„Više je razloga za pobjedu Zorana Milanovića, a dobar dio njih mogao se nazrijeti i prije samih izbora. Najprije, ovo je već peti ciklus predsjedničkih izbora u kojima pobjeđuje kandidat nominalne oporbe, odnosno gdje kandidat/kandidatkinja vladajućih ne uspijeva, neovisno o kojoj političkoj opciji je riječ i o kojem kandidatu/kandidatkinji je riječ. Tako se dogodilo i ovaj put. Očito je da je većina građana prilikom odlučivanja na parlamentarnim izborima – kada se odlučuje o zakonodavnoj i iz nje izvedenoj izvršnoj vlasti koje u najvećoj mjeri određuju uvjete života hrvatskih građana – procjenjujući učinak u prethodnom mandatu pozitivnim, svoje povjerenje dala HDZ-u i partnerima. Međutim, kod izbora Predsjednika RH, – koji kao institucija nema bitan utjecaj na svakodnevni život, ali ima funkciju određenog kontrolnog mehanizma – odlučila za Milanovića, kao oporbenog kandidata i stanovitog balansa vladajućoj većini“, izjavio je Maldini dodavši kako je prilično slaba oporba omogućila Milanoviću preuzimanje njihove uloge, unatoč tome što to nikako nije funkcija institucije Predsjednika RH.
„Međutim, uspio se nametnuti kao glavni oponent Vladi i premijeru te usprkos zloporabi svoje funkcije, kršenju procedura i ustavnih odredbi uspio dobiti potporu znatnog dijela biračkog tijela“, dodao je.
Smatra kako je Milanovićevoj pobjedi, među ostalim, doprinijelo i to što je Primorac stalno balansirao između slike sebe kao nestranačkog kandidata i HDZ-a.
„Dakako, njegovoj izbornoj pobjedi znatno je pridonio i glavni izazivač koji, balansirajući između nestranačkog i stranačkog kandidata, nije bio dostatno vjerodostojan i autentičan, stoga tek djelomično prihvaćen i u samoj stranci koja ga je kandidirala, još i manje među svojim i ciljanim biračima. Dio njih je apstinirao, a dio pak dao svoj glas Milanoviću, ne zbog intrinzične naklonosti njemu već zbog ljutnje i nezadovoljstva zbog odabira kandidata svoje političke opcije. Uz to, ovakvom rezultatu pridonijela je i znatna fragmentacija na desnici uz napade na Primorca od gotovo svih konkurenata, potom kampanja u kojoj je Milanović znatno reducirao svoje istupe u javnosti ostavivši Primorca i konkurente da se međusobno sukobljavaju, marginalizirajući njega, a fokusirajući se i dalje na Plenkovića kao premijera. Konačno, niska izlaznost dodatno je pogodovala konačnom izbornom rezultatu“, izjavio je.
Nakon predsjedničkih, predstoje lokalni izbori pa se postavlja pitanje hoće li se ovi izborni rezultati ‘preliti’ na izbore u svibnju i lipnju.
„U osnovi, ishod predsjedničkih izbora neće bitno utjecati na opredjeljenja birača na lokalnima jer je riječ o drugoj vrsti izbora koji imaju neposrednije učinke na svakodnevni život građana od predsjedničkih. Uz to, protok od nekoliko mjeseci znatno će oslabiti eho rezultata predsjedničkih izbora, a birači će u svojem izboru biti vođeni i drukčijim kriterijima“, kazao je Maldini podsjetivši kako je ‘struktura ideoloških i političkih rascjepa u hrvatskom društvu prilično postojana’ te će upravo ona, prema njegovom mišljenju, ‘primarno odrediti politička opredjeljenja najvećeg dijela birača’.
„Dakle sklonost birača kandidatima preferirane političke opcije bit će i dalje glavni, premda ne i jedini kriterij izbora. S obzirom na to da je riječ o pretežno malim sredinama gdje se građani relativno dobro poznaju, kvaliteta i osobnost kandidata za lokalne čelnike svakako će biti bitan kriterij izbora. Prihvatljivost kandidata i davanje potpore neće biti određeni samo njihovom stranačkom pripadnošću već i njihovom percepcijom u javnosti, tj. procjeni njihovih kompetencija i osobnog integriteta. Ovi predsjednički izbori pokazali su da je stranačka pripadnost sve manji kriterij izbora u odnosu na percepciju konkretnog kandidata. Premda su predsjednički izbori visoko personalizirani i na nacionalnoj su razini, kandidate na lokalnim izborima u tom smislu građani doživljavaju na vrlo sličan način, tj. kao konkretne osobe procjena kojih će umnogome odrediti njihove izborne izglede. Dakle, na strankama i listama je da kandidiraju najbolje u svojim lokalnim sredinama jer nema jamstva da će osrednji ili neuvjerljivi kandidat dobiti potporu, ne samo svojeg biračkog tijela, već niti svih članova stranke koja ga kandidira. U tom smislu to može biti po(r)uka ovih predsjedničkih izbora koju svakako treba uzeti u obzir na predstojećim lokalnim izborima“, zaključuje Maldini za Dubrovački dnevnik.
