Hrvatski kinološki savez, krovni savez klubova uzgajivača i vlasnika vrhunskih pasa s pedigreom, ključna je institucija tog tipa u Hrvatskoj dugi niz desetljeća. Osim što su organizatori izložbi i svjetskih “natjecanja pasa”, Savez je jedini u Hrvatskoj ovlašten potpisivati rodovnice čistokrvnih pasa. Zahvaljujući tim dokumentima, psi se mogu dalje prodavati i za vrlo visoke svote, te se mogu dogovarati parenja pasa s ciljem uzgoja najkvalitetnijih primjeraka pasmine.
Ova organizacija još od šezdesetih godina prošlog stoljeća smještena je u strogom centru Zagreba, nekoliko kućnih brojeva od Britanskog trga, na adresi Ilica 61, koja je dobro poznata svim ljubiteljima čistokrvnih pasa. No manje je poznato da je Savez godinama boravio u nacionaliziranom prostoru koji je tek presudom 2016., koja je nakon žalbe potvrđena dvije godine poslije, vraćena izvornoj nasljednici, Zagrepčanki Rajki G. Sve dotad prostorom je kao nacionaliziranom imovinom upravljao Grad Zagreb, koji je u taj i još nekoliko prostora u istom kompleksu, a svi su bili u vlasništvu obitelji gospođe Rajke do Drugoga svjetskog rata, smještao razne udruge i političke stranke po simboličnoj cijeni.
Hrvatski kinološki savez tako je u godinama prije pravomoćnosti presude o povratu imovine Zagrebu stotinu kvadrata poslovnog prostora u najužem središtu grada plaćao simboličnih stotinjak eura. No presuda je otkrila pravo stanje stvari te Grad više nije imao zakonske osnove raspolagati tim prostorima, a na sudu su se pojavili pravi vlasnici. Utvrđeno je, naime, da je gospođa Rajka svoje stanove u Ilici prodala zagrebačkom odvjetniku Krešimiru Krsniku, koji je 2021. iznenada preminuo u 65. godini.
Foto: Damir Krajac / CROPIX
Apsurdne konstrukcije
Krsnik je bio specijalist za kazneno pravo te jedan od prvih odvjetnika u slučajevima koje je Haški sud pokrenuo protiv Hrvata zbog navodnih zločina u Domovinskom ratu, a među poznatijim klijentima bili su mu i Mladen Naletilić Tuta, pokojni gradonačelnik Milan Bandić i olimpijskim zlatom ovjenčani boksač Damir Škaro. Njegov sin Juraj, također odvjetnik, s majkom sada pokušava zaštititi nasljedstvo koje ima je ostalo iza pokojnog oca te iseliti Hrvatski kinološki savez iz prostora za koje, kako nam kaže, ne žele plaćati najamninu, a ne žele ni otići, pozivajući se na apsurdne pravne konstrukcije.
“Nema nikakvog spora da je više prostora na toj adresi bilo vlasništvo gospođe Rajke koja je to prodala mom pokojnom ocu, kao i da smo majka i ja nasljednici. Moj otac te je prostore kupio prije nego što su oni pravomoćno vraćeni vlasnici jer je znao da će ona dobiti tu imovinu, s obzirom na to da je prava vlasnica. Dakle, ona je njemu prodala imovinu opterećenu tim sudskim sporom, no on je riješen 2016. kako se i očekivalo. Uložena je žalba koja je na dvije godine sve produljila, ali 2018. postalo je pravomoćno da se imovina vraća gospođi Rajki, odnosno mom ocu jer je on ranije kupio nekretninu. Doduše, riječ je o polovici površine, na drugoj je polovici vlasnik Republika Hrvatska. Nigdje se ne spominje Hrvatski kinološki savez, koji smo zatekli u prostorima”, kaže Juraj Krsnik koji radi u odvjetničkom uredu pokojnog oca i partnera.
