Ovo više nisu teški dani ni tjedni, nego teški mjeseci – tako HDZ-ovci komentiraju rezultate anketa za listopad koje pokazuju da je rejting njihove stranke pao na kritičnih 25 posto. Brojka sama po sebi možda i ne bi bila toliko problematična da ovdje nije riječ o kontinuiranom trendu pada pod utegom afere s odlaganjem opasnog otpada u Gospiću. To je rezultiralo najslabijim HDZ-ovim rejtingom u trećem mandatu premijera Andreja Plenkovića, odnosno najnižom razinom u posljednje dvije godine. A taj pad stiže godinu i pol dana prije parlamentarnih izbora, na kojima Plenković kani ići u borbu za četvrti uzastopni mandat, pa se u HDZ-u više i ne promatra kao prolazna kriza, nego kao izravno narušavanje stabilnosti njegove vlasti koje bi moglo značajno promijeniti političku dinamiku u zemlji. Za razliku od svih prijašnjih afera, koje je Plenković samo otresao s ramena i uspješno prebrodio, višemjesečni kontinuirani pad pokazuje da javnost ovaj put snažnije reagira na korupcijske afere, što znači da njegove taktike više ne daju rezultate. Kada je kriza, HDZ-ovci obično, čak i oni neskloni Plenkoviću, zbijaju redove. Iako mnogi od njih možda žele maknuti šefa i preuzeti njegovu fotelju, nitko ne želi ostati bez privilegija koje sa sobom nosi vladajuća fotelja.
Kao da je bio svjestan svega onoga što ga čeka u trećem uzastopnom mandatu, Plenković je početkom ove godine na stranačkom skupu u Splitu u povodu 36. obljetnice osnutka HDZ-a u tom gradu okupljenima pedagoški kazao: “Članovi HDZ-a ne bi se trebali uspavati jer će oporba biti vrlo aktivna. Fašizacija HDZ-a, korupcija, inflacija i HDZ-ova okupacija institucija – to su stupovi strategije lijeve političke oporbe koja će biti korištena protiv HDZ-a kako bi se utjecalo na biračko tijelo. To su fabricirane teze kojima će se pokušati zastrašiti biračko tijelo i odvratiti od HDZ-a. Ciljna skupina su birači centra koji bi se trebali preplašiti i reći da će ih ljevica – borci protiv fašizma koji u maršu ispred Vlade nose jugoslavensku zastavu – zaštititi od tog i takvog HDZ-a.”
To je, dodao je premijer, “strategija kaosa” kojoj je cilj “uvjeriti ljude da ništa ne valja u državi”.
Najjače oružje
Kada je to izgovarao, Plenković nije mogao znati da će već nakon nekoliko mjeseci, u kolovozu, situacija postati vrlo komplicirana za HDZ. Buknuo je gospićki slučaj i nastao je kaos. Taj kaos, doduše, nije bio rezultat oporbene strategije, jer ovakva oporba nije kadra takvo što osmisliti, ali ga je u svakom slučaju oporba iskoristila kao temelj za strategiju kojom namjerava nagrizati Plenkovićevu Vladu do 2028. kako bi dovoljno oslabila HDZ i srušila ga na parlamentarnim izborima. Otpad je tako postao najjače političko oružje u rukama opozicije. Nema sumnje da će Plenković učiniti sve kako bi joj to oružje oteo iz ruku, ali da bi u tome uspio, mora mobilizirati cijelu stranku. Čini se, međutim, da njegov siječanjski poziv HDZ-ovcima da se probude i pokrenu nije urodio plodom i da oni nisu zbili redove onoliko koliko je Plenkoviću potrebno u ovako ozbiljnoj krizi.
Od svih stranačkih viših i nižih dužnosnika, kao da je aktivan samo premijer. Teško se sjetiti ijednog istaknutijeg HDZ-ovca koji se osobito angažirao u javnoj borbi s lijevom oporbom i suverenističkim Mostom, koji su sve sigurniji u sebe i sve prisutniji u medijima, odakle već vode izbornu kampanju. HDZ-ovi veterani za to vrijeme govore kad moraju, a “mladi lavovi” nikako da riknu. Nitko ne pokazuje nikakvu borbenost ni inicijativu da uđe u klinč sa SDP-ovim, možemovskim, a ponajmanje Mostovim bombarderima koji iskaču iz paštete i hvataju svaku medijsku priliku da razglase narodu koliko je važno da Plenković i HDZ siđu s vlasti. Ta pasivnost HDZ-ovaca Plenkoviću, naravno, smeta. Osjeća da gotovo sav teret nosi sam, i to dok stranka hoda bosa po trnju. Vjerojatno mu nije jasno kako to da među članstvom nije proradio nagon političkog opstanka. Od ljetos, kada je izbila otpadna afera, oporba se ne zaustavlja u ofenzivi, a iz HDZ-a nema znakova da je itko voljan pokrenuti protuofenzivu, a kamoli sudjelovati u njoj.
