Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Hvala vam na povjerenju – bila mi je čast služiti Gradu!
Teško je u nekoliko rečenica sažeti proteklih osam godina mandata na dužnosti predsjednika Gradskog vijeća. Bila je to velika čast, odgovornost i životno iskustvo koje me zauvijek obilježilo.
Vrijeme je da zahvalim svima koji su me pratili na ovom putu – obitelji, Gradonačelniku, kolegama vijećnicima, članovima GO HDZ Dubrovnik, gradskoj upravi, medijima, ali prije svega našim sugrađanima na podršci.
Bila je to dužnost koju sam obavljao s osjećajem odgovornosti, željom za dijalogom i stalnim podsjetnikom da Grad nije „mjesto“, nego ljudi. Bilo je izazova, neslaganja i teških odluka, ali nikad manjka volje da radimo u interesu Grada. U tom vremenu bilo je svega: odgovornosti, ponekad i težine, ali i mnogo trenutaka ponosa i zadovoljstva.
Posebno sam ponosan na odluke koje smo zajedno donijeli – odluke koje nisu uvijek bile lake, ali su bile ispravne. Bio sam prvi koji je javno progovorio protiv francusko-turske koncesije nad našom Lukom. Zalagao sam se za cestovne koridore koji povezuju, a ne razdvajaju. Sudjelovao sam u povijesnim odlukama – kupovini TUP-a i UTD Ragusa (Dubravka+ dionice), preuzimanju većinskog udjela u Luci Dubrovnik, raskidu štetnog Ugovora za projekt Golf na Srđu, osnivanju muzeja Domovinskog rata i vraćanju tvrđave Imperijal pod upravu Grada i niz drugih. Ponosan sam što su se odluke o budućnosti i razvoju Grada donosile u Gradskom vijeću, a ne u nekim drugim centrima političke ili neke druge moći.
To su stvari koje ostaju – i iza kojih ponosno stojim.
Iako naš mandat završava danas, moj rad za Grad ne prestaje. Naprotiv – ponovno tražim vaše povjerenje na nadolazećim izborima kao vaš gradski vijećnik.
U vremenu koje dolazi, fokusirat ću se na ono što građani s pravom očekuju:
– priuštivo stanovanje za dubrovačke obitelji, kroz model zadruga koje će omogućiti kupnju stanova po cijeni troškova izgradnje,
– pitanje strane radne snage, koje traži ozbiljan, odgovoran i dugoročan pristup.
Hrvatska treba ograničeni broj stranih ranika, ali još više treba društvenu koheziju. Ne smijemo ponoviti greške koje su mnoge zapadnoeuropske zemlje skupo platile – nekontrolirano dovođenje strane radne snage bez ikakve strategije, integracije i zaštite identiteta zajednice. Zato je ključno postaviti jasne okvire: ograničiti nekontrolirani uvoz radne snage, ali istovremeno aktivno raditi na integraciji onih koji su već ovdje – jer Grad nije prostor, Grad su ljudi. A društvo koje uključuje – mora imati i pravila koja štite ono što ga čini domom. Meni nije svejedno tko će živjeti u našem Gradu za 50 godina i zato sam spreman biti vaš snažan glas u novom sazivu Gradskoga vijeća.
Dubrovnik mora ostati Grad za ljude. Za naše obitelji. Za našu djecu.
Jer ako izgubimo Grad kao zajednicu – izgubili smo sve.”
