Novi prognostički podaci potvrdili su događaj stratosferskog zagrijavanja koji bi se trebao razviti sredinom veljače. Taj visokoenergetski proces snažno će destabilizirati polarni vrtlog i poremetiti cirkulaciju na sjevernoj hemisferi. Iako takvi događaji obično signaliziraju razdoblje prodora arktičkog zraka, prijelaz u 2026. suočava se s atmosferskim “ometanjem” koje komplicira prognozu za kasnu zimu u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Europi, piše Severe Weather Europe.
Silazni učinak stratosferskog zagrijavanja susrest će se s protusilom u nižim slojevima atmosfere, gdje će doći do sudara s Madden–Julianovom oscilacijom, snažnim tropskim atmosferskim valom. To će privremeno zaštititi dijelove središnjeg i istočnog SAD-a od kolapsa u stratosferi, uzrokujući razdoblje iznadprosječnih temperatura čak i dok se polarni vrtlog raspada iznad njih.
No to atmosfersko ometanje ne bi trebalo biti trajno. Prognoze upućuju na to da će se veza između stratosfere i prizemnih slojeva ponovno uspostaviti, što bi moglo otvoriti vrata novim prodorima hladnog zraka u posljednjoj trećini veljače i početkom ožujka nad SAD-om, Kanadom i dijelovima Europe.
Dijeli se na dva sloja
Polarni vrtlog predstavlja široku zimsku cirkulaciju iznad sjeverne (i južne) hemisfere. Može ga se zamisliti kao rotirajući “zid” iznad polarnih područja koji se proteže od površine do stratosfere, više od 50 kilometara u visinu, i zadržava hladan zrak unutar polarnih područja. Polarni vrtlog dijeli se na dva sloja koja se prate svake zime: stratosferu, koja se nalazi na većoj visini, i troposferu, koja je niže. Vrtlog se proteže kroz oba sloja, ali s različitim oblikom, snagom i utjecajem.
Zbog toga se razlikuju gornji (stratosferski) i donji (troposferski) dio polarnog vrtloga. Kada je vrtlog snažan, zadržava hladan zrak nad polarnim područjima i sprječava njegovo širenje prema nižim geografskim širinama, što donosi blaže uvjete većem dijelu SAD-a i Europe. Kada je, međutim, poremećen ili se raspadne, više ne može zadržavati hladan zrak, pa se on prelijeva prema srednjim geografskim širinama.
Takav poremećaj obično je povezan s porastom tlaka i temperature u stratosferi, poznatim kao naglo stratosfersko zagrijavanje (SSW), ili s drugim atmosferskim procesima. Slabljenje polarnog vrtloga već je započelo i donosi novi val hladnijeg zraka nad dijelovima SAD-a, ali i širenje iznadprosječnih temperatura nad dijelovima Sjeverne Amerike.
Poremećena jezgra
Analiza stratosfere pokazuje postupno slabljenje polarnog vrtloga, s glavnim padom snage oko 15. veljače. Riječ je o sezonskom slabljenju potaknutom događajem stratosferskog zagrijavanja. U srednjoj stratosferi već se vidi stisnut i izdužen polarni vrtlog pod utjecajem dvaju snažnih područja visokog tlaka. U ovoj ranoj fazi događaja to zadržava jezgru vrtloga nad Sjevernom Amerikom. Prognoze pokazuju i podjelu jezgre, pri čemu se jedan dio gura prema Sjevernoj Americi, što podržava sjeverno strujanje i dotok hladnog zraka prema SAD-u.
Deformacija vrtloga može se usporediti s balonom koji se izduži kada ga se pritisne. Visokotlačna područja sa zagrijavanjem sabijaju vrtlog i izdužuju njegovu strukturu, zbog čega njegov donji dio prodire nad Sjevernu Ameriku i omogućuje snažno sjeverno strujanje hladnog zraka prema istočnom dijelu SAD-a, Kanadi ili dijelovima Europe.U nižim slojevima atmosfere prognoze za prvih pet dana pokazuju poremećen uzorak polarnog vrtloga. Glavno područje niskog tlaka proteže se od istočnog dijela SAD-a prema zapadnoj Europi. To omogućuje dotok hladnog zraka u istočni dio SAD-a, dok zapadna Europa zadržava blaže uvjete.
Prognoza temperature za sljedećih pet dana pokazuje prodor polarne zračne mase nad istočni dio SAD-a, s temperaturama ispod nule u središnjim i sjeveroistočnim dijelovima. Istodobno, visok tlak na zapadu donosi val iznadprosječnih temperatura zapadnom i središnjem dijelu SAD-a te jugozapadnoj Kanadi. Hladniji polarni zrak zahvatit će i sjeveroistočne dijelove Europe, ali ciklona nad Atlantikom zasad sprječava njegovo širenje prema središnjim i zapadnim dijelovima kontinenta.
