Hrvatska je riječ u Boki uvijek bila snažna i jaka. Ona svjedoči o kontinuitetu, snazi i stvaralačkoj energiji jednog naroda.
U sklopu Mjeseca hrvatske knjige, u Saloči od zrcala Dubrovačkih knjižnica predstavljena je antologija „Poezija bokeljskih Hrvata“ književnika i publiciste Božidara Proročića i hispanistice dr Željke Lovrenčić. Uz autora, o knjizi su govorili Gzim Hajdinaga, direktor Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore (CEKUM), Veljko Đukanović, lektor, urednik i profesor književnosti, dok je moderator bio novinar i pisac Boris Njavro, predsjednik Društva dubrovačkih
pisaca.
Okupljene je na početku pozdravila djelatnica Dubrovačkih knjižnica Nikolina Njirić, izrazivši zadovoljstvo što je Dubrovnik domaćin večeri posvećenoj hrvatskoj književnoj tradiciji Boke kotorske. Atmosfera je bila ispunjena toplinom i međusobnim poštovanjem, što se posebno osjetilo u iskrenom i srdačnom dočeku koji je domaćin Boris Njavro priredio autoru i gostima. Njavro je naglasio kako je riječ o „važnom događaju i za Dubrovnik i za Boku“, ističući da je upravo književnost „most između ljudi i civilizacija“. Nazvao je večer „jednim lijepim književnim susretom“ koji povezuje duhovne obale Mediterana i kulturni identitet hrvatskog juga. Knjiga je objavljena u izdanju Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore (CEKUM), a uz Proročića, na njenom oblikovanju radila je i esejistkinja i hispanistkinja Željka Lovrenčić. Moderator Njavro posebno je istakao da je riječ o „velikom književno-kulturnom poduhvatu“ koji je spojio Crnu Goru i Hrvatsku u zajedničkom kulturnom prostoru.
– Antologija Božidara Proročića pokazuje da se hrvatska riječ u Boki uvijek bila snažna i jaka. Ona svjedoči o kontinuitetu, snazi i stvaralačkoj energiji jednog naroda koji je, čuvajući svoj jezik i kulturu, čuvao i samoga sebe. Ovo je djelo koje će trajno ostati upisano u temelje hrvatske književnosti Crne Gore – izjavio je Predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore, Zvonimir Deković.
Antologija „Poezija bokeljskih Hrvata“ obuhvaća hrvatsko pjesništvo Boke kotorske od 16. do 21. stoljeća, s prvim poznatim primjerima na latinskom i italijanskom jeziku, poput Jurja Bizantija i Ludovika Paskalića. Djelo posebno dobija na značaju jer je obogaćeno sa pet novih autora koji do sada nijesu bili zastupljeni u ranijim pregledima i antologijama, čime je dodatno proširen kanon hrvatskog pjesništva u Crnoj Gori. Proročić i Lovrenčić ovom su antologijom trajno ucrtali Boku Kotorsku na hrvatski kulturni zemljovid, uključujući i pjesnike iz Bara, Ulcinja i drugih dijelova Crne Gore. Time su potvrdili da se krug hrvatske književnosti u Crnoj Gori širi i danas, uz snažnu volju da se sačuva kulturni i jezički identitet Hrvata.
J.T.
