Slučajno ili ne smjena glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića na zatvorenoj sjednici Vlade odvila se u isto vrijeme kada je Uskok protiv njega pokrenuo istragu o kojoj premijer Andrej Plenković kako navodi nije imao nikakvih saznanja.
Štoviše, Plenković tvrdi da smjena Mikulića nije niti povezana s Uskokovom istragom već je odluka donesena iz drugih razloga. Plenković je naime naveo da nije zadovoljan radom Državnog inspektorata uz opasku da žele kvalitetni rad te institucije.
Bez obzira na taj trenutni Plenkovićev čvrsti stav koji se slučajno, ili ne preklapa s Mikulićevih uhićenjem nedvojbeno je da je Vlada lani Mikuliću produljila mandat na čelu Državnog inspektorata gdje je Mikulić vodeću poziciju preuzeo u travnju 2019. kao perspektivni HDZ-ov kadar.
Ignoriranje kritika
Mikulićevo imenovanje na čelo Državnog inspektorata zgrozilo je pokojnog Branka Jordanića, no nitko u HDZ-u na njegovo zgražanje nije reagirao već je Mikulić s pozicije predsjednika Gradske skupštine Grada Zagreba naprosto prešao na poziciju glavnog državnog inspektora. Njegovu je bogatu karijeru uglavnom obilježila politika i članstvo u HDZ-u pa je tako svoju stranku zastupao u Saboru.
Bio je i načelnik Sektora u upravi za inspekcijske poslove u gospodarstvu, načelnik Sektora u području nadzora rudarstva, elektroenergetike i opreme pod tlakom te pomoćnik glavnog državnog inspektora Državnog inspektorata RH u Službi nadzora u području elektroenergetike, rudarstva i posuda pod tlakom. Djelovao je i u Službi nadzora u području prometa roba i usluga, ali i kao stručni suradnik na poslovima zaštite okoliša u Gradskom zavodu za planiranje razvoja grada i zaštitu okoliša.
U biografiji mu stoji i pozicija u gradskom poglavarstvu Grada Zagreba gdje je djelovao kao mlađi asistent iz područja Zaštite okoliša, Tehnike sigurnosti i Projektiranja u rudarstvu na zagrebačkom Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu. Sve te silne pozicije koje je Mikulić prošao donijele su mu iskustvo, a na njima je uspješno stvarao vlastitu mrežu bez da se ikada gurao u prvi plan.
Imenovanje na čelo Državnog inspektorata prema tvrdnjama upućenih iz vladajuće stranke kruna je Mikulićeve karijere, a to imenovanje sa sobom je i onda nosilo slojevitu političku pozadinu pri čemu je i Plenković morao pristati na kompromis prilagođavajući se unutarstranačkim sukobima.
Plenkovićev kompromis
Kod tih kompromisa Plenković je bio svjestan da rat u stranci može dobiti samo ako u određenim segmentima popusti pod pritiskom što se dogodilo baš na Inspektoratu kojeg je Plenković odlučio žrtvovati da bi zagrebački HDZ kojim je upravljao Mikulić očistio ne samo od Mikulićevih, već i od kadrova Milijana Brkića. Mikulić je inače godinama slovio baš kao Brkićev kadar, a Plenković je u HDZ stigao s ciljem da stranku očisti od tih kadrova počevši od Zagreba.
Ono što o samom Državnom inspektoratu valja znati jest da je on kao nezavisna institucija postojao do 2014., i da priča bude do kraja interesantna upravo je Inspektorat slovio za jednu od najkvalitetniji institucija u državi koju je samo u Sanaderovoj eri kratko vodio stranački, odnosno HDZ-ov kadar jer je ranije bila praksa da se ondje pozicionira nestranački kadar.
U premijerskom mandatu aktualnog predsjednika države Zorana Milanovića Inspektorat je spao na niske grane i gotovo je u potpunosti uništen prebacivanjem inspekcija pod ministarstva pri čemu Milanović nije previše mario na sugestije stručnjaka koji su to smatrali promašenim potezom napominjući da će inspektori ovom metodom biti podređeni ministrima koji su politički postavljeni. Nakon Milanovića upravljanje državom preuzima HDZ odnosno premijer Andrej Plenković koji ponovno uspostavlja Državni inspektorat pri čemu je javnost stekla dojam da se ta institucija formira za političke potrebe odnosno za Mikulićevo imenovanje, a ne zato da bi se ponovno stvorila nezavisna institucija koja će se boriti s korupcijom.
Prvi apsurdi
S Mikulićem na čelu Državnog inspektorata krenuli su i prvi apsurdi pa su ondje zapošljavani i na visoke pozicije postavljani ljudi bez ikakvog iskustva o čijem je imenovanju odlučivao sami Mikulić koji je i time dobio odriješene ruke za stvaranje vlastite mreže postajući i među časnim zaposlenicima Inspektorata strah i trepet.
