Proteklog je vikenda stranka Možemo u Zagrebu održala svoju izbornu skupštinu na kojoj je reizabrano vodstvo pa su shodno tome saborska zastupnica Sandra Benčić i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević dobili novi, dvogodišnji mandat kao koordinatori stranke.
U toj su se stranci u isto vrijeme birali i članovi Upravnog odbora te Vijeća stranke. Novo, staro vodstvo s tog je skupa poručilo kako je izabran tim za pobjedu na nadolazećim parlamentarnim izborima napominjući kako je Možemo spreman boriti se za vlast na nacionalnoj razini.
Hajdaš podržao Možemo
Budući da je na skupštini nazočio čelnik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić nije teško zaključiti kako je i to još jedna potvrda toga da se na ljevici radi na velikom ujedinjenju. Tako ujedinjeni Možemo i SDP planiraju zajedno nastupiti na parlamentarnim izborima na kojima misle ugroziti premijera Andreja Plenkovića i njegov HDZ.
Priča međutim po SDP nije ni približno jednostavna. Njihov je plan daleko od ostvarivoga tim više što i unutar Možemo i unutar SDP-a postoji određeni broj članova koji smatraju kako zajednički izlazak na izbore na nacionalnoj razini krije niz zamki za ovu koaliciju koja je još u povojima.
Unutar Možemo tako postoji strah da bi jači partner odnosno SDP njihovu stranku na nacionalnoj razini mogao usisati ili marginalizirati kao mlađeg i manjeg partnera što bi na duge staze ugrozilo njihovu stranačku prepoznatljivost. Jednako tako dio naših sugovornika spominje i ideološke razlike jer iako su obje stranke na ljevici Možemo se uglavnom profilira kao zelena lijeva alternativa starim strukturama koje dominiraju unutar SDP-a što može rezultirati sukobom oko prioritetnih politika.
S obzirom na to da dvije lijeve opcije već koaliraju u Zagrebu dio SDP-ovaca smatra da se i njima bezrazložno pripisuju neuspjesi aktualne gradske vlasti što im može smanjiti rejting na nacionalnoj razini, a osim toga drže da dugoročna suradnja sa Možemo na nacionalnoj razini ukazuje na to da se SDP u Zagrebu više nema čemu nadati neovisno o tome tko će upravljati tom gradskom organizacijom najveće oporbene stranke.
Najvažnije pitanje
Ključno, ako ne i najvažnije pitanje kod dogovora oko koalicije biti će ono koje se odnosi na odabir zajedničkog kandidata za premijera. To pitanje, kako tvrde upućeni predstavlja golemu prepreku budući da ambicije za predvođenje Vlade imaju i Siniša Hajdaš Dončić i zastupnica Benčić pa bi dogovor o jednom imenu zahtijevao značajne ustupke pri čemu u SDP-u drže da oni ne bi smjeli previše popuštati partnerima iz Možemo koji na nacionalnoj razini još uvijek nemaju izgrađenu infrastrukturu i mrežu organizacija kao što ima njihova stranka koja samim time ima i daleko veći potencijal na razini države.
Prečvrsta koalicija dviju izrazito lijevih stranaka također može odbiti umjerene birače centra koji su nužni za pobjedu nad HDZ-om, a koji će se teško opredijeliti za krajnje lijevi blok. Problem po SDP i Možemo jest i taj što obje stranke u vrlo važnim izbornim jedinicama koje obuhvaćaju dijelove Slavonije i Dalmacije praktički niti ne postoje. Riječ je o četiri izborne jedinice u kojima HDZ godinama dominira baš kao što dominira u dijaspori gdje se već sada mogu nadati novim trima mandatima.
Lijeva koalicija shodno tome svodi se na šest izbornih jedinica što predstavlja oko 20 mandata viška koje će biti teško kompenzirati. Da veliki broj ljudi u stranci i izvan nje primjećuje kako je koalicija Možemo i SDP-a greška sugerira i bivši SDP-ovac Gordan Maras.
Kritike bivšeg kolege
”Tri puta je Možemo odbijao koaliciju sa SDP-om sa argumentom da to ne žele njihovi birači i da se radi o Stranci Dosljednih Promašaja. Zašto sada odjednom žele koaliciju? Zato jer su svjesni da niti u Zagrebu bez SDP-a na prošlim izborima ne bi dobili vlast. Zato jer su propustili u šest godina napraviti infrastrukturu kakvu bi nacionalna stranka trebala imati. Drugim riječima nema ih nigdje osim u Zagrebu.
Ne znate nikoga od njihovih ljudi osim Tomaševića, Benčić i Kekin”, objašnjava Maras dodajući da je njihov interes legitiman. U dogovoru sa SDP-om će i ako izgube izbore u Možemo biti pobjednici smatra Maras uvjeren u to da će Tomaševićeva stranka u sabornici dignuti broj zastupnika na 18-1 koliko će im SDP dati, a sami toliko nisu i nikad ne bi dobili.
”SDP sa druge strane treba nešto da se uhvati i da kaže mi ćemo dobiti izbore jer mi i Možemo imamo više od HDZ-a. Sve je to točno, ali matematički zbroj nije automatizmom i rezultat izbora. Problem je u lideru jer on dodaje postotke ili ih spušta. Bero je krenuo sa 31, a završio na 25, Zoran je krenuo sa 20 i završio na 25. Hajdaš siguran sam nema Zoranov kapacitet i stvorio je svojim djelovanjem toliko ljudi koji bi htjeli da se pokaže da su u pravu kada se govori o njemu da neće rađe glasati nego da njemu daju glas.
Tako da na kraju Hajdaš mora postati svjestan da on nije taj i da ne forsira iz sebičnih razloga i riskira još četiri godine opozicije za SDP. Treba staviti interes svih iznad svog. Da li je to Hajdaš u stanju? Nadam se”, poručio je Maras.
Plenkovićeve prednosti
Poruke sličnog tipa stižu i od SDP-ovke s kojom smo razgovarali, a koja smatra da predizborna koalicija SDP-a i Možemo ne donosi nužno pozitivnu sinergiju te da je u nekim slučajevima zabilježena čak i negativna sinergija. HDZ ima izrazito disciplinirano biračko tijelo i stranačku mašineriju koja funkcionira poput vojske dok ljevica nerijetko ovisi o visokoj izlaznosti mladih i neodlučnih birača koji često ostaju kod kuće.
Bez obzira na brojne afere značajan dio birača HDZ još uvijek prepoznaje kao stranku koja osigurava stabilnost i gospodarski rast dok se oporba doživljava kao razjedinjena skupina bez jasnog zajedničkog plana upravljanja državom što se primarno odnosi na SDP.
Premda dakle ankete povremeno sugeriraju da SDP i Možemo zajedničkim snagama po broju glasova mogu parirati HDZ-u izborni sustav druga je kompleksnija priča u kojoj HDZ-u u prilog ide razjedinjenost oporbe, a zatim i čvrsta stranačka infrastruktura koju vladajuća stranka posjeduje i zbog koje svi pokazatelji za iduće parlamentarne izbore još uvijek idu u prilog HDZ-u i premijeru Plenkoviću.
