Izrael je sinoć započeo ono što naziva “ograničenom” kopnenom operacijom protiv Hezbollaha u Libanonu. Analitičar Jamie Dettmer objašnjava za europsku verziju portala Politico zašto bi se to moglo pretvoriti u dugotrajnu i iscrpljujuću borbu za Izrael. Analizu prenosimo u cijelosti:
Izrael je prekogranični upad u južni Libanon prikazao kao brzu misiju ulaska i izlaska protiv već obezglavljenog Hezbolaha, ali postoje opasnosti da bi se mogao zaglaviti u dugotrajnijoj i napornijoj invaziji – kao što se već događalo. Izraelski napad na južni Libanon 1982. godine – koji je također prvotno bio namijenjen suzbijanju militantnih napada – pretvorio se u 18-godišnju okupaciju. Ovaj put, izraelska računica je da su šijitske milicije koje podržava Iran s druge strane granice toliko slomljene i demoralizirane ubojstvom njihovog vođe Hassana Nasrallaha (i cijele njegove zapovjedne strukture) da će njihove snage biti u neredu.
Nema govora o tome da se Hezbollah otopi bez borbe, međutim, u bitkama na neravnom terenu brda, punim gudura i klanaca – da ne govorimo o mreži tunela. Glasnogovornik izraelske vojske Avichay Adraee rekao je u utorak da se već vode teške borbe u južnom Libanonu i da Hezbollah koristi lokalno stanovništvo “kao živi štit za pokretanje napada”.
Hezbollah je zanijekao bilo kakve izravne kopnene sukobe između “boraca otpora i okupacijskih snaga”, navodi se u izjavi objavljenoj na Telegram kanalu te skupine. Ipak, poručuju da su njihovi borci “spremni za izravan sukob s neprijateljskim snagama” i naglašavaju da je raketni napad za koji tvrdi da je ciljao Mossad i vojne obavještajne baze u Tel Avivu “samo početak”.
Kao ilustraciju razmjera predstojećeg izazova, Izraelske obrambene snage (IDF) citirale su obavještajne izvore da se jedan od svaka dva ili tri doma diljem južnog Libanona koristi za prikrivanje “terorističkih sredstava” kao što su raketni bacači, pa čak i krstareće rakete. Uklanjanje tih prijetnji neće biti brz posao. Također postoji opasnost da bi Hezbollahove redove mogli povećati iskusni pripadnici šijitske milicije – neki od njih Iračani – koji se nalaze u susjednoj Siriji.
Libanon se sada suočava s “jednom od najopasnijih faza” svoje povijesti prema premijeru Najibu Mikatiju. Bivši izraelski premijer Ehud Olmert, žestoki kritičar Netanyahua, upozorio je: “Znate kako započinju invazije. Nisam siguran da znaš kako će se to razvijati i kako bi moglo završiti. Prethodno iskustvo koje smo imali s kopnenom operacijom u Libanonu trajalo je 18 godina. Bio je to potpuni neuspjeh, mislim, strateški neuspjeh. Ne razumijem koja je točno strategija ovdje. Mislim da se Bibi [premijer Benjamin Netanyahu] zanosi, da je pometen događajima i gubi razmjere”, rekao je u intervjuu za Politico.
Povratak na Plavu liniju
Za sada izraelski čelnici jednostavno podržavaju ofenzivu. Čelnici oporbenih stranaka koji gaje sumnje u mudrost kopnene ofenzive mogu iskoristiti izgovor za židovski novogodišnji praznik Rosh Hashanah da odbiju intervjue i ostanu pri vlastitom mišljenju. Bivši premijer Naftali Bennett objavio je svoj blagoslov invaziji na društvenim mrežama: “Tijekom prošle godine, teroristi Hezbollaha ubili su desetke Izraelaca, uključujući 12 djece, na nogometnom igralištu, ispalili tisuće raketa na nas, pogodili naša sela Metula, Shlomi, i kibucima, i prisilili nas da se evakuiramo sa sjevera zemlje”.
Ovo je ujedno i glavno izraelsko obrazloženje za misiju, jer je Hezbollah ispalio više od 9000 raketa iz južnog Libanona od prošlog listopada. Navodni cilj IDF-a sada je prisiliti snage Hezbollaha natrag na sjevernu stranu takozvane Plave linije, preko rijeke Litani, oko 29 kilometara sjeverno od granice, u skladu s rezolucijom Ujedinjenih naroda kojom je okončan rat u Libanonu 2006. godine. Ako u tome budu uspjeli, to bi uvelike pomoglo da se oko 80 000 Izraelaca evakuiranih iz sjevernog Izraela zbog baraža Hezbollaha vrate svojim domovima. “Svaki vojnik IDF-a koji prijeđe graničnu ogradu i uđe na libanonsko tlo zna da to čini kako bi zaštitio građane Izraela”, tvrdi Bennett.
