Upravni sud u Zagrebu donio je nepravomoćnu, ali iznimno važnu presudu vezanu uz inkluzivni dodatak. Riječ je o oglednom predmetu koji se odnosi na osobe koje su uredno predale zahtjev za dodatak, ali su preminule prije nego što je sustav socijalne skrbi donio rješenje. Sud je odlučio da se postupci u takvim slučajevima moraju nastaviti i nakon smrti podnositelja.
Ako se u naknadnom postupku utvrdi da je preminula osoba imala pravo na inkluzivni dodatak, država će biti obvezna isplatiti sve zaostale iznose – i to nasljednicima, od dana predaje zahtjeva pa do smrti podnositelja. Procjenjuje se da bi se ova odluka mogla odnositi na oko 15 tisuća slučajeva.
Ubrzo se začuo pucanj iz oporbenog topa. Javili su se iz SDP-a i optužili premijera Plenkovića zbog cijele ove situacije kazavši kako je on, kao ključna osoba u Vladi, kriv za stanje u Hrvatskoj te da još jedna rekonstrukcija neće pomoći. Priopćenje donosimo u cijelosti:
‘Modus operandi premijera Plenkovića odavno je pročitana knjiga. Kad god afera postane prevelika, kad god nesposobnost postane preočita, a bijes javnosti preglasan, on poseže za svojim omiljenim trikom: rekonstrukcijom Vlade. I ovdje je samo pitanje trenutka kad će se to dogoditi.
Slučaj ministra Marina Piletića i sramotni, epohalni debakl s neisplatom inkluzivnog dodatka nije tek administrativna greška. To je socijalni zločin.
Premijer Plenković i ministar Piletić su imali priliku urediti sustav da im je bilo stalo. SDP je upozoravao na neprovedive zakone već dvije godine, no njih nije bilo briga ni za sustav socijalne skrbi niti za korisnike. Oni su promatrači sustava, a ne oni koji trebaju organizirati sustav i zaštititi najranjivije u društvu. Sramotno je da sudovi, a ne premijer Plenković i ministar Piletić, moraju štititi korisnike i podsjećati da sustav postoji kako bi čuvao dostojanstvo naših građana.
Prva ključna Plenkovićeva pogreška bila je spajanje resora rada, mirovinskog sustava i socijalne skrbi u jedno ministarstvo, tri izuzetno zahtjevna područja koja ne trpe podijeljenu pažnju. SDP ih je s razlogom držao odvojenima, a njihovo spajanje dovelo je do gubitka fokusa i političke težine, čije posljedice danas plaćaju najranjiviji.
Ministri u sustavu socijalne skrbi su se mijenjali kroz godine, no politika je i dalje ostala otuđena spram krajnjih korisnika. No rješenje te bešćutnosti nije smjena ministra po principu “pojeo vuk magare”, kako je Plenković to učinio već više od 30 puta. Takve rekonstrukcije nisu rješenja, već kozmetičke mjere; dimne zavjese kojima se skriva trulež sustava i kupuje vrijeme dok javnost ne zaboravi. Ministri odlaze, problemi ostaju, a odgovornost se sustavno izbjegava.
Stvarna odgovornost za ovaj socijalni slom je na samom vrhu Vlade i to neće promijeniti još jedna rekonstrukcija. Ministru Piletiću se ne smije omogućiti bijeg od političke odgovornosti. Smjena da, ali ako se to dogodi mirno kroz rekonstrukciju, to će zapravo biti svojevrsna nagrada za njega, a uvreda za građane.
Odlazak bez rješenja značio bi da ministar odlazi u političku zavjetrinu, dok tisuće osoba s invaliditetom i dalje čekaju novac koji im pripada i koji im znači dostojanstven život.
Ono što je posebno žalosno u svemu ovome jest što premijer Plenković sada troši dodatno vrijeme, energiju i novac da bi osporio sudske odluke, jer ne može priznati da bi mogao biti u krivu. Radije će gubiti vrijeme na pravne trikove nego omogućiti da korisnici dobiju ono što im pripada‘, priopćio je SDP.
