iz vrha HDZ-a koja i jest bila presudna u ovom kadrovskom fajtu. U HNB-u pak Žigmana ne dočekuju raširenih ruku baš zbog tog političkog zaleđa.
Kako se može čuti i među financijskim stručnjacima ondje je postojao snažan otpor imenovanju ovog vanjskog političkog kadra. Struja bliska sada već bivšem guverneru Vujčiću zalagala se za Švaljek kako bi se zadržao institucionalni kontinuitet. Dio simpatizera bio je sklon i Faulendu koji je slovio kao mozak operacije uvođenja eura, a kojeg pristaše nazivaju i jamcem stabilnosti. Sukob se vodio i oko pitanja je li na čelo HNB-a potrebno instalirati neovisnog tehnokrata iz sustava ili osobu koja je duboko premrežena s vladajućom strankom. Što god da se tko pitao neosporno je da je Žigman do pobjede došao uz ostalo i zahvaljujući tome što mu je vjetar u leđa davao najvažniji HDZ-ov menadžerski lobi zbog kojeg je Plenković zanemario nezadovoljstvo djela koalicijskih partnera koji su problematizirali njegov dolazak na čelo HNB-a zbog činjenice da u Vladi već sjedi njegova supruga Nataša Mikuš Žigman. Argument protivnika bio je da imenovanje njenog supruga na čelo središnje banke stvara neviđenu koncentraciju moći u rukama jedne obitelji te da se time narušava dojam neovisnosti monetarne vlasti od izvršne.
Te je argumente Plenković grubo sasjekao pa je uostalom i javno poručio da brak ne bi trebao ograničavati aktivnosti u javnom životu. Protivnici su Žigmana pokušali diskreditirati i spominjanjem propusta Hanfe u vrijeme dok je on bio na njenom čelu pa se spominjao i nalaz Državne revizije o organizacijskom kaosu. Unatoč tome, politička mašinerija koja je iza njega stala te je argumente uspjela neutralizirati pa je tako favorit iz sjene došao u prvi plan kao najsigurnije rješenje za Plenkovića čije neupitno povjerenje uživa. Činjenica da je Žigman bez padova preživio i ozbiljne institucionalno-političke krize pa i aferu Borg dovela ga je u kategoriju teškaša koji mogu izdržati pritisak javnosti i oporbe, što je Plenkoviću značajno i utoliko što su trenutno inflacija i životni standard jedne od najvažnijih tema u zemlji.
