U HDZ-u se u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji sprema scenarij bez iznenađenja. Samo jedan kandidat, podržan iz vrha stranke, ide po dužnost predsjednika organizacije, dok drugi, eventualni, nestaju prije nego što ih itko službeno vidi. Isti obrazac ponavlja se već godinama, a sve to, smatra politički analitičar Zoran Pucarić, “nije slučajnost nego strategija”.
Davor Božinović, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova, predao je kandidaturu za predsjednika HDZ-a Zagrebačke županije, a Ivan Matijević, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, smatra se Plenkovićevim favoriziranim kandidatom za čelnu poziciju u zagrebačkom HDZ-u. “Možete li se sjetiti kad je HDZ zadnji put imao više kandidata? Ništa novo. Plenković bira koga će staviti”, kaže Pucarić i dodaje kako se u Zagrebu odavno ne bira najbolji, nego najposlušniji. HDZ-ov vrh, čini se, sve više zagovara model unutarstranačkog mira koji ne uključuje konkurenciju. “To nije mir, to je tišina. U Zagrebu nema ozbiljne političke utakmice ni unutar HDZ-a, a kamoli između stranaka”, napominje Pucarić. Prema njegovim riječima, logika je jednostavna: što manje izbora, to manje rizika za vrh stranke.
Dok se u drugim europskim zemljama vode otvorene stranačke utrke, HDZ u Zagrebu nastavlja s tradicijom jednog imena i unaprijed dogovorene potpore. Plenković tako, poručuje Pucarić, “kontrolira sve konce i ne riskira da mu se pojavi netko tko bi mogao postati previše popularan i ugroziti samog velikog vođu”.
Zagreb – prozor, ali i prijetnja
Zagreb je politički teren koji nosi najveći medijski rizik: “Biti gradonačelnik Zagreba je jaka medijska funkcija. Da HDZ ima uspješnog i poznatog kandidata, možda bi čak i pobijedio. Ali predsjednici HDZ-a to nikad nisu željeli”, tvrdi Pucarić. Prema njegovim riječima, razlog je jednostavan, jak zagrebački kandidat mogao bi postati previše vidljiv i politički samostalan.
U HDZ-u se, kaže, uvijek biralo između lojalnosti i karizme i gotovo uvijek je pobijedila lojalnost. “Nije da HDZ ne želi pobjedu, nego se meni čini da neki unutar HDZ-a ne žele pobjedu. Jak kandidat u Zagrebu mogao bi zasjeniti predsjednika stranke”, pojašnjava Pucarić.
Analitičar podsjeća i na dosadašnje stranačke figure u metropoli. “Što je to Mislav Herman napravio da je ostao upamćen osim što je brat svoje sestre? Je li išta pokrenuo? Je li bilo ikakve inicijative koja je donijela konkretne rezultate? Nije. Ni gradska skupština nije bila posebno plodonosna, niti su imali ikakve vrhunske prijedloge”, oštar je Pucarić.
Dodaje da se “možda čovjeku može dati prilika”, ali da “ništa ne upućuje na to da će se išta promijeniti”. “Pa on je državni tajnik, tipični proizvod sustava koji nagrađuje poslušnost, ne viziju”, dodaje. “Ni u jednoj lokalnoj organizaciji HDZ-a, bilo koji grad ili županija, nije bilo stvarnog natjecanja tko će biti predsjednik. Nije”, tvrdi Pucarić. Podsjeća da HDZ formalno ima više od 200 tisuća članova, ali da ta brojka “više ništa ne znači jer odluke donosi uzak krug”.
HDZ-u pada rejting, Milanović najpozitivniji: Interesantna imena na listi ‘negativaca’
Krnja demokracija
Unutarstranačka demokracija, kako kaže, “zamijenjena je mehanizmom dogovora, a ne izbora”. Tako HDZ zapravo proizvodi strukturu u kojoj se promjene događaju samo kada moraju – kada dođe smjena generacije ili politička kriza. Pucarićevu ocjenu potvrđuju i politički analitičari koji upozoravaju da Andrej Plenković u posljednjim godinama vodi HDZ po modelu vertikalne lojalnosti. Sve odluke, kadrovske i političke, prolaze kroz strogi filter Banskih dvora i središnjice stranke. “Plenković kaže ‘samo moji prolaze’ i to doslovno tako funkcionira. On ne želi nikoga tko bi mu mogao prirediti iznenađenje”, kaže Pucarić.
Takav pristup, dodaje, “možda osigurava kratkoročnu stabilnost, ali dugoročno uništava svaku kreativnost i konkurenciju”. Dok se u Europi ponovno učvršćuju ideje nacionalnih država i slabi liberalni model, i hrvatska politika pokazuje slične afinitete. “U vremenima kriza raste potražnja za čvrstom rukom. Plenković to zna i ponaša se u skladu s tim – želi kontrolu, jedinstvo i poruku da HDZ nema pukotina”, smatra Pucarić.
No, ističe i opasnost: “Kada stranka prestane biti prostor različitih mišljenja, ona postaje aparat, a ne politička organizacija”. Zagreb, po svemu sudeći, više nije poligon za testiranje ideja, nego za pokazivanje discipline. Kandidati koji dolaze s vrha nisu birani po potencijalu za pobjedu, nego po procjeni koliko će biti poslušni i “komunikativni prema centrali”.
Pucarić kaže da je “HDZ u Zagrebu postao stranka bez pulsa – sve odluke dolaze odozgo, a ljudi se na terenu pretvaraju da sudjeluju”.Ima li prostora za preokret? Iako se situacija čini zatvorenom, moguće su i promjene, osobito ako se Plenković suoči s padom podrške ili s jačanjem alternativnih opcija. “No, sve dok kontrolira sustav i ima podršku Bruxellesa, Plenković će nastaviti s modelom jednog kandidata i jedne istine”, zaključuje Pucarić.
Plenković otkrio detalje oko važnih pregovora: ‘Jednu stvar tražio sam od Ursule’
