Sanacija nezakonito odloženog otpada u Gospiću još nema konačno rješenje, no Znanstveni savjet za sanaciju otpada već je izdvojio dvije metode koje se zasad smatraju najizvedivijima. Ukupno se razmatraju četiri moguća pristupa, a dvije opcije posebno su se izdvojile. Prema prvoj, cjelokupni otpad bio bi iskopan i odvezen iz Hrvatske na termičku obradu ili drugi odgovarajući način zbrinjavanja u jednoj od europskih zemalja. Druga mogućnost podrazumijeva da se otpad obrađuje i razvrstava na samoj lokaciji u Gospiću.
U međuvremenu, na predstavljene opcije reagirala je lokalna inicijativa Gospić je naš dom, iz koje upozoravaju da još uvijek nema odgovora na niz pitanja važnih za stanovnike i okoliš. Predsjednik Znanstvenog savjeta i rektor Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Lakušić nakon trosatne sjednice rekao je da su članovi analizirali plan sanacije Ministarstva zaštite okoliša.
Od četiri razmatrane metode, dvije su se zasad pokazale najizvedivijima. Prva bi značila potpuno iskopavanje otpada te njegov odvoz iz Hrvatske. Materijal bi se zatim termički obrađivao ili na drugi odgovarajući način zbrinjavao u jednoj od europskih zemalja. Transport bi se obavljao u hermetički zatvorenim kontejnerima, cestom ili željeznicom, a kao mogućnost spominje se i prijevoz brodom. Druga metoda predviđa da se otpad obrađuje upravo ondje gdje se sada nalazi. Na zatvorenim platformama razdvajali bi se zemlja, kamen i drugi neopasni materijali od opasnog otpada, nakon čega bi se opasni dio odvozio na odgovarajuću lokaciju. „Ta metoda je, vremenski gledano, vjerojatno najbrža opcija“, rekao je Lakušić za N1.
Još se ne zna koliko je otpada zapravo opasno
Još nije utvrđeno koliki dio ukupnog materijala čini opasni, a koliki neopasni otpad. Lakušić je to i sam potvrdio. „Još uvijek nije detektirano u kojem postotku imamo opasni, a u kojem neopasni otpad“, rekao je. Na području bivšeg kompleksa PPK Velebit procjenjuje se da je zakopano između 32 i 33 tisuće tona materijala. No riječ je o preliminarnoj procjeni jer se u ukupnu količinu ubrajaju i zemlja, kamen, plastika te drugi materijali. Iz inicijative Gospić je naš dom zbog toga pitaju na temelju kojih se konkretnih podataka odlučuje o načinu sanacije. Postavljaju i pitanje zašto cementare koje je angažirala Vlada traže vlastite analize otpada ako već postoje službeni rezultati analiza.
Posebnu pozornost lokalna inicijativa posvećuje drugoj opciji, prema kojoj bi se otpad obrađivao na samoj lokaciji. U tom bi se slučaju sav materijal prvo iskopao, a potom razvrstavao na zatvorenim platformama. Opasni dio bio bi odvojen od neopasnog i zatim transportiran na drugu lokaciju. Takav scenarij također bi zahtijevao stroge mjere tijekom transporta. Kamioni bi se nakon svakog izlaska s lokacije morali prati kako bi se spriječilo eventualno širenje onečišćenja na javne prometnice. Kod prve opcije, odnosno potpunog uklanjanja otpada iz Hrvatske, izazov bi bio organizirati prijevoz desetaka tisuća tona materijala. Kao jedna od mogućnosti spominje se željeznički transport, dok bi se u slučaju prijevoza do udaljenijih odredišta mogao koristiti i brod.
Ipak, konačna odluka o načinu sanacije još nije donesena. Znanstveni savjet razmatra i mjere kojima bi se u međuvremenu trebalo spriječiti daljnje prodiranje oborinskih voda u nezakonito odloženi otpad. Planirano je prekrivanje materijala kako bi se smanjila mogućnost da voda iz oborina prodire u odloženi sadržaj. „Prekrivanjem postižemo da voda iz atmosferilija ne ulazi u nepravilno odloženi otpad“, objasnio je Lakušić. No i taj je potez otvorio nova pitanja lokalne inicijative. Iz Gospić je naš dom žele znati tko je izradio kriterije za tehničku dokumentaciju, je li potvrđeno da predviđena folija može spriječiti prolazak štetnih tvari te je li u planiranju uzeto u obzir djelovanje podzemnih voda.
Traže i pojašnjenje znači li najavljeno prekrivanje takozvanog crnog brda da je propao i treći natječaj za uklanjanje oko 4500 tona rasutog opasnog otpada.