Kaže da je iznenadnom smrću njegova oca na njemu ostala pravna bitka za prostor koji se, dodaje, nalazi na prestižnoj lokaciji u metropoli. “To je stotinjak kvadrata u dva odvojena prostora koja oni već godinama bespravno koriste. Kada je doneseno pravomoćno rješenje o povratu imovine, a s obzirom na to da su uistinu dugi niz godina koristili taj prostor, sud je Savezu dao rok od nekoliko godina da se iseli i plati zaostale najamnine koje je odredio sudski vještak. No, umjesto toga, oni sada tužbom bez ijednog argumenta, bez ikakve pravne osnove, pokušavaju dokazati da su oni vlasnici prostora, što nikada nisu bili”, kaže Krsnik, kojega pitamo što su onda napisali u tužbi, odnosno na temelju čega tvrde da su vlasnici.
Foto: Jure Miskovic / CROPIX
Troškovi uređenja
“U tome i jest apsurd, nisu naveli ništa, samo da je to njihovo. Ne žele platiti zaostatke najamnine, ne žele napustiti prostor koji je u našem i vlasništvu države, a uza sve to, još se žele proglasiti i vlasnicima prostora bez ikakvog pravnog temelja. Zatim spominju svoja ulaganja u tavan zgrade kao dokaz svog vlasništva. To što su oni možda tijekom svih ovih godina uredili taj prostor može biti temelj samo da traže priznanje svojih ulaganja, ali ne mogu na tome zasnivati tvrdnju da je nekretnina njihova“, govori nam Krsnik mlađi. Neosporno je da je netko tko je već više od šezdeset godina u nekom prostoru imao troškove uređenja, a Krsnik je spreman i na dogovor na način da se ulaganja oduzmu od najamnine koju su dosad dužni, a godinama ih ne plaćaju.
Dodaje kako su od Saveza više puta tražili da im uz dokaze kažu koliko iznose ta njihova “ulaganja”, no nikada nisu dobili adekvatan odgovor. Godine prolaze, Savez je na istoj adresi kao i prije, najamninu ne plaća, a Krsnik ne može raspolagati svojom imovinom. Ističe kako njegova obitelj pritom trpi značajnu materijalnu štetu jer bi prostor te kvadrature na toj lokaciji u Zagrebu realno mogao biti iznajmljen za iznos od 1500 eura mjesečno. “Sada smo u nekoliko sudskih sporova. U jednome mi tužimo njih, tražimo zaostale najamnine i da se isele iz prostora kako bismo ga mi mogli urediti i iznajmiti, a u drugome, apsurdnom, oni tvrde da su vlasnici nekretnine koju je kupio moj otac prije mnogo godina”, zaključuje sin poznatog odvjetnika.
U Hrvatskom kinološkom savezu drukčija priča, iako se, zapravo, u mnogočemu slažu. Predsjednik Branko Škare uputio nas je da o svemu porazgovaramo s tajnikom Saveza Bojanom Matakovićem jer je on zaposlenik Saveza i upućen u problematiku. Mataković kaže kako njima uopće nije sporno da su Juraj Krsnik, njegova majka te RH vlasnici prostora u kojima se nalaze od šezdesetih. No, kaže, priča nije tako jednostavna.
Derutni dio
“Činjenica je da je pokojni odvjetnik Krešimir Krsnik na tko zna koji način postao vlasnik, i to ne samo dvaju prostora u kojima smo mi nego i nekoliko drugih prostora u zgradi koji su danas derutni. Nekad su se tu znale okupljati neke udruge, bio je ovdje i ogranak Hrvatske narodne stranke, dakle samo neprofitabilne djelatnosti, jer ovo je izuzetno derutan prostor u kojem se jedva može boraviti. Jedan dio objekta starija je zgrada koja je građena prije 120 godina. Podovi nemaju izolaciju, sve je u vrlo lošem stanju. Malo je bolje stanje u prostorima koje mi najviše koristimo, u dvorišnom dijelu koji zovem ‘nova zgrada’, a zapravo je i ona stara oko šezdeset godina, samo je nova u odnosu na ovaj derutni dio. Obje su zgrade napuštene, mi smo jedini ostali, radimo u derutnim uvjetima, dvorište je uvijek puno smeća, a prozori uvijek moraju biti otvoreni jer je inače sve puno gljivica i plijesni po zidovima“, opisuje stanje objekta Mataković.