Enormni pritisak
Razlog te pasivnosti uvelike leži i u Plenkovićevu stilu dominantnog vođe koji centralizira odlučivanje. Vrlo je teško u njegovoj sjeni uopće stvoriti ili razviti svoju političku osobnost. Već je dugo u stranci i medijima tema zašto Plenković još nije jasno pokazao tko je njegov potencijalni nasljednik na čelu stranke, koja je po članstvu najveća u državi, a ipak Plenković djeluje sve osamljenije u njoj, unatoč tomu što se pred kamerama pokazuje s velikom dužnosničkom pratnjom. Sve bitke vodi sam, ni s kim ne dijeli svoju borbu, kao što ni s kim, osim sa suradnicima od najvećeg povjerenja, ne dijeli svoje planove. Već odavno nije vijest da u stranci čak ni važniji članovi, s velikim političkim stažem i ugledom, ne mogu do šefa. Jer Plenković više nije prvi među jednakima, kao što je nekoć bio, nego je prvi i jedini.
U ovih kritičnih 17 do 18 mjeseci koliko je ostalo do izbora HDZ će biti pod enormnim pritiskom oporbe i u utrci s vremenom da barem donekle riješi pitanje tisuća tona gospićkog otpada, a Plenković će morati pokrenuti stranku od vrha do dna, jer ako u tome ne uspije, manevri s rekonstrukcijom Vlade neće ništa značajno promijeniti. Svjestan važnosti stranačke mašinerije i krize u kojoj se nalazi, Plenković je odlučio sazvati opći sabor HDZ-a u Šibeniku, koji je zakazan za 28. studenoga. Pozive na opći sabor HDZ-ovci su već počeli dobivati, a u njemu se navodi kako je riječ o događaju koji saziva Predsjedništvo stranke. Neformalno se, međutim, može čuti i kako je riječ o operativnom, kriznom sastanku čiju je organizaciju Plenković prepustio svojem vjernom prijatelju i glavnom tajniku stranke Krunoslavu Katičiću. Neće to biti još jedno svečano okupljanje na kraju godine, nego više krizni sastanak, kojem će nazočiti 1800 izaslanika, od kojih će Plenković zahtijevati opću mobilizaciju i potpuni angažman svih, od ministara do općinskih načelnika, kako bi zaustavio pad rejtinga, konsolidirao redove i neutralizirao utjecaj afera.
Vanjski napadi
Dok je Plenković zaokupljen krizom i pokušajem izlaska iz nje, unutar stranke se glasno nagađa da bi opći sabor mogao iskoristiti za najavu ili eventualnu provedbu velike rekonstrukcije Vlade, do koje bi moglo doći uoči šibenskog okupljanja, kako bi u taj grad premijer stigao osnažen novim, svježim kadrovima. U kontekstu rekonstrukcije Vlade odavno se, kao što je poznato, spominje ministar obrazovanja Radovan Fuchs, na tom je popisu, govori se, i ime šefa diplomacije Gordana Grlića Radmana, a odnedavno i ministra turizma Tončija Glavine te Nine Obuljen Koržinek i ministrice zaštite okoliša Marije Vučković.
Smjenom ministara, posebice onih čiji su resori nadležni za otpad oko Gospića, Plenković bi poslao poruku javnosti da okreće novu stranicu, a u HDZ-a smatraju da bi im nakon toga popularnost opet mogla rasti, kao i nakon svakog pročišćavanja dosad. Opći sabor, međutim, tvrde oni iz najužeg premijerova kruga, ovaj će put, prije svega iz Plenkovićeve perspektive, poslužiti kao pozornica za demonstraciju moći i jedinstva. Plenković izaslanicima ponovno kani govoriti o vanjskim napadima i destrukciji oporbe te tom retorikom potaknuti homogenizaciju baze. U interesu mu je da stranačke kolege probudi i čvrsto svrsta uza se, režući time ujedno i bilo kakve pokušaje unutarstranačkog soliranja ili frakcijskih kritika potaknutih lošim stanjem HDZ-a u anketama.
Ne samo da će HDZ-ovce Plenković pokušati motivirati na zbijanje redova nego se za njih u najužem premijerovu krugu pripremaju i teme s kojima će do izbora istupati u javnom prostoru kako bi time skrenuli pozornost s ličkog ekocida. Plenković će stoga od HDZ-ovaca zahtijevati da u javnim istupima njega i stranku predstavljaju kao jamce gospodarske stabilnosti.
Ekonomski benefiti
Naglasak će biti stavljen na potvrđen investicijski kreditni rejting agencije Moody’s, rast plaća i mirovina, uspješnu turističku sezonu te planove da Hrvatska u proračunskom razdoblju do 2034. ostane neto primateljica novca EU-a, što se može postići samo uz premijerova lobiranja.
Sve u svemu, cilj je preusmjeriti javnu raspravu s korupcije na ekonomske benefite njegove vladavine. Nije slučajno ni to što je Plenković opći sabor HDZ-ovcima najavio praktički u isto vrijeme kada je oporba u Saboru pokrenula inicijativu za njegov opoziv. Stoga će skup u Šibeniku biti glavni teren za demonstraciju kontrole nad HDZ-om i početak operacije vraćanja izgubljenih postotnih bodova. Istina je da je Plenković kao premijer prekaljen u krizama i da u njima besprijekorno funkcionira, ali kriza s kojom se sad suočava ne dolazi izvana, nego iz njegove stranke. A stranka je predugo sinonim za Plenkovića. Plenković je HDZ, a gotovo svi ostali u njemu doimaju se kao statisti, čak i oni koji su na visokim dužnostima. Pokrenuti sve te statiste u idućoj, predizbornoj godini bit će jedan od Plenkovićevih najtežih poslova u svih deset godina njegove liderske karijere.
