Igor Štimac ozbiljno se prihvatio politike iako ga analitičari podrugljivo nazivaju novim Škorom, ali Škorom bez političkog talenta. Te su prosudbe brzoplete jer se zaboravlja da je i Škoro 2019., kad je objavio da će se kandidirati za predsjednika Republike, izazvao smijeh. Mislilo se da se, kao poznati vicmaher i zabavljač, šali kao u Pervanovoj “Večernjoj školi”. Kad se pokazalo da Škoro misli ozbiljno, uozbiljili su se i analitičari i komentatori pa se o popularnom pjevaču počelo govoriti kao o popularnom političaru koji bi lako mogao osvojiti najviše vrhove vlasti – Pantovčak, Banske dvore ili ured zagrebačkog gradonačelnika. U nepune dvije godine Škoro je bio trostruki kandidat: za predsjednika Republike, predsjednika Vlade i zagrebačkoga gradonačelnika. Naposljetku nije osvojio ništa, ali je izazvao paniku na političkoj sceni, neviđenu u povijesti moderne Hrvatske, ostavivši iza sebe najjaču desnu stranku, Domovinski pokret.
To bi trebala biti lekcija iz politologije svim političarima i političkim analitičarima. Estradne zvijezde i poznati sportaši, ako imaju politički eros, mogu svoju popularnost iskoristiti za uspon na vlast. No većina naših političkih analitičara, čini se, tu lekciju još nije savladala. Ne ide im u glavu da nekakav nogometaš uopće može imati političke ambicije, a kamoli da bi ih mogao ostvariti. Štimac je, međutim, ovih dana veoma aktivan pa samouvjereno govori: “Ja sam potencijalno možda najbolji mogući kandidat i pregovarač za ujedinjenje desnice.” Druži se s Marijem Radićem i njegovim dominovcima, a na Facebooku je objavio svoju sliku s predsjednikom Tuđmanom.
Ujedinjenje desnice pod Štimčevim vodstvom otvara pitanje formiranja vlasti nakon idućih izbora, pri čemu se kao ključni, jedini realan, pa i nužan saveznik nameće HDZ.
Dodatni nemir
Glavni je cilj ujedinjene desnice, prema riječima pojedinih aktera poput Tomislava Jonjića, osvajanje dovoljno mandata da se HDZ-u nametne desni smjer nacionalne politike. S obzirom na to da je suradnja s lijevo-liberalnim blokom, SDP-om i Možemo, za koaliciju ovog tipa neprihvatljiva, HDZ ostaje jedina velika stranka s kojom bi mogli pregovarati o vlasti. Most zasad čvrsto odbacuje priključivanje ovakvim inicijativama, dok Domovinski pokret kroz izjave Josipa Dabre oštro napada Štimčevu ideju formalnog ujedinjenja, nazivajući aktere iza kulisa gubitnicima i prevarantima, čemu se ne treba čuditi.
Pojava Igora Štimca kao prepoznatljivog lica najveća je ugroza za Most i Domovinski pokret jer cilja na isto konzervativno, domoljubno biračko tijelo, pri čemu je za Most Štimčev angažman posebno opasan u južnim izbornim jedinicama. Ako Štimac uspije u svojoj namjeri da ujedini desnicu, HDZ dobiva opciju za sastavljanje parlamentarne većine, dok se u isti mah smanjuje ucjenjivački potencijal Mosta i DP-a. Za premijera Plenkovića Štimčev politički angažman ima dvostruko, taktički vrlo složeno značenje. Premijerov je ključni i dugoročni cilj zadržati HDZ u poziciji stabilnog centra i spriječiti formiranje snažnog, homogenog desnog bloka koji bi ga mogao ucjenjivati. Štimčev ulazak u prostor desnice, međutim, primarno unosi nemir u Most i Domovinski pokret, jer što je više aktera i frontmena na desnici, to je biračko tijelo rascjepkanije. Dok se god desne stranke međusobno svađaju oko toga tko je pravi lider, Plenković profitira, jer D’Hondtova metoda “kažnjava” male stranke koje se bore da prijeđu izborni prag.
Ako Štimac i Vukovarska koalicija ipak uspiju kapitalizirati njegovu popularnost i osvojiti mandate, onda Štimac sa svojim suradnicima silom prilika postaje novi Plenkovićev partner, baš kao što je to svojedobno postao DP.