Dodaje da geneza dolaska Saveza u Ilicu seže u šezdesete, detalje ne zna ni on, ali zna da su Gradu plaćali najamninu koja je bila određena cjenikom koji vrijedi za sve neprofitne djelatnosti. “Mi smo to plaćali oko 120 eura, što odgovara i iznosu koji je utvrđen na sudu. Naime, utvrđeno nam je da bismo obitelji Krsnik, koja je vlasnik uz državu, isplatili trideset tisuća kuna za tri godine korištenja, dakle oko četiri tisuće eura za 36 mjeseci.
Mladi gospodin Krsnik obratio nam se prije nekoliko godina i nudio da ostanemo u prostoru uz najamninu od 750 eura mjesečno. Naravno da nam je, kao neprofitnoj organizaciji, bilo draže Gradu plaćati stotinjak eura nego privatnom vlasniku 750, ali bili smo spremni pristati i na to, sve dok nas nije zaustavila naša odvjetnica. Objasnila nam je da se time zapravo odričemo prava na troškove svojih ulaganja u prostor”, kaže nam Mataković.
Realna cijena
Objašnjava kako zato “u posljednje vrijeme” ne plaćaju ni tu najamninu koju su ranije plaćali, ali plaćaju “sudski polog”. Tajnik Saveza nije nam znao napamet reći o kojem je novcu riječ, no ističe da se ta svota polaže na poseban račun suda do rješenja sudskog spora, u ovom slučaju više njih. Za Savez je ključan spor kojim žele dokazati i namiriti svoje troškove uređenja zgrade u Ilici. Prema njihovoj procjeni, riječ je o najmanje oko 100.000 eura, koliko je Savez s vremenom uložio i time povećao vrijednost nekretnine. Koji su to točno radovi?
“Sve! Tu ništa nije postojalo, tu su bile štale. Gornji dio mi smo praktički u potpunosti izgradili, uredili i opremili. I uza sva ta ulaganja, prostor je u lošem stanju, onda vam je jasno koliko je cijela ova zgrada loša. Mi smo ovdje najviše iz sentimentalnih razloga, Savez je tu desetljećima, ljudi znaju našu lokaciju, a i ja ovdje radim, na istoj adresi, već trideset godina. Da bismo mogli biti u puno boljim uvjetima, mogli bismo”, kaže Mataković pa dodaje da su svjesni kako će u nekom trenutku morati postići dogovor s obitelji Krsnik, ali ne želi da to bude na štetu Saveza. “Uostalom, ni mi ne možemo odluke donositi sami, mi smo udruga koja ima svoje procedure, mora se sastati najmanje Izvršni odbor, a sve možda bude i složenije jer je ipak riječ o značajnom financijskom iznosu. Želimo da sve bude čisto”, dodaje. I on spominje iznos od 1500 eura najamnine koji nam je kao realan za ovaj prostor naveo Krsnik.
Po Matakovićevim riječima, taj je iznos prenapuhan i mnogo viši od tržišne stvarnosti. “Živim kod Trga Franje Tuđmana, u tih 600 metara do posla nabrojio sam 40 praznih poslovnih prostora. Realnu cijenu odredio je sud u iznosu od 10,7 eura po kvadratu, što bi bilo najviše 1000, a ne 1500 eura najamnine, tako da to nemamo namjeru plaćati”, zaključuje. Hoće li se parničenje u borbi za nekretninu nastaviti unedogled ili će netko negdje ipak popustiti i pristati na dogovor, teško je reći. Vjerojatno je najbolje pitanje gdje je u svemu tome država, koja bi, kao suvlasnik prostora, mogla pojednostavniti stvari tako da preuzme dio obveza na sebe. U Savezu doznajemo kako država nema apsolutno nikakav interes za ovaj prostor u centru Zagreba. Štoviše, kažu, država je tek s početkom ove sudske priče i postala svjesna da je suvlasnik, tako da ni jedna uključena strana ne može očekivati pomoć takvog suvlasnika kao što su državne institucije, kažu rezignirano.
