Tragična smrt ugostitelja Aleša Šutara u slovenskom Novom Mestu, kojeg je do smrti pretukao pripadnik romske zajednice, ponovo je otvorila raspravu o odnosu većinskog stanovništva i Roma u regiji. Šutar je stradao nakon što je pokušao zaštititi svog sina od skupine napadača i zbog toga je izgubio život. Slučaj je izazvao burne reakcije u Sloveniji i Hrvatskoj, gdje slični problemi godinama tinjaju ispod površine.
Problem asimilacije Roma, njihova prostorna i društvena izolacija te izostanak učinkovitih državnih politika doveli su do getoizacije i porasta nepovjerenja prema toj manjini. U Hrvatskoj, kao i u Sloveniji, segregacija se produbljuje, dok institucije uglavnom reagiraju tek kroz dokumente i strategije bez stvarnog učinka. Osim toga, prema Romima se često zakoni ne provode, tamo gdje ga krše njih se ne sankcionira. Njihova naselja često su izvor najgoreg kriminala, a osim toga često ne poštuju dobre susjedske prakse o čemu svjedoči brojni primjeri u Hrvatskoj dok je u Međimurju taj problem eskalirao. Svoja dvorišta često pretvaraju u smetlišta, što znatno narušava kvalitetu života susjeda, a i nekretnine je nakon njihovog doseljavanja izrazito teško prodati.
Prema podacima iz Nacionalnog plana za uključivanje Roma 2021.–2027., više od 90 posto Roma u Hrvatskoj živi u siromaštvu, a gotovo trećina u objektima koji ne zadovoljavaju ni osnovne sigurnosne uvjete iako često svjedočimo da članovi romske zajednice uglavnom ne rade. Mnogi romski domovi nemaju pristup vodi, kanalizaciji ili električnoj mreži. Doduše, pristup kanalizaciji nema gomila mjesta u Hrvatskoj. Ipak, ljudi su u svoja dvorišta instalirali septičke jame.
Iako su problemi najizraženiji u pojedinim dijelovima Međimurja gdje neke romske zajednice već desetljećima teroriziraju ostatak stanovništva, postoje i primjeri koji pokazuju da integracija Roma donosi konkretne rezultate. U Belom Manastiru izgrađeni su Kulturni i Društveni dom romske zajednice, dok se Osječko-baranjska županija često navodi kao primjer uspješnog i koordiniranog ulaganja u poboljšanje stambenih uvjeta. U sredinama gdje su Romi više uključeni u društveni i gospodarski život, bilježi se znatno manji broj sukoba i nasilnih incidenata, što potvrđuje da su ulaganja u integraciju ključna za stabilnije i sigurnije zajednice.
Problem sa školstvom
Istraživanje o obrazovanju Roma iz 2021. godine pokazuje da djeca romske nacionalne manjine i dalje imaju vrlo ograničen pristup predškolskom obrazovanju, što dugoročno otežava njihovu integraciju u školski sustav. Čak 76,6 posto romske djece u dobi od tri do šest godina ne pohađa vrtić ni predškolu, što znači da većina ulazi u osnovno obrazovanje bez osnovnih socijalnih i jezičnih vještina.
Prema podacima iz ranijih istraživanja, 43,3 posto romskih kućanstava nema pristup vodovodu, a čak 73,3 posto nema kanalizaciju. Djelomično je to i zato što sami često naseljavaju ruševine. Tijekom pandemije ovi su problemi postali još vidljiviji jer većina romske djece nije mogla sudjelovati u online nastavi – samo petina ima osobno računalo, laptop ili tablet. Posljedice su dugoročne: djeca zaostaju u gradivu, a kasnije teže završavaju osnovnu školu i gotovo nikada ne nastavljaju obrazovanje na višim razinama.
Slovenci očitali lekciju Hrvatima kao nitko do sad: Niti 2 godine nakon tragedije u Slavoniji nema pomaka
Visoka stopa kriminala
U pojedinim romskim naseljima vladaju nasilje i kriminal, koji se često ne prijavljuju zbog straha i nepovjerenja prema institucijama. Zabilježeni su brojni slučajevi brutalnih obračuna, poput ubojstva u Piškorovcu ili pucnjave u Paragu, ubojstvo malene djevojčice koju su socijalne službe vratile u nasilničku romsku obitelj, vrlo dobro dokumentirano zlostavljanje životinja, krađe po dućanima, pljačkanje usjeva, fizičko nasilje jednih prema drugima, ali i prema većinskom stanovništvu.
Segregacija je posebno vidljiva u obrazovanju: prema istraživanju iz 2022. godine, petina romske djece u Hrvatskoj i dalje pohađa potpuno etnički odvojene razrede. Europski sud za ljudska prava još je 2008. presudio da Hrvatska provodi neizravnu diskriminaciju kroz takve razrede, no promjene se odvijaju sporo. Organizacije poput Minority Rights Group Europe upozoravaju na lošu koordinaciju institucija i nedostatak praćenja provedbe mjera.
Premda država formalno vodi politiku uključivanja Roma kroz različite programe i strategije, njihova učinkovitost ostaje upitna. Pravobraniteljica za ravnopravnost svojevremeno je istaknula da nedostaje svijest o razmjerima segregacije, dok Europski odbor za sprečavanje rasizma upozorava na neučinkovite mehanizme policijske i institucionalne odgovornosti.
