U hrvatskoj policiji već dugo vrije. Sada je stanje došlo do usijanja, a policajci s kojima smo razgovarali ovih dana kipte od nezadovoljstva. Slučaj koji je na vidjelo izvukao kaos u policiji bilo je uhićenje 52-godišnjaka iz Policijske uprave koprivničko-križevačke. Uhićen je prošlog tjedna i protiv njega je otvorena istraga jer se navodno neljudski ponašao prema dvojici uhićenika. Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici pokrenulo je istragu protiv njega, u kojoj ga sumnjiči za kaznena djela mučenja te drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja.
Prema navodima Državnog odvjetništva, postoji osnovana sumnja da je 7. listopada, u policijskoj postaji na području Koprivnice, 52-godišnji policijski službenik ponižavajuće postupao prema 19-godišnjaku i 22-godišnjaku. Sumnja se da ih je prijetnjama i zastrašivanjem pokušao prisiliti na davanje obavijesti ili priznanja vezanog uz jedan prekršaj. Nakon što je osumnjičeni ispitan, Državno odvjetništvo predložilo je sucu istrage Županijskog suda u Varaždinu određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke. Sudac istrage prihvatio je prijedlog i odredio mu istražni zatvor.
Šokantna vijest, s obzirom na to da mučenje uhićenih osoba nije nešto što se često viđa u policijskim redovima. Doduše, osumnjičeni se nerijetko žale na policijsku brutalnost, ali ovako spektakularnih uhićenja policijskih službenika zbog toga dosad nije bilo. Uglavnom je primjena sile pri uhićenju bila opravdavana. Čak je samo s disciplinskim postupkom prošla većina policajaca koji su batinali ilegalne migrante na granici.
Punom snagom
Samo su dvojica graničnih policajaca, i to pet godina nakon incidenta, završila na optuženičkoj klupi zbog optužbi za premlaćivanje jednog Afganistanca. Jedan ga je, kako tvrdi tužiteljstvo, pretukao rukama i nogama, dok je drugi optužen zato što slučaj nije prijavio. Sada se ponovno digla buka zbog policijskog postupanja jer su dvojica privedenih ponižavana tijekom ispitivanja. Naši izvori tvrde da tijekom tog ispitivanja policajac nije bio posebno grub, odnosno da je od mladića pokušavao nešto odlučnijim načinom izvući informacije koje su mu trebale.
“Nije se radilo o kaznenom djelu. Kolega je bio oštar i eventualno bi se moglo govoriti o disciplinskoj odgovornosti. No ispred sebe nije imao neke uglađene osobe, nego mladiće koje se povezivalo s kršenjem zakona. Zar ih je trebao lijepo zamoliti da sve priznaju?”, komentiraju policajci s kojima smo ovih dana razgovarali. Svi su redom iskusni, s brojnim riješenim najsloženijim kriminalističkim slučajevima. Zato još teže pada vidjeti ih tako ogorčene. “Dovest će nas u situaciju da više nećemo moći raditi svoj posao. Nama se svako postupanje provjerava, a primjerice suci koji su optuženi za korupciju godinama su samo na suspenziji i uredno dobivaju većinu svojih primanja”, govore nam. “Zar da dignemo ruke od svega? Da nakon privođenja lijepo zamolimo okrivljenike da nam priznaju kazneno djelo? Pa nisu ti ljudi cvijeće! Da jesu, ne bismo ih mi privodili”, zaključuju uz strah da bi se zbog ovakvih odluka o privođenju policajaca koji samo dosljedno rade svoj posao cijeli sustav mogao urušiti.
“Jednostavno, nećemo raditi svoj posao punom snagom, nego tek toliko da nam prođe vrijeme. Zar to itko želi?”, pitaju se. Ova pobuna među policajcima mogla se naslutiti i nakon što je Sindikat policije Hrvatske reagirao i u svom priopćenju istaknuo da je policajac “neprimjerenim ponašanjem prouzročio duševnu bol dvjema osobama koje su otprije poznate policiji kao počinitelji kaznenih djela”. Obitelj je organizirala i prosvjed kojeg je Sindikat bio spreman podržati, no sve je otkazano jer je policajac u međuvremenu pušten iz istražnog zatvora.
Crvena linija
“Policajac je, radeći svoj posao, ostao bez službe, bez slobode i bez podrške sustava kojem je služio. Postavljamo legitimno pitanje: može li policija uopće više raditi svoj posao? Ako će svaka verbalna reakcija u postupanju prema poznatim počiniteljima kaznenih djela rezultirati uhićenjem policajca, tko će onda štititi građane, red i zakon?! Ponavljamo opet da je prijeđena crvena linija. Policajac nije neprijatelj, on je prva linija obrane društva. Još jednom naglašavamo – ovo više nije pojedinačni slučaj, ovo je ozbiljno upozorenje.