Ideološki kompromisi
Ipak, Štimac za Plenkovića nije samo opasni igrač iz sjene koji je već u prvim istupima oštro napao aktualnu vlast. On svojom retorikom cilja na desno biračko tijelo razočarano Plenkovićevim koalicijama i politikama. Ako njegov projekt ujedinjenja desnice uspije, odnosno ako ne ostane tek na razini ispitivanja terena, Plenković će nakon izbora biti prisiljen na teške ideološke kompromise s tvrdom desnicom kako bi ostao na vlasti.
U samo nekoliko tjedana otkako se politički angažirao, Štimac je, ako ništa drugo, uspio zabrinuti Josipa Dabru, koji mu poručuje da ne pokušava ujediniti “agente s Batajnice” i lažne domoljube jer je to jalov posao.
S druge strane, potpredsjednik stranke DOMiNO Igor Peternel nahvalio je Štimca. “Igor Štimac sasvim je sigurno čovjek koji će imati svoju ulogu na idućim parlamentarnim izborima. (…) On će sam sigurno znati u kojem će se trenutku obratiti”, rekao je Peternel. Ako je Škoro mogao ujediniti desnicu u roku od šest mjeseci, onda to može i Štimac. Svojom borbenošću i verbalnom agresijom može još bolje povezati desnicu jer ona traži jakog vođu, koji ne govori kao diplomat, nego kao ratnik. Oni koji Štimca poznaju svjedoče da je ambiciozni sportaš zagrizao i da sigurno neće stati. Uspije li u svojem planu, dogodine će se raspršene desne strančice naći pod jednim krovom. Pod Škorinim vodstvom DP je na parlamentarnim izborima 2020. osvojio 11 posto, pa je razumno pretpostaviti da bi to 2028. mogla i ujedinjena desnica pod Štimčevim vodstvom. DOMiNO, Suverenisti, HSP i Blok za Hrvatsku, koji čine Vukovarsku koaliciju, uz Jonjićevu stranku Jedino Hrvatska, ne uspijevaju privući birače jer niti jedna od tih opcija nema jakog, karizmatskog lidera, a biračima tvrde desnice lider je često važniji od stranke. Štimac u pravo vrijeme ulazi u politiku jer mu na onom dijelu političkog spektra koji njega zanima praktički nema konkurencije.
S druge strane, HDZ-u tonu dionice. Ekološka afera, sve i da Plenković nekako ublaži njezine posljedice, skupo će koštati HDZ. Do izbora se neće riješiti tereta odgovornosti. HDZ je još donedavno bio stranka s najjačom “gravitacijom” pa je mogao računati na to da će uvijek naći dovoljno rezervnih ruku u Saboru kako bi održao ili osnažio parlamentarnu većinu, ali je otpad sve promijenio, pa je sada HDZ kontaminirana stranka koja će se do proljeća 2028. teško dekontaminirati. To znači da nakon idućih izbora, ako i bude relativni pobjednik, neće imati gotovo nikakav koalicijski potencijal. Na DP ne može računati jer će se on na izborima boriti za prelazak izbornog praga. Male centrističke stranke, pak, bježat će od HDZ-a. Ako na izborima relativnu pobjedu odnese lijeva koalicija SDP-a i Možemo, te će joj se stranke pridružiti.
Idealna situacija
Most bi možda mogao biti slamka spasa za HDZ, ali koalicija tih dviju stranaka nije vjerojatna dok je na čelu HDZ-a Plenković. Most i lijeva oporba prikupili su više od 50 potpisa za glasanje o opozivu premijera Plenkovića i njegove vlade, a Marin Miletić na društvenim mrežama svakodnevno emitira novi video u kojem Plenkovića naziva lopovom, mafijašem i nacionalnim izdajicom.
Jedina šansa za HDZ bio bi, dakle, savez s ujedinjenom desnicom, bez Mosta, ako se do izbora to ujedinjenje realizira. U HDZ-u sasvim sigurno već razrađuju izborne i poslijeizborne scenarije. Premijer i njegovi stranački stratezi predvođeni Robertom Kopalom vrlo vjerojatno već šalju signale Štimcu, a Kopal se u vladajućim redovima spominje kao glavni Plenkovićev operativac koji bi u strogoj diskreciji mogao doći do Štimca i postaviti temelje za eventualnu buduću suradnju.
