U Hrvatskoj godišnje u prosjeku od slučajnog utapanja i iznenadnih srčanih zastoja u vodi, umre 85 ljudi. Utapanje je vodeći uzrok smrti kod djece u Hrvatskoj, odmah nakon prometnih nesreća, a jedan je i od pet glavnih razloga među nesretnim slučajevima u Hrvatskoj. Poražavajući je podatak da velik broj djece ne zna plivati.
– Nažalost, teško je reći kakvo je realno stanje, ali iskustva društava odnosno škola plivanja govore o tome da je stanje poražavajuće – ističe regionalni koordinator za Istarsku županiju Službe spašavanja života na vodi i ekološke zaštite priobalja Hrvatskog Crvenog križa Sebastijan Labinjan. Naime, preko 50 posto djece koja krenu u školu plivanja u stvari su ne plivači.
– Prema podacima s kojima raspolažemo preko 50 posto djece koja dođe u Školu plivanja su ne plivači. Škole plivanja odnosno društva nisu dostatne, stoga bi trebalo poraditi na obrazovnom programu kako bi se djeca educirala, jer je njihova sigurnost ključna – ističe Labinjan za Radio Pulu.
Djecu valja učiti o kodeksu sigurnosti na vodi. Kroz taj kodeks učimo djecu o opasnostima koje se nalaze uz vodu ili u samoj vodi i određena pravila, njih osam, kako bi što manje bili u opasnosti to jest što sigurniji u vodi ili uz vodu.
Treba na tome aktivno raditi kroz odgojno-obrazovne ustanove, tu su jako angažirana razno razna društva i klubovi, međutim, ni oni ne stignu sve, niti ljudi nemaju nikakvu obvezu dolaziti tamo. Tako da, kad bi se određene stvari sustavno odvijale kroz odgojno-obrazovne ustanove, ta bi brojka ne plivača i na kraju krajeva neželjenih ishoda, bila puno, puno manja.
I.N.
