KORČULA – Gradsko vijeće Grada Korčule usvojilo je treće izmjene i dopune Prostornog plana, odluku koja je izazvala oštre reakcije lokalne oporbe i stručne javnosti. Sjednica je rezultirala izglasavanjem plana sa 7 glasova „za“, 4 „protiv“ i jednim suzdržanim, čime je HDZ-ova većina formalno ozakonila mogućnost izgradnje lučke infrastrukture, odnosno lukobrana, u dosad strogo zaštićenoj uvali Pupnatska Luka.
Oporbeni vijećnici odbili su podržati ovaj prijedlog, ističući kako je ključna odredba o uvođenju infrastrukture umetnuta pod krinkom usklađivanja sa zakonskim propisima, čime je zapravo uklonjeno dosadašnje izričito ograničenje koje je štitilo prirodnu obalu ove jadranske uvale.
Oporba ujedinjena u kritikama: “Ovo je suštinska promjena, a ne tehničko usklađivanje”
Korčulanski SDP i vijećnica stranke Možemo!, Igra Šain Kovačević, oštro su osudili potez vladajućih. Istaknuto je kako su ove izmjene plana u najvećem dijelu plod rada administracije bivše gradonačelnice Nike Silić (SDP), tijekom čijeg je mandata usvojen niz primjedbi usmjerenih na javni interes, društvenu namjenu i zaštitu otočkog načina života.
Iz SDP-a upozoravaju kako uvođenje mogućnosti zahvata u obalnom pojasu Pupnatske Luke nije benigna tehnička izmjena:
“Ne radi se o nevažnoj ni tehničkoj izmjeni, nego o suštinskoj promjeni koja otvara mogućnost zahvata kakvi ranijim prijedlogom nisu bili dopušteni. Vladajuća većina uklonila je jasno ograničenje koje je štitilo prirodnu obalu.”
Vijećnica Šain Kovačević podsjetila je kako se zakoni moraju poštivati, ali je izrazila žaljenje zbog onoga što će Korčula ovim zakonskim manevrima nepovratno izgubiti. SDP također podsjeća da je bivša gradonačelnica na ovakve namjere HDZ-a upozoravala još tijekom izborne kampanje, a da su one sada dobile i službeni oblik kroz prostorno-plansku dokumentaciju.
Struka upozorava na tihu devastaciju i “mic po mic” terorizam nad prirodom
O spornom se planu javno oglasio i Pero Ugarković, istaknuti hrvatski istraživač mora i stručnjak za očuvanje morskog ekosustava. Ugarković upozorava na fenomen “tihe devastacije” prostora kroz sitne, pojedinačne izmjene planova koje javnost često ne primjećuje dok ne bude prekasno.
On naglašava apsurdnost situacije u kojoj se uvala formalno vodi kao dio europske ekološke mreže Natura 2000 te prepoznaje kao osobito vrijedan prirodni krajobraz, dok lokalna politika istovremeno omogućuje njezinu komercijalizaciju:
Turističke zajednice i agencije koriste motive Pupnatske Luke kao jednu od najljepših plaža za prodaju Dalmacije, dok se na terenu dopušta njezino narušavanje.
Pozivajući se na podatke Fine, Ugarković navodi da oko 20% poduzetnika u Hrvatskoj posluje u sektoru građevinarstva ili nekretnina, što stvara golem pritisak na prostor zbog kojeg se prirodne ljepote pretvaraju u građevine profitabilne samo pojedincima.
Ugarković zaključuje kako je dovoljno da samo jedan investitor više voli novac nego domovinu, uz političku podršku i nezainteresiranost ili strah naroda, pa da se dobije realnost u kojoj se “neće stati sve dok svaki dio obale ne bude nasut, prodan i izgrađen.”
“Pala je jedna od zadnjih najljepših uvala na Mediteranu”
Građanske reakcije s terena podjednako su dramatične. Na društvenim mrežama nižu se osude odluke Gradskog vijeća, a ističe se kako je uvala koja je nekad bila pristupačna tek pješačenjem ili brodicom – čime je zadržavala status prirodnog čuda – nakon izgradnje ceste postala visoko profitabilna lokacija. Kritičari upozoravaju kako će uvođenje lukobrana i lučke infrastrukture pretvoriti Pupnat u novu masovnu turističku meku namijenjenu isključivo nautičkom turizmu i krupnom kapitalu, dok će autentični prirodni krajobraz nepovratno nestati.
D.G.