Štimčeva potencijalna ujedinjena desnica, po mogućnosti što jača, bila bi spasonosni saveznik HDZ-u. Bez takve jake desnice koja će na izborima osvojiti barem deset posto Plenković vjerojatno ne može računati na četvrti uzastopni mandat. Štimac sad ima motiv da oko sebe okupi tvrdu desnicu. Naime, HDZ-u do izbora vrlo vjerojatno rejting neće rasti – ili će stagnirati ili padati, što je za potencijalnog lidera desnice idealna situacija. Oslabjelom HDZ-u mogao bi postavljati uvjete kakve poželi. U hrvatskoj političkoj praksi HDZ je pod Plenkovićevim vodstvom više puta pokazao vrhunski pragmatizam, što znači da će, kada izborni rezultati to budu zahtijevali, kanali prema Štimcu i njegovu bloku biti otvoreni u vrlo kratkom roku. Kada se zbroje zastupnički mandati, pregovori će se, vjeruju u HDZ-u, lako pokrenuti, bez obzira na tešku retoriku u kampanji, a Plenković, prema tvrdnjama iz stranke, ima nekoliko utabanih putova kojima u ključnom trenutku može doći do Štimca kao partnera na desnici.
Ispitivanje terena
U politiku Štimac ulazi sa strankom DOMiNO, čija je ključna figura Mario Radić, iskusni poduzetnik koji dobro poznaje mehanizme pregovora s HDZ-om jer je u njima i sudjelovao dok je bio u DP-u. Ako HDZ-u odnosno Plenkoviću zatrebaju ruke Štimčeva bloka za četvrti mandat, inicijalni kontakti vjerojatno će i ići preko Radića, smatraju naši sugovornici iz HDZ-a, koji drže da Plenkoviću drugi kanal do Štimca mogu biti regionalne i sportske poveznice. Štimac je ponikao, pa i politički operira u Dalmaciji, između Splita i Metkovića, gdje HDZ ima izrazito jaku, tradicionalnu bazu ljudi koji sa Štimcem dijele višegodišnja poznanstva iz sportskih, lokalnih i poslovnih krugova. Sve su to ljudi koje HDZ naziva svojim tihim diplomatima unutar splitskog i neretvanskog HDZ-a, ali i ljudi za koje se smatra da mogu poslužiti kao prvi most za ispitivanje terena prije nego što se u priču uključe službeni pregovarači iz Zagreba. Premda lokalni šefovi u Splitu i Dubrovačkoj županiji zasad ne smiju komunicirati sa Štimcem javno, među njima je mnogo onih koji su povezani s njim, a kontakte je ostvarila i hercegovačka garnitura unutar HDZ-a. Štimac je ujedno godinama blizak i strukturama u HDZ-a BiH, kojemu Plenković ovih dana uvelike pomaže gurajući njihovu Darijanu Filipović kao kandidatkinju za Predsjedništvo BiH, pa se može očekivati da će i preko tih mostarskih krugova uspjeti otopiti Štimca kada se ukaže potreba za tim. Plenković je, kažu, spreman angažirati i staru HDZ-ovu garnituru, desno krilo stranke, braniteljske krugove i one koji su nekoć slovili kao suradnici Milijana Brkića, s kojim Štimac ima vrlo korektan odnos.
Kada govorimo o aktualnoj garnituri HDZ-a, koja drži poluge vlasti pod Plenkovićem, situacija je trenutačno takva da nitko od njih javno ne pokazuje bilo kakvu bliskost sa Štimcem, koji u politiku i ulazi kao protuteža Plenkovićevu HDZ-u. Takvih smo se scenarija, međutim, nagledali. Sve i da Štimčev uvjet za suradnju bude zaokret HDZ-a udesno, Plenković je već s DP-om nakon izbora 2024. pokazao da je spreman prepustiti desnici određene ideološke resore kako bi sačuvao premijersku poziciju. Štimcu bi u tom scenariju mogla biti ponuđena visoka uloga u resoru sporta, pa bi se tako ova suradnja mogla realizirati na trgovanju programskim ciljevima i funkcijama, na što HDZ dugoročno i računa.