Faza stratosferskog zagrijavanja
U drugom tjednu veljače hladnoća bi trebala popustiti nad istočnim SAD-om, uz normalne do nešto niže temperature na sjeveroistoku. Istodobno, širenje visokog tlaka moglo bi donijeti topliji zrak u istočni središnji dio SAD-a i južnu Kanadu. Nad Europom bi se hladniji zrak sa sjeveroistoka mogao dodatno ojačati i pokušati proširiti prema sjeverozapadu i središtu kontinenta. Stratosfersko zagrijavanje predstavlja porast tlaka i temperature u stratosferi koji remeti polarni vrtlog. Takvi događaji mogu dovesti do njegova raspada i velikih promjena vremena pri tlu, ali s različitim posljedicama na različitim područjima hemisfere.
Prognoze pokazuju podijeljenu jezgru vrtloga, razdvojenu snažnim zagrijavanjem i visokotlačnim sustavom u stratosferi. Ranije prognoze pretpostavljale su da će obje jezgre biti podjednako snažne, no noviji podaci upućuju na pomicanje glavne jezgre prema istočnoj hemisferi. Temperature u stratosferi mogle bi biti i do 40 stupnjeva Celzija iznad prosjeka, što potvrđuje snažan događaj zagrijavanja, ali bez potpunog obrata vjetra u ovoj fazi. Iako je vrtlog i dalje povezan s nižim slojevima atmosfere, dijelovi mogu izgubiti tu vezu, što se naziva razdvajanjem.
Prognoze pokazuju da snažniji mlazni tok u nižim slojevima zasad sprječava izravan silazni učinak poremećaja iz stratosfere. U nižoj stratosferi jezgra vrtloga potisnuta je prema istočnoj hemisferi, dok se nad Sjevernom Amerikom razvija područje visokog tlaka, što potiče iznadprosječne temperature nad središnjim i istočnim dijelom SAD-a, dok se hladnoća i dalje zadržava nad zapadnom Kanadom.Ova situacija rezultat je rijetke konfiguracije koju meteorološki modeli teško razrješavaju. Ključni faktor dolazi iz tropskih područja, odnosno iz Madden–Julianove oscilacije (MJO), velikog atmosferskog vala koji se kreće prema istoku i donosi promjene u oblacima, oborinama, vjetru i tlaku. MJO ima dvije faze: vlažnu s pojačanim oborinama i sušu s potisnutim oborinama. Te faze utječu na kretanje zraka i prijenos energije na obje hemisfere. Prognoze pokazuju jasan napredak tog vala upravo u vrijeme stratosferskog zagrijavanja.
Povratak hladnijeg zraka
Rezultat je visok tlak nad sjevernim Pacifikom koji potiče duboku ciklonu nad zapadnim dijelom SAD-a i privremeno poništava učinke stratosferskog zagrijavanja nad Sjevernom Amerikom. To donosi razdoblje iznadprosječnih temperatura u velikom dijelu središnje i istočne Kanade te SAD-a, dok zapad SAD-a ostaje pod utjecajem hladnijeg sjevernog strujanja. No prognoze već pokazuju preokret krajem veljače, s povratkom hladnijeg zraka. U Europi bi se, pak, hladniji zrak mogao širiti dalje prema zapadu, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i središnje dijelove kontinenta, jer se jezgra polarnog vrtloga pomiče prema istočnoj hemisferi.
U mnogim slučajevima MJO može sam po sebi donijeti hladnoću u SAD, no zbog vremenskog poklapanja sa stratosferskim zagrijavanjem dolazi do rijetkog “sudara titana”, privremenog sukoba dvaju snažnih atmosferskih utjecaja nad Sjevernom Amerikom. Učinak MJO-a nije trajan i slabi kako se val udaljava, pa dugoročnije prognoze već upućuju na povratak tipičnih obrazaca nakon stratosferskog zagrijavanja u posljednjoj trećini veljače i početkom ožujka.
Dugoročnije prognoze za posljednju trećinu veljače pokazuju pomicanje visokog tlaka prema sjeveru i povratak niskog tlaka nad sjevernim i istočnim dijelovima SAD-a, što je u skladu s očekivanim utjecajem stratosferskog zagrijavanja nakon prolaska MJO-a. Temperaturne prognoze pokazuju hladniji uzorak nad zapadnom Kanadom i zapadnim SAD-om, ali i povratak hladnog zraka na sjever i istok SAD-a. Južni dijelovi mogli bi ostati u prosjeku topliji. U Europi bi se hladniji zrak zadržao nad sjeverom, uz povremena širenja prema središtu kontinenta.
Početkom ožujka prognoze pokazuju nastavak hladnijeg trenda u istočnom dijelu SAD-a te zapadnoj Kanadi i zapadnom SAD-u. U Europi se također nazire šire zahlađenje, što je tipično nakon događaja stratosferskog zagrijavanja i raspada polarnog vrtloga, iako su anomalije u tako dugom roku slabije izražene. Ova analiza temelji se na najnovijim dostupnim modelima i ansambl-prognozama, a daljnji razvoj situacije pratit će se iz tjedna u tjedan.