Posebice se to odnosilo na voditelje lokalnih ispostava koji dugo ispod glasa protestiraju i protiv zakonskih apsurda i protiv svojeg dojučerašnjeg šefa tvrdeći da svi oni moraju imati minimalno dvije godine iskustva na složenim poslovima inspekcijskog nadzora dok pomoćnici koje imenuje Mikulić, a koji su hijerarhijski iznad njih svoj posao mogu obavljati sa samo godinu dana iskustva na odgovarajućim i najsloženijim poslovima.
To je Mikuliću i omogućilo da radi što ga je volja, da politički kadrovira i da se okruži podobnim kadrovima. Sada kada je Mikulić bivši njegovi kritičari upozoravaju da je naivno vjerovati da nitko iz vladajuće stranke nije znao tko je Mikulić koji se posljednjih godina profilirao kao HDZ-ov udarnik u borbi protiv korupcije i kriminala pa podsjećaju kako je bio desna ruka Ivi Sanaderu, surađivao je i sa Jadrankom Kosor, Tomislavom Karamarkom, a sada i sa Plenkovićem.
Dio njegove mreže nazire se i u SDP-u budući da je kako je to svojedobno pisao Denis Kuljiš prodao kamenolom ocu SDP-ova Arsena Bauka.
Svačiji i ničiji
Prije nego je došao na čelo Inspektorata Mikulić se kao čelni čovjek zagrebačkog HDZ-a i Gradske skupštine umrežio i sa pokojnim Milanom Bandićem. Nije nevažno ni to što je Mikulić član HDZ-a još od devedesetih godina prošlog stoljeća od kada je obnašao brojne funkcije ponajprije u zagrebačkom HDZ-u u kojem je sve do Karamarkova dolaska na čelo stranke bio dio drugog pa i trećeg ešalona. Njegovo vođenje HDZ-ova zagrebačkog ogranka obilježile su svađe i dociranja novinarima, a reputaciju domoljuba ugrozile su priče o tome da je bio pripadnik Saveza socijalističke omladine Hrvatske, što je Mikulić doduše demantirao.
“Dakle, moja je politička prošlost započela 90-ih s HDZ-om i zbog ovih notornih laži i falsificiranih dokumenata u kojima stoji da sam se izjašnjavao kao ‘jugoslaven’ i član KPJ-a pokrenuto je nekoliko tužbi, između ostalih za laž, klevetu, povredu ugleda i časti. I da, kao Hrvat koji zna povijesne činjenice, imam potpuno pravo tražiti promjenu Titova trga”, tvrdio je Mikulić koji je i na sudu dokazao da nema veze s tim optužbama.
Da bi se od toga distancirao Mikulić je sa Bandićem i Zlatkom Hasanbegovićem sudjelovao u izglasavanju promjena imena Trga maršala Tita poručujući da je ovaj bio jedan od deset najvećih svjetskih zločinaca. Kao prvi čovjek HDZ-a u Zagrebu Mikulić iza sebe objektivno govoreći nije ostavio nikakav značajan uspjeh zbog kojega bi bio nagrađen pozicijom u Inspektoratu.
Bez značajnih uspjeha
Na izborima održanima 2013. kao HDZ-ova kandidatkinja za gradonačelnicu pojavila se Margareta Mađerić koja je u prvom krugu osvojila jednoznamenkasti broj glasova što je u javnom prostoru percipirano kao tajna koalicija između Mikulićeva ogranka HDZ-a i Bandića. Na idućim izborima HDZ na nacionalnoj razini preuzima Plenković, a on kao kandidata za gradonačelnika šalje Dragu Prgometa koji se također nije proslavio.
Nije se proslavila ni stranačka lista štoviše na dvama je izborima osvajala sve niže rezultate, ali ni to nije pokolebalo Mikulića da gradi vlastitu karijeru držeći se čvrsto uz sve stranačke šefove, ali i uz Bandića koji mu je omogućio da predsjeda Gradskom skupštinom laskajući samome sebi. “Vrlo sam principijelan čovjek. Legitimno je, kada ste prvi čovjek organizacije, da vas određene funkcije zanimaju. Odredio sam se za lokalnu politiku. Ako me stranka i članstvo izaberu, bit će mi čast povesti HDZ u pobjedu na lokalnim izborima”, tvrdio je Mikulić čiji je HDZ na izborima 2017,. osvojio 12 posto glasova, dva posto manje nego na ranijim izborima.
Mikulića se prozivalo i za uhljebljenje HDZ-ovaca u Zagrebački holding, a jedna od najpoznatijih afera bila je afera Uhljebnica u kojoj se spominjala Ena Ercegovac mlada dama koja je Mikuliću pomagala u odnosima s medijima. Kada je dobila novi posao uspostavilo se da je to mjesto stvoreno mjesec dana prije nego je raspisani natječaj pa se uspostavilo i da to nije prvi slučaj da se propisi misteriozno mijenjaju kada Mikulićeva suradnica treba napredovati u karijeri. Mikulić je također imao problema s ispunjavanjem imovinske kartice pa se ispostavilo da na popis imovine nije upisao 687 m2 svoje okućnice što je on pravdao tvrdnjom da nije shvatio propise ispunjavanja imovinske kartice.