Olmert, kritičar Netanyahua, rekao je da nitko ne treba sumnjati da će izraelske snage uspjeti progurati se do Litanija, ali je naglasio da bi “nas to moglo koštati dosta u smislu ljudskih života”. A onda kada se to postigne, “što ih može spriječiti da se opet vrate na granicu? Hoćemo li zauvijek ostati tamo kako bismo zaštitili južni Izrael? Hoće li u međuvremenu razmišljati o izgradnji naselja na jugu Libanona? Mislim, što točno žele učiniti?”, upitao je.
Ministri u Netanyahuovoj inače napuknutoj koalicijskoj vladi glasno su izjavili da podržavaju upad. Ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir, vođa krajnje desnog Židovskog nacionalnog fronta, rekao je danas: “Ovo je vrijeme da se ne zaustavljamo i nastavimo činiti sve punom snagom kako bi slomili Hezbollah kako bi se civili sa sjevera sigurno vratili svojim domovima”.
Paul Salem, dugogodišnji analitičar Libanona i bivši predsjednik Instituta za Bliski istok, rekao je da postoji osnova da Izrael vjeruje da je Hezbollah u zaostatku. “Hezbollah je u šoku. U nevjerici su. Oni su u neredu. Neki od njih krive Iran da im ne pomaže dovoljno”, rekao je. “Njihove opcije su vrlo ograničene. Mislim da će se morati usredotočiti na spašavanje sebe. Još nisu izabrali nasljednika Nasrallaha. Na položaje moraju imenovati nove vođe, koji će-čim budu postavljeni biti na meti Izraelaca”, rekao je iz Bejruta za Politico.
Gorka povijest
Ali povijest izraelskog angažmana u Libanonu također nosi mnoge upozoravajuće priče. Invaziju 1982., koja je pokrenula Drugi libanonski rat, naredio je tadašnji izraelski premijer Menachem Begin. Pod nadzorom ministra obrane Ariela Sharona, bivšeg generala, cilj upada je u početku bio zaustaviti palestinske napade iz Libanona i potisnuti Palestinsku oslobodilačku organizaciju sjeverno od rijeke Litani. Ali to je preraslo u opsežniju operaciju postavljanja proizraelske maronitske kršćanske vlade i izraelske snage ostale su u južnom Libanonu 18 godina.
“Podsjetimo se da je izraelski upad 1982. također naplaćen kao ograničen i lokaliziran upad”, primijetio je libanonski analitičar Michael Young. “Ali kao što je Sharon shvatila, uvijek će netko pucati na vas sa sljedećeg brda, tako da samoobrana nalaže da se zauzme to brdo … dok ne stignu do Bejruta”, dodao je u objavi na X. Young misli da Izrael želi više od pukog izbacivanja Hezbollaha južno od Litanija. “Tražit će više”, upozorio je.
Također postoje znakovi da temeljni način razmišljanja koji pokreće upad, kodnog naziva Operacija “Northern Arrows” (Sjeverne strijele), sugerira mnogo veće ambicije. Ublaženi jezik IDF-a o “ograničenim, lokaliziranim i ciljanim kopnenim napadima” ne odgovara mnogo većoj retorici koju koristi Netanyahu posljednjih dana. Naglasio je da je njegov krajnji cilj potkopati klerikalno vodstvo Teherana i obeščastiti Irance koji financiraju Hamas, Hezbollah i jemenske pobunjenike hutiste.
Ukratko, on to vidi kao odlučujuću priliku za preokret odnosa na Bliskom istoku. Ako je njegov stvarni cilj s operacijom Northern Arrows tako iznimno ambiciozno preoblikovanje Bliskog istoka, rizik je veći da bi operacija mogla biti repriza iz 1982. Strategija “eskalacije do deeskalacije” riskira da bude obustavljena većim izraelskim ambicijama i otporom Hezbollaha, strahuje i umirovljeni general Sjedinjenih Država, Joseph Votel. Votel je bio zabrinut da bi Hezbollah mogao slijediti strategiju iscrpljivanja “kako bi uvukao Izrael u dugotrajni sukob koji će potkopati njegovu vladu, gospodarstvo i globalni položaj – kupujući vrijeme da se oporave od nedavnih neuspjeha i možda stvari priliku za vlastiti strateški udarac.”.
Hezbollah otkrio moćnu mrežu tunela: Najveća prijetnja Izraelu dolazi odavde? (Video)
