Nova mjera koja bi mogla utjecati na cijene goriva uskoro stiže pred zastupnike. U Saboru će se raspravljati o izmjenama Zakona o PDV-u koje bi Vladi omogućile da u izvanrednim okolnostima smanji PDV na gorivo s 25 na minimalno 15 posto. Ideja je jednostavna – u razdoblju od dva tjedna ublažiti nagli rast cijena na benzinskim postajama. No već sada se postavlja pitanje može li takva mjera donijeti stvarno olakšanje ili je riječ tek o kratkoročnom potezu bez dugoročnog učinka.
U pozadini svega nalazi se nastavak energetske krize i rast cijena nafte, zbog čega su prijevoznici među prvima osjetili posljedice. Kako ističe predsjednik Udruge hrvatskih autobusnih javno linijskih prijevoznika Hrvoje Meštrović, sektor je pod dvostrukim pritiskom. Objašnjava da, uz visoke cijene goriva, prijevoznici više nemaju ni pogodnosti koje su ranije imali kroz rabate dobavljača. Dodatni problem imaju oni koji koriste vlastite rezervoare, jer sada snose i veće operativne troškove.
Uvođenje takozvanog plivajućeg PDV-a, smatra, neće donijeti rješenje za poduzeća. Prema njegovim riječima, smanjenje ulaznog PDV-a može pomoći građanima, ali za tvrtke ne znači bitnu promjenu. Kao dugoročno rješenje vidi drukčiji model financiranja, uključujući izravnu pomoć najpogođenijim sektorima i veća ulaganja u javni prijevoz.
Novotny najavljuje kada bi došlo do šoka
Time bi se, smatra, smanjila potreba za korištenjem osobnih vozila, što bi dugoročno koristilo i građanima i državi. S druge strane, ekonomski analitičari upozoravaju da trenutne cijene nafte još nisu na razini koja bi opravdala ovakvu intervenciju. Damir Novotny ističe da bi pravi naftni šok nastupio tek kada bi cijena barela prešla 150 dolara, a možda i više. Ujedno naglašava da je riječ o mjeri koja ima više politički nego ekonomski karakter. Kao rješenje vidi prilagodbu tržišta, smanjenje potrošnje i ubrzanje energetske tranzicije. Drugim riječima, fokus bi trebao biti na dugoročnim promjenama, a ne na kratkotrajnim intervencijama.
Energetski stručnjak Davor Štern upozorava na dodatni problem – samu provedbu mjere. Navodi kako bi plivajući PDV bilo teško pratiti u praksi, posebno kada je riječ o određivanju cijena zaliha i trenutka obračuna poreza. Takav sustav, smatra, mogao bi unijeti dodatne nejasnoće u poslovanje. Ako se mjera i uvede, njezin učinak bio bi ograničen na kratko razdoblje od dva tjedna, tijekom kojih bi se pokušalo zaustaviti nagli rast cijena. No ostaje otvoreno pitanje može li takav potez dugoročno riješiti problem ili samo odgoditi njegov povratak.
