Politička scena u Hrvatskoj ponovno se pomaknula, ali ne nužno ondje gdje se na prvi pogled čini. Nakon što je predsjednik HSLS-a Dario Hrebak zaprijetio izlaskom iz vladajuće većine zbog snimke na kojoj zastupnik Domovinskog pokreta Josip Dabro pjeva pjesmu koja neizravno veliča Antu Pavelića, u javnosti se gotovo preko noći pojavila priča o liberalnom okupljanju.
Mediji su objavili kako se navodno vode razgovori između više stranaka centra i liberalnog spektra, uključujući IDS, HSLS, HNS, Fokus i druge aktere, uz ideju stvaranja novog političkog bloka. No, prema informacijama iz liberalnih političkih krugova, stvarnost je bitno drukčija.
Dobro upućen izvor blizak liberalnoj sceni tvrdi da konkretan projekt okupljanja — zapravo ne postoji. “Tu priču je u medije pustio HSLS. Činjenica je da se Hrebak već neko vrijeme vozi po Hrvatskoj i nudi suradnju, ali to za sada ne prolazi jer više ne pušu svi tako lako na HSLS”, kaže izvor.
Gubi strpljenje za liberalnog gradonačelnika
Drugim riječima, ono što je predstavljeno kao početak političkog preslagivanja moglo bi biti tek pokušaj podizanja vlastite pregovaračke vrijednosti u trenutku kada se odnosi unutar vladajuće većine ponovno zatežu. U političkim kuloarima već se neko vrijeme govori da je Hrebak, nakon niza javnih ultimatuma i zahtjeva prema Vladi, počeo gubiti politički prostor koji je godinama uspješno održavao balansirajući između liberalne retorike i stabilne suradnje s HDZ-om.
Izvor tvrdi kako je obrazac poznat: “Njima je do stvarnog okupljanja centra stalo kao do snijega iz 2014. Uvijek se radilo o pumpanju vlastite vrijednosti kako bi se na kraju opet priheftali HDZ-u.” Takva ocjena poklapa se s percepcijom dijela vladajućih krugova, gdje se — neslužbeno — sve češće može čuti da premijer Andrej Plenković gubi strpljenje s konstantnim političkim pritiscima manjeg koalicijskog partnera.
Prema istom izvoru, u vrhu vlasti postoji zamor od stalnih zahtjeva vezanih uz projekte u Bjelovaru, državne funkcije i političke ustupke koji se redovito otvaraju u kriznim trenucima. “Dalje od centra Bjelovara vrijede otprilike kao kila pijeska u Sahari” kaže sugovornik, opisujući realni politički doseg HSLS-a izvan lokalne baze. U tom kontekstu, aktualna medijska priča može imati dva cilja. Prvi je pokušaj stvaranja nove pregovaračke poluge prema HDZ-u — treći put u istom političkom ciklusu. Drugi je znatno zanimljiviji: signal da HSLS osjeća kako bi mogao postati zamjenjiv partner pa pokušava izgraditi novu političku vrijednost kroz ideju “trećeg puta”.
Vrijeme puštanja balona
Prema toj interpretaciji, spominjanje novih političkih lica poput riječke gradonačelnice Ive Rinčić ili nezavisnih aktera centra nije slučajno. Ideja bi bila stvoriti širi okvir u kojem bi HSLS ostao operativni organizator, dok bi popularnija imena nosila političku vidljivost. No izvor tvrdi da se velik dio prozvanih aktera uopće nije našao u stvarnim razgovorima. “Nas apsolutno nitko nije zvao i to odgovorno tvrdim”, kaže, dodajući da se pojedine opcije u medijima pojavljuju samo zato što Hrebak kontaktira lokalne gradonačelnike i načelnike koji imaju neformalne odnose s različitim političkim platformama.
Drugim riječima, politički naslov nastao je iz mreže neformalnih razgovora — ne iz stvarnih pregovora. Cijela epizoda ipak ima širi značaj jer se savršeno uklapa u već postojeću dinamiku unutar vladajuće većine. Nakon afere s Dabrom, otvorilo se pitanje stabilnosti odnosa između HDZ-a i Domovinskog pokreta, ali i dugoročne pouzdanosti manjih partnera. Upravo zato u političkim krugovima sve češće kruži teza o tzv. Plenkovićevoj opciji C — scenariju o kojem smo pisali, a u kojem bi liberalni partneri bili zamijenjeni drugim liberalima, prije svega IDS-om, koji već dugo održava komunikacijske kanale s Vladom.
Za razliku od ideološki napetog odnosa s desnim partnerima, regionalni liberalni akteri nude ono što HDZ tradicionalno najviše cijeni: stabilnost bez ideoloških iznenađenja. U tom svjetlu, aktualna priča o liberalnom okupljanju ne izgleda kao početak nove političke ere, nego kao simptom nervoze unutar postojećeg sustava moći. Jer prava dilema više nije hoće li se liberali okupiti — nego tko će od njih ostati potreban kada HDZ odluči presložiti većinu.
A hrvatska politika pokazala je više puta da se takve odluke ne donose javno, nego tiho. I tek kada su već završene.
