U dvoranama Davosa, gdje se svake godine pod kristalnim lusterima kroje velike priče o budućnosti svijeta, Hrvatska se ovoga puta našla u središtu pozornosti iz razloga koji je na prvi pogled djelovao gotovo banalno – jedne rečenice premijera Andreja Plenkovića o Domovinskom ratu gdje je rekao da je Domovinski rat “problem koji smo imali prije 30 godina”. Oporbeni političari, poput Mire Bulja i zastupnika Mosta, optužili su ga da time omalovažava žrtvu branitelja i karakter rata koji je bio obrambeni i oslobodilački, a ne tek “problem”. . No u diplomaciji, baš kao i u politici općenito, ništa nije sasvim banalno, a još manje slučajno.
Izjava koja je u domaćoj javnosti protumačena kao “gaf” vrlo brzo je otvorila pitanje: je li riječ o nespretnosti, o krivo izrečenoj misli, ili o promišljenoj poruci upućenoj europskim sugovornicima u trenutku kada se Hrvatska intenzivno pozicionira unutar briselskih struktura moći?
Politički analitičar Zoran Pucarić smatra da u toj izjavi ne vidi ništa sporno. “U toj izjavi ne vidim ništa krivo, nije rekao da je rat bio problem. Ajmo poslušati što je stvarno rekao. Uvijek sam kritičan prema Plenkoviću kada nešto blebne, ali ovdje doista nisam vidio ništa dramatično”, kaže Pucarić, podsjećajući da se često u domaćem prostoru stvara histerija oko izjava koje u međunarodnom kontekstu nemaju istu težinu.
Radi i šuti
Pucarić povlači i zanimljivu paralelu s nedavnom izjavom Seje Sexona iz Zabranjenog pušenja o dubrovačkim zidinama. “To je bila sprdačina, ali ne i ismijavanje. Tako ni ovdje ne vidim nikakvo omalovažavanje Domovinskog rata”, dodaje, sugerirajući da se ponekad u Hrvatskoj previše traži skriveni smisao ondje gdje ga nema.
Ipak, kontekst u kojem se sve dogodilo ne može se zanemariti. Davos nije samo ekonomski forum, već i velika pozornica za političko umrežavanje, tihe dogovore i pozicioniranja za buduće funkcije. A Hrvatska se u posljednje vrijeme, čini se, sve snažnije gura prema samom vrhu europske hijerarhije. Gotovo istodobno s davoskim nastupom, pojavila se vijest da potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac odlazi iz Banskih dvora i preuzima visoku dužnost potpredsjednika Europske investicijske banke. To je još jedna u nizu potvrda da se Plenkovićevi ljudi, jedan po jedan, smještaju na ključne pozicije unutar europskog aparata.
Sličan put već je ranije otvoren guverneru HNB-a Borisu Vujčiću, koji je postao potpredsjednik Europske središnje banke (ESB). Sve to stvara sliku sustavnog, dugoročnog kadrovskog raspoređivanja, u kojem Hrvatska više ne nastupa samo kao periferna članica Unije, nego kao zemlja koja želi imati svoje ljude u samom središtu odlučivanja.
Pucarić na to gleda dvojako. “Marko Primorac nije loš financijaš, nije kao što je u javnosti bio percipiran Zdravko, ali je svoj posao radio korektno. Njegov odlazak može se tumačiti kao priznanje hrvatskim financijašima, ali i kao činjenica da Bruxelles voli ljude koji su pouzdani, koji neće previše talasati, nego će raditi svoj posao”, kaže.
Premijer pakira kofere?
U tom kontekstu prirodno se nameće pitanje: priprema li i sam Plenković vlastiti odlazak na neku od najviših europskih funkcija? “Što će Plenković raditi kada više ne bude premijer? Vrlo vjerojatno će gledati otići u EU priču, na neku relativno visoku poziciju”, procjenjuje Pucarić.
Ako se tako gleda, davoski nastup, svaka izgovorena rečenica, svaki ton i svaka nijansa dobivaju dodatnu težinu. Premijer više ne govori samo kao šef hrvatske vlade, nego i kao političar koji gradi međunarodni profil, prihvatljiv različitim strujama unutar europske elite. U tom svjetlu, “gaf” oko Domovinskog rata može se čitati i kao poruka: Hrvatska je stabilna, europska, bez radikalnih tonova, zemlja koja se uklapa u dominantni narativ Bruxellesa. Nema tu mjesta za teške povijesne prijepore, za emocije koje bi mogle zazvučati previše nacionalno”u ušima zapadnoeuropskih partnera.
S druge strane, domaća javnost osjetljiva je upravo na takve nijanse. Svaka rečenica o ratu, o povijesti i identitetu, prolazi kroz povećalo. Zato i nastaju prijepori koji u međunarodnom okruženju djeluju gotovo nevidljivo. Pucarić ipak upozorava da ne treba u svemu tražiti teorije zavjere. “Ne vidim da je tu poslana neka skrivena poruka protiv Hrvatske ili Domovinskog rata. Mislim da se dio javnosti jednostavno naviknuo da u svemu vidi problem”, kaže. No istodobno priznaje da je Plenković političar koji vrlo svjesno bira riječi kada se obraća stranoj publici. “On zna kome govori i u kojem okruženju. Davos nije sabor u Zagrebu, tamo se drugačije mjeri svaka rečenica”, dodaje.
Paralelno s tim, odlazak Primorca u EIB i pozicioniranje Vujčića šalju jasnu poruku o smjeru u kojem se Hrvatska kreće: dublje u srce europskih institucija, s ambicijom da se kroz kadrove osigura jači utjecaj na raspodjelu sredstava i oblikovanje politika, osobito uoči novog višegodišnjeg proračuna EU. To je i logika koju Pucarić vidi kao racionalnu. “Ili smo imali dobru financijsku vlast pa nas prepoznaju, ili se jednostavno uzimaju ljudi koji su provjereni i lojalni sustavu te će šutiti i neće puno pitati. U oba slučaja, to je znak da se Hrvatska pokušava učvrstiti u Bruxellesu”, smatra. U takvoj slici, Plenković se pojavljuje kao svojevrsni arhitekt tog procesa. Čovjek koji je Hrvatsku uveo u eurozonu i Schengen, koji je stabilizirao odnose s ključnim partnerima i koji sada, čini se, gradi osobni i nacionalni kapital za sljedeću fazu – onu europsku.
Hoće li to značiti i njegov odlazak s čela Vlade u relativno skoroj budućnosti, zasad je otvoreno pitanje. No činjenica da se oko njega i njegovih suradnika sve češće vežu visoke međunarodne funkcije, teško da je slučajna. A davoska “nespretna” rečenica, promatrana iz te perspektive, možda je samo još jedan kamenčić u mozaiku političke biografije koja se polako, ali sigurno, premješta iz Zagreba prema Bruxellesu.
Kako kaže Pucarić, “ne vidim tu nikakvu herezu, ali vidim političara koji već sada razmišlja u europskim kategorijama”. I upravo u tome možda leži pravi odgovor na pitanje je li riječ o gafu ili poruci. U politici, osobito onoj velikoj, rijetko je išta potpuno slučajno.