Sve se više policijskih službenika boji primijeniti ovlasti koje im zakon daje jer ne znaju hoće li sutra zbog toga završiti u istražnom zatvoru, izgubiti posao ili biti javno prozvani, da ne kažemo linčovani. Živimo li i radimo u demokraciji ili anarhiji? Ako se policajci boje tražiti osobnu iskaznicu, onda znamo odgovor. Kada se institucije okreću protiv onih koji ih štite, to više nije država reda, nego država straha. Sindikat policije Hrvatske poziva nadležne institucije da preispitaju kriterije prema kojima se suspendiraju i kazneno progone policijski službenici te da se uspostavi jasna razlika između stvarne zloporabe položaja i profesionalnog postupanja u stresnim i zahtjevnim okolnostima te da prestanu kriminalizirati policijski rad”, poručuju.
Već smo pisali o nezadovoljstvu u policiji koje se pojavilo zato što inspektori tvrde da se velike kriminalne zvjerke i dalje ne diraju, iako i DORH i USKOK svakodnevno pokreću nove istrage. Sredinom ove godine razgovarali smo s više istražitelja koji sudjeluju u rasvjetljavanju korupcijskih slučajeva. “Sve je to sitno. Taktizira se kada će se koga hapsiti, koga će se uopće prijavljivati i što će mu se staviti na teret. Puno toga može se bolje učiniti, no jednostavno nam se ne dopušta“, ispričali su nam ogorčeni iskusni inspektori s kojima smo razgovarali.
Značajna sila
Na pitanje zašto onda uopće ostaju u sustavu koji očito štiti dio kriminalaca, neki od njih samo sliježu ramenima, dok drugi kažu kako se i dalje nadaju promjenama i početku bolje borbe protiv kriminala. “Dio prijava se mjesecima, a nekada i godinama nakon što ih dovršimo, drži u ladicama. Mi istražimo sve, utvrdimo sumnju da se dogodilo kazneno djelo i da osobu treba uhititi, no ako je riječ o političkom moćniku ili moćnici, prijava se zaustavlja”, govore nam ne želeći javno reći tko je za to odgovoran. “Ma sve znate, trebamo li objašnjavati”, poručili su.
No vratimo se policijskoj brutalnosti.
Nju dosad nije bilo jednostavno dokazivati pa se tako nije vjerovalo ni okrivljenicima koji su snimljeni s podljevima nakon policijskih intervencija. Amir Mafalani, jedan od osuđenih atentatora na izdavača i novinara Ivu Pukanića, morao je podnijeti tužbu Europskom sudu za ljudska prava kako bi dokazao da hrvatske vlasti nisu na adekvatan način provjerile njegove optužbe o policijskoj brutalnosti. Naime, budući da je policija smatrala kako je riječ o opasnim i naoružanim osobama koje su usmrtile Pukanića, specijalci su prilikom uhićenja upotrijebili značajnu silu. Koliko su bili brutalni, postalo je jasno sljedećeg dana, kada su Mafalani i Robert Matanić izvedeni pred fotoreportere – njihova lica bila su natečena, prekrivena modricama i flasterima, te su jedva hodali.
Upravo zbog tih ozljeda, koje su neosporno nastale policijskom intervencijom, Hrvatska je Mafalaniju nakon odluke Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) morala platiti 19.000 eura odštete.
Europski sud utvrdio je da je u postupanju prema Mafalaniju prekršen članak 3. Europske konvencije o ljudskim pravima, koji zabranjuje mučenje i ponižavajuće postupanje. Mafalani je tvrdio da su ga specijalci zlostavljali više puta: najprije tijekom uhićenja u Draškovićevoj, kada su ga udarcem u glavu srušili na pod i potom gazili čizmama, a zatim su ga, tvrdi, odvezli na nasip, prisilno skinuli i tukli zahtijevajući da prizna ubojstvo Ivane Hodak.
Osnovni koraci
“U jednom su me trenutku oborili na tlo, vezanih ruku, i počeli mi gnječiti testise”, posvjedočio je Mafalani. Nakon toga odveden je u policijske prostore u Heinzelovoj, gdje se, prema njegovim tvrdnjama, premlaćivanje nastavilo. Liječnik koji ga je ondje pregledao utvrdio je višestruke kontuzije i hematome, no policajci su ga upozorili da će imati “neizmjerne probleme” ako ikomu kaže kako su ozljede nastale.
Njegova odvjetnica Lidija Horvat navela je da su, zbog nehumanog postupanja, uz tužbu ESLJP-u podnijeli i kaznenu prijavu Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, ali je ona nakon dvije godine odbačena. Europski sud oštro je kritizirao rad tužiteljstva, ocjenjujući ga pristranim i nedovoljno transparentnim. Posebno su istaknuli da je prijava odbačena i na temelju izvješća dvojice policijskih inspektora koji su, prema tvrdnjama, također bili uključeni u zlostavljanje. ESLJP je zaključio da tužiteljstvo nije poduzelo osnovne korake u istrazi, poput identificiranja i ispitivanja specijalaca, razgovora s liječnikom ili naručivanja sveobuhvatnog medicinskog pregleda.
Umjesto toga, oslonili su se na postojeću medicinsku dokumentaciju i spis iz kaznenog postupka. Prema ocjeni suda, domaće institucije nisu pokazale spremnost da provedu nepristranu i učinkovitu istragu o policijskom nasilju nad Amirom Mafalanijem. U posljednjem slučaju iz PU koprivničko-križevačke povjerovali su na riječ dvojici sumnjivaca i uhitili policajca.
